Ovo je blog žurka za Mašu i Dalija, naš prvi blogerski bračni par, za prve koji su se na ovom blogu sreli, upoznali, zaljubili i – VENČALI!
Da vam ne bih ja prepričavala i da ne bi ste tumarali po tavanu arhive, evo Dalijevog bloga, iz kog ćete saznati kako je to bilo:
PRVI BRAK B(L)OGOVSKI
Nema mnogo filozofije - ovi momci i devojke rade sjajan i divan ''posao''.
Ima ona stara - ko ne voli životinje, ne voli ni ljude.
Oduvek sam više bio bliži životinjama.
Sa psima se bolje razumem nego sa ljudima a i ljubav je veća, uzajamna.
Ali nebitan sam ja, bitan je Levijatan.
Spasili su mnogo maltretiranih i napuštenih životinja širom Srbije i meni je, kao čoveku koji živim uz pse ceo život -hvala roditeljima koji su uvek pse tretirali kao najbolje prijatelje i što sam odrastao uvek uz 2 psa u stanu - Levijatan udruženje
"ko želi da živi pravim životom
mora svojim najvećim strastima
pustiti na volju da jačaju, ne obuzdavajući
ih…"
P.
Ide i Milićka. Znači nema svrhe opirati se: NATO podržava, Rusija podržava, podržavaju i neki Arapčići a dolazi i Brat Crni Predsednik. Chavez i Castro su objektivno sprečeni.
Samo je jedan razočarao. Možda nije otvoren prema svima i svakome, možda nije u stanju da prihvati nove ideje i trendove. Ili je samo protiv LGBT.
evo, pošto me već drugi put banovalo kod Druga Dart Vejdera, moram da dovedem ovu praksu u pitanje.
Deda ima još jednu lepoticu.
Jovanu. (Anja joj je dala ime, mogla je da bude Iva-Marina).
Deda postaje sve više plačipička.
Dede bi trebalo zabraniti jer troše suze.
Stižu gosti...
Deda sluša Pejperse, Stinga , Dip parpl, Nirvanu...i oseća Jovanu.
Anja je odavno preplavila dedu.
Deda pije crno vino da utopli svoje dve lepotice.
Kažem, dede bi trebalo zabraniti.....
Пре кратког времена сам добио поруку од особе коју не познајем. У неколико љубазних речи каже ми да је она сада професор математике у мојој гимназији, да организују прославу поводом 50-годишњице и да би их обрадовало уколико напишем неколико редова који би били прочитани садашњим ђацима током прославе. Било шта, каже, рецимо нешто око мојих учешћа на такмичењима.
Учинио сам то са задовољством, једва око двеста речи, јер такве прилике нису за предугачке приче (то добро знам, јер су и мени некада читали свакакве глупости док сам погледом тражио Радицу по сали). Овде ћу, са мало више детаља, испричати исту причу чију сам кратку верзију послао тамо.