Potkrada se
na kori kugle
mala staza
Bez štapa korača
jedna obična
nasmejana
Potkrada se i ponavlja
Jeste. To sam ja.
Danas je jedan lep datum - lak za pamćenje, 8.8.
E, sad, ne znam u čemu je štos, ali znam još najmanje tri bračna para koja sa nama dele ovaj datum kao godišnjicu izgovaranja onog zvaničnog „Da".
Pošto su neki od njih i odavde, sa bloga, koristim ovu priliku da svima čestitam godišnjicu.
Na fotografijama nije intervenisano, a nastale su u četvrtak 21. oktobra na ušću Topčiderske reke u Savu, uz donji špic Ade Ciganlije. Prethodnog dana, voda je bila – ljubičasta.
Koliko mi je poznato, nikakav izveštaj o tome nije stigao do javnosti, niti su se nadležni tim povodom oglasili. Nisu primetili?
Svi smo čuli za Alberta Ajnštajna, zar ne. I dok za jedne predstavlja otelotvorenje mnoštva genijalnih ideja, za druge je, opet, pojam razbarušenog naučnika i pop-zvezde. Neko će reći, lepo, ali - kakve to veze može da ima sa srećom. Pa, u stvari, i može, jer je, pored nadaleko poznate Teorije relativnosti, Ajnštajn ostao upamćen i po svojoj Teoriji sreće.
Dok sedi pred publikom u pristojno popunjenoj sali, Albahari stavlja obe ruke između prekrštenih nogu; zamišljam da je to njegov način da ne pokaže nervozu, možda čak i strah, on uvek deluje poplašeno, nesigurno i to je deo njegovog neodoljivog (književnog) šarma. Posmatram ga pažljivo dok priča o svojoj novoj zbirci priča i gotovo i ne obraćam pažnju na njegove reči, važnije je da David Albahari stoji na tri metra od mene
Zima je ovde (bila) neobična ove godine. Kada sam se vrato iz Srbije pred samu Novu godinu (29. decembra) bašta je bila puna narcisa. Međutim, pre desetak dana krenuo je hladan talas. Prvi put da sam čuo da je u uobičajenoj rečenici turskih meteoroloških izveštaja, "hladni talas dolazi sa Balkana", Balkan zamenjen Sibirom.
...