Društvo arhitekata Beograda je dalo pozitivno mišljenje na predloženi projekat ne poštujući zakon jer u zakonu piše da Društvo arhitekata može to učiniti samo ako ne postoji osoba koja zastupa autorska prava.
.
Uživanje je gledati tu našu dvosmernu komunikaciju sa jevropom, dvosmerna ali u mimoilaženju, zaobilaženju i gde svako čuje ono što mu se dopada a posle priča šta mu odgovara ... more mani priču onog drugog, i onako se zna tekst unapred ...
Uvek se nadjem zatecena lokalnom kulturom komunikacije kad dolazim u „Majcicu“. Tako je bilo i pre neki dan kad sam samo htela da popijem casu vode u JATovom avionu na liniji Cirih-Beograd. Iskusna, starija stjuardesa me je pitala, posto je procenila da nema tako dobre kreme protiv bora i da sam sigurno dovoljno mladja od nje: „Izvoli, sta bi ti htela? “. „Za pocetak jedno Vi, a onda casu vode, molim Vas.”
Sta tek biva kad coveku treba nesto vise, a vremena ima manje? Kao na primer u lekarskoj ordinaciji ili u bolnici…
U nasem narodu, ova pojava se
Čije su naše institucije kulture?
Kakve se poruke iz njih šalju?
Kome se one obraćaju ― i da li je u njima ama baš sve dozvoljeno?!
Samo su neka od pitanja koja u poslednjih 50-ak dana sebi mogu da postave posetioci i uposlenici u novosadskom Muzeju savremene umetnosti Vojvodine ― od kada na vratima jedne od kancelarija MSUV, ispod imena dvoje kustosa, uposlenog PR delatnika institucije i jednog bivšeg direktora, imaju priliku da se susretnu sa "izloženim" likom Josifa Visarionoviča Staljina.
Šta, dakle, traži Staljin u Muzeju
Zašto nema vrabaca u Beogradu...
Zašto nema vrabaca u Beogradu,pita se ovaj naš sugradjanin sa slike...U svom otvorenom pismu ( po sopstvenom priznanju,u žurbi zaboravio da ga zatvori ...prim.aut.) koje je poslao gradonačelniku prestonice g.Djilasu,( i na adrese još nekoliko državnih institucija ), naš sugradjanin razočarano konstatuje da se poslednjih godina broj vrabaca u prestonici drastično smanjio, pa apeluje na g. Djilasa i gradske oce,da povodom ovog problema nešto učine.
ВИРУС ЖЕЛИ ДА СЕ ШИРИ, ЏОГИРА, ВОДИ ЉУБАВ И ДОПРИНЕСЕ ЕВОЛУЦИЈИ
Микроби су највећи убица људског рода у историји. Као такви, они су и пресудно обликовали људску историју. Нису то били некакви Кир, Константин, Карло, Фридрих, Петар, Милош, Александар и други организми које називамо „Великим“.
Били су то – микроорганизми.
Nije mi ni na kraj pameti da se bavim istorijskim čeprkanjem po kolonijalizmu a još manje po novom svetskom poretku i njegovom neoekonomskovojnom kolonijalizmu. Pišem o likovnim kolonijama ali ni to nije manje, sa nekoliko časnih izuzetaka, usrano i zagovnano.
Malo istorije nije na odmet.
Polovinom XIX veka u selu Barbizon u šumi Fontenblo počela je sa radom jedna od prvih i najčuvenijih likovnih kolonija pod imenom Barbizonska