PIŠE: Rada Karanac
Sram nas bilo! Sram nas bilo kada možemo kriminalcu Kristijanu Goluboviću, da dozvolimo da nas podučava životu; da mladima nudi „poželjan model ponašanja“; da nam prepričava svoje „velike istorijske poduhvate“ i još veće
Ma, to je vest u Kuriru.
Ne treba im verovati, oni su skandalmajstori, od toga zive, to im je posao.
Slike sarene, na stolu gola devojka - posluzavnica, zenski rod od posluzavnik, bez znakova navoda jer nije navodno, ona je stvarno - stvar, predmet za posluzivanje, koji posle mozete da polizete, ako vam se hrana dopala.
Mozda mozete i nesto drugo da uradite, malo jace da stipnete, ili ugrizete, ako se tanki reznjevi sunke ne odvajaju dovoljno brzo do njene koze.
Mozete i da se naljutite, vi ste Bog jer vi ste to platili, ako je njena koza postala topla i hrana se zagrejala, jer pre toga, nju su kupali i polivali ledenom vodom da joj koza dobije pravu temperaturu, temperaturu lesa, da se hrana ne pokvari...a ona, bezobrazna pa ugrejala posluzenje i pokvarila mu ukus, izgled, aranzman?
Jedan čudan vikend u Ženevi i događaji koji slede.
Нема ништа узалудније од блоговске геополитике. Али, ко се може усудити да каже да нема нешто магично забавно у распредању о државама и народима као да су особе од крви и меса са све сујетом и осталим несавршеностима. Ко ће први предвидети тренд који нико други није уочио и на тај начин стећи ласкаво право да свима каже "јесам вам рекао". Може и "ја сам вам лепо говорио, а ви ме нисте слушали" и остале варијације.
Август је, годишњи одмори, политичари имају своја неписана правила која су им милија него писана и зато се ништа значајно не би требало десити у августу, зар не? Међутим, новац се увек окреће, а саме новчане струје изгледа почињу наглашено да осећају утицај промена политичке климе. Они који би то требали први да схвате, медији са широким утицајем, имају потешкоће да схвате размере тих кретања, а гомиле сигнала који стижу као да немају довољан кредбилитет да буду схваћени озбиљно., па и кад се преносе, преносе се стидљиво, без указивања на шири тренд. Та временска разлика измећу момента кад нешто сазнамо и момента кад схватимо из онога што смо сазнали је можда најбитнија тема информационог доба, али не данас, данас, геополитичимо. :)
И ево моје конкретне теме. Кина и Америка.
PIŠE: Rada Karanac
Sram nas bilo! Sram nas bilo kada možemo kriminalcu Kristijanu Goluboviću, da dozvolimo da nas podučava životu; da mladima nudi „poželjan model ponašanja“; da nam prepričava svoje „velike istorijske poduhvate“ i još veće
Šest je sati, ali napolju je magla. Ptičarenje u magli i nije neki doživljaj. Da još rastežemo kafu? Ili da krećemo? Ipak, pobeđuje nestrpljenje da se zagnjurimo u prostranstva Južnog Kučaja, najprostranijeg masiva istočne Srbije i kraškog predela s najvećim kompleksom bukovih šuma u čitavoj zemlji. A šta je ovu “divljinu” očuvalo? Odsustvo asfalta. Iskustvo me uči, tamo gde ima asfalta, praktično nema ptica – a važi i obratno.
Ugroženi i zakonom zaštićeni prdavac Crex crex nuđen je na prodaju za 2000 dinara.
Najavljene prinove u ZOO vrtu u Jagodini su pod ozbiljnim znakom pitanja. Da li će gospodin Palma da sazove savet za nacionalnu bezbednost i traži od Predsednika Saveta Vučića da uhapsi onoga ko mu je podmetnuo GEJ Žirafu za sada nije poznato. To što je Ema starija 7 godina od Jovanče daje posebnu čar celom slučaju.
Vidim ovih dana Ministar zdravlja obilazio bolnicu u Kragujevcu. Ono što je zatekao je bilo sjajno. Prepuni hodnici, haos, prava realnost stanja zdravstva u Srbiji.
Glavni zimski ptičarski i ptičji spektal jesu velika jata, od po više hiljada ili više desetina hiljada, koja se okupljaju na mestima pogodnim za ishranu, npr. srpskom potezu Dunava. Ni Veliko Ratno ostrvo nije izuzetak. A kako kvantitet obično daje kvalitet (jedan moj poznanik se ovoj tvrdnji svojevremeno usprotivio argumentom da tri lopate i dalje ne daju dobru ribu), u svoj toj masi počesto osvanu rariteti.
Počesto znam i volim da kažem „ja sam odrastao s’ magarcima“ pri čemu se prijatelji, vršnjaci, stariji sagovornici malo štrecnu negodujući da oni nisu to i to, a na moje „nisam ni mislio na vas„ se brecnu i okome na mene „kako to nisi mislio na nas“!? Onda shvatim da me oni ne poznaju, moje detinjstvo, moj izvor...su im strani, daleki, nedodirljivi. A, ja sam stvarno odrastao s’ magarcima, tim ćutljivim, strapljivim, inteligentnim, trpeljivim...i plemenitim životinjama koje su shvatale potrebe i zahteve čoveka dok se on