Postoje one stvari za koje je život namislio da ostanu večno nedostižne i da se do poslednjeg dana kaješ što si propustio šansu da ih doživiš, vidiš, ispričaš, upoznaš, kažeš, ispraviš...
... jači od onog tko nas tlači, pjevat ćemo pjesmu pobede.
Jer to mrzim.
Ne mogu ni da zamislim kako se osećaju roditelji Dražena Milovanovića i Dragana Jakovljevića, vojnika ubijenih prilikom služenja vojnog roka u kasarni na Topčideru. Ne samo da su ostali bez svojih sinova, nego moraju da se suoče sa tim da državni funkcioneri kriju ubice njihove dece. Dva vojnika naše vojske ubijena su zato što su videli ono što nisu smeli da vide, a većinskoj Srbiji to ne smeta, jer valjda veruju da je bolje nešto sakriti nego dozvoliti kaljanje ugleda vojske.
Ne znam za vas, mene kao građanina Srbije je sramota.
Profesoru Vojinu Dimitrijeviću.
Sve što bih o njegovoj biografiji mogao da napišem bilo bi copy/paste sa izvora na web-u, te samim tim nepotrebno.
Dovoljan je link:
Preminuo Vojin Dimitrijević
Izvor: B92
Profesor međunarodnog prava i direktor Beogradskog centra za ljudska prava Vojin Dimitrijević
Goran Savić – Savke (1973-2012)
NAPOMENA: šta mislim o udesu aviona Lasta, ponašanju medija, odlikovanju Vrhovnog komandata, neukusnom pi aru i traženju heroja kao leka za apatiju što pojedinca što društva u celini, napisao sam u nedeljniku Vreme i u posebnom postu na b92. Tekst koji sledi je lični doživljaj ove medijski preeksploatisane smrti koji potpuno ironično delim upravo
Otvorim jutros novine, i vidim, umro mi prijatelj iz detinjastva, Srđan Radulović. U 55. godini. Znao sam da je bolestan i da je bolest od koje boluje opaka. Da kosi one koje zakači. Nadao sam se negde u dubini vlastitih osećanja da će je on pobediti, onako dobroćudan, stamen i tvrd. No, nada je dobra samo za doručak, a za večerom se izjalovi.
Dakle, od jučer više nije sa nama Srđan. Odlazi na istinu, tamo gde su transcedentne stvari što bi kazali filozofi, a mi još neko vreme koje nam je dato ostajemo u imanenciji. Što je Andrić jednom zapisao - "svi smo zapravo mrtvi
Ne mogu da verujem. Mislio sam da je do sada postavljeno bar 2-3 bloga o Magi. Zaboravljena i od blogera??
A otišla je pre deset godina, zaboravljena od svih.
Glumi: Ernest Borgine
Direktor fotografije: Samuel Bayer
Muzika: Michael Brook
Montaža: Jay Cassidy
Scenario i režija: Sean Penn
Opet taj osećaj samoće. U vukojebini, zarad srpstva, dok se "političke veličene" bore za prevlast u zemlji "nebeskog naroda", čekam jutro sa mislima na one koji su pre 98 godina, isto tako čekali, a nisu dočekali naredno jutro .
NJIMA U SLAVU je ovaj tekst koji sam našao čeprkajući po istoriji mog "nebeskog naroda".
Небески коњаници
Da je Stiv Džobs nekim srećnim slučajem danas živ, i da je gledao ovaj film o sebi samom, verujem da bi prvo dao otkaze svima koji su ga realizovali, sa izuzetkom govornika u filmu jer oni ne snose odgovornost zašto je film urađen više kao prosečna dosadna reportaža a ne kao dobar dokumentarni film o čoveku koji je, malo je reći, imao uzbudljiv život i veliki uticaj na tuđe živote. Te je svojim, dakle takvim životom i radom, stimulisao stotine hiljada ljudi da krenu sličnim putem ili da, bar, kupe neki od njegovih proizvoda. Ovo drugo, nakon što je raširio svoju industriju van kompjutera, znači na sve druge oblike komunikacije: Iphone, Ipad, Itunes… praktično je nemoguće i zaobići. Tako da se korisnici opredeljuju da kupe sve.