Music is a princess
I'm just a boy in rags
I would gladly spend my life
carrying her bags
If in dying I'd move her or make her heart stir
if I thought for one moment I'd be missed
but extravagant gestures are wasted on her
she's a princess, I'm Oliver Twist
Music is a princess
I will remain unknown
falling asleep at night
dreaming of her throne
But her jewels are brighter than my eyes can bear
and although
koja je vaša omiljena ljiga svih vremena?
evo ja pravim top listu...
ne mogu da ih podnesem, al, baš:
1.omega I go Away
2.Nazareth Love hurts
3.Urriah HeepJuly morning
neću više:)
ajde vi...
samo nema domaćih tipa crni leptir
to brišem:)
Na 54. Sajmu knjiga u Beogradu predstavio sam svoju novu knjigu „Moja tetka Coco Chanel". Moram priznati da me je Isidora Bjelica izuzetno iznervirala svojom knjigom „Moj deda Luj Viton". Ta žena je uvek jedan korak ispred mene, ali neće ni ona dugo! Pred vama je odlomak iz moje knjige i kao što ćete primetiti hiljadu puta je bolja neko Isidorina. Uživajte.
Odlomak:
Moje traume iz detinjstva počele su onog trenutka kada sam od oca saznao da mi je Gabrielle Chanel tetka i da je nikada neću upoznati, jer je umrla sedam godina pre mog rođenja. Najviše me je zabolelo to što moj otac i teta Coco nisu bili u najboljim odnosima tako da ni od nasledstva nije bilo ništa. Jedino što mi je ostalo od tete Coco jeste istančani ukus za modu i umetnost, ali na moju veliku žalost taj talenat niko nije umeo da prepozna.
Kada sam ušao u pubertet i kao svaki normalni tinejdžer igrao se maminim cipelama, haljinama i šminkom, u potkrovlju naše kuće našao sam veliku kutiju sa natpisom Chanel skrivenu u starom drvenom ormanu. Otvorio sam je i u njoj je bila mala crna haljina. Suze su mi navrle na oči i glasno sam rekao „Hvala teta Coco što si postojala". Odmah sam skinuo maminu haljinu u kojoj sam se igrao, izvadio malu crnu haljinu iz kutije i obukao je. Kao da je bila pravljena za mene. Samo su mi još falile odgovarajuće crne cipelice, eventualno damske rukavice i šešir. U nadi da ću ih naći počeo sam da preturam po starom ormanu i potkrovlju. Nisam ni bio svestan koliku sam buku pravio niti da se moj otac popeo da vidi ko je pravi. Kada sam ga primetio ukočio sam se od straha, dok me je on gledao i plakao.
Moj saputnik ISAIJA, koga vam spomenuh pre nekoliko nedelja, nekako je uspeo da se otme i sada vas, dragi moji, ceka u zasedi, izmedju dve korice mog novog romana. Uzivajte, ali se ponekad i osvrnite. Svuda taj stigne...
(...) - Ах, да, родбина! - узвикно је говорник на сахранама Исаија Ускоковић, ударивши десном
Naravno da nisam. Ali ko ne bi voleo.
Dobiti premiji od par stotina hiljada ili miliona EURA (ili EVRA) na LOTO-u je san skoro svakog normalnog građanina Srbije. Mnogo puta, skoro svaki normalan građanin Srbije, sanja situaciju »šta bi bilo kad bi bilo«. Dobije naš čovek 1,45 miliona EURA. I počne san o raspodeli para: koliko bi i na šta sve potrošio taj veliki novac.To nije tema ovog teksta i predlažem da neko drugi napiše tekst o tome.
Teme ovog teksta su kombinatorika, verovatnoća, nameštaljke, veliki brojevi i slično.
Teorija
„Priča mi Vasil kako je negde na nekom forumu pročitao komentare na najavu naših nastupa, pa sad tu jedan forumaš komentariše - ‘A zašto im se bend jednostavno ne zove Vasil Hadžimanov? I ko je sad taj Đorđević, ja nisam nikad čuo za njega.' a ovaj drugi ispod odgovara: 'Ni ja.' "
Marko Đorđević, na nastupu u Banjoj Luci, šala u pauzi između dvije kompozicije
ĐORĐEVIĆ [ Sveti ] + HADŽIMANOV [ VHB ] + TRIJIĆ [ Konzilium ] = ?
Zaista, šta nastaje kada se spoje šefovi tri odlična fusion benda?
Magija, prije svega
U prohladno oktobarsko veče koračam širokim bulevarom Mladena Stojanovića sa instrumentom preko ramena, vraćam se u stan sa kasne, čisto rekreativne probe i odgovaram na propušten poziv prijatelja. Svirka u "City Pub"-u, lijeno mrmlja u slušalicu i pita da li želim da idem s njim. Umoran sam, iskreno, ne ide mi se n i k a k o, već sam dobio svoju „porciju buke" ali hajde bar da pitam ko nastupa. Slušam odgovor i umor odmah iščezava:
Njegova svetost stiže sutra u 9.30 na surčinski aerodrom gde ću biti u masi pionira koji ga dočekuju i veselo se osmehuju. Čim njegova svetost napusti aerodrom ja ću se baciti na pod i ljubiti zemlju kojom je prošao. To je moj radni zadatak.
Znači, moj sutrašnji plan kretanja je Surčin, Palata Srbije, Groblje oslobodilaca Beograda, Vukov park, Hram svetog Save, Predsedništvo Srbije, Skupština Srbije, Patrijaršija, centar „Sava“, Surčin. Gde god on prođe, ja ću da ljubim.
Kao što vidite sutra imam jako puno posla. Ne žalim se, ovi drugi što će da ljube pozadinu njegovog preosveštenstva su gore prošli.
U čast njegove svetosti napravio sam malu umetničku izložbu da izrazim svoju zahvalnost što je našao vremena da nas poseti.
Krstovdan iliti Vozviždanije časnog krsta (to mu je valjda zvaničan naziv) pada 27. septembra. Iako je to praznik usko vezan uz post, u našoj pravoslavnoj papazjaniji i nelogičnostima kojima obiluje praktikovanje vere kod običnog sveta, povezan je sa vašarom, jednim zbitijem ispunjenim pečenim prasićima i drugim bravima, glasnom muzikom i penjanjem po astalima, pripitim teturanjem do vrteški i vrštanjem sa isith.