Šerbedžijino pismo Ministarstvu branitelja
"Povodom javnog obraćanja vašeg Ministarstva medijima Hrvatske o mojim navednim izjavama na pres konferenciji sajma knjiga u Beogradu, a koje ste objavili na osnovu netačnih i proizvoljnih tumačenja onoga što sam ja tamo govorio, dozvolite da vam se ovim putem javno obratim.
Think pink!
Kako se osećate kada vam neko, posebno dok ste u problemu ili u žurbi da dovršite neki posao, kaže 'Hej, relax! Opusti se!' I još ako je to neko ko se mnogo gore od vas ponaša u sličnim situacijama?!
Ili kad je to neko čiju kuknjavu na (istu) svekrvu, (iste) roditelje, (istu) drugaricu... slušate godinama? Ili neko ko na licu nosi osmeh zvani 'facijalni grč', a na čelu bore i štrafte kao kanjon Kolorada, stvarane milenijumima? Ili kad je to osoba na 5, 10 ili koznakoliko miligrama nekog sedativa dnevno? Ili na čašicama žestokog pića?
Iscurelo 7 dana (Eine Woche) i više ne može da se postira o svemu, svačemu i ničemu u Veselu svesku. Svestan mogućih trauma koje bi takva uskraćenost mogla da izazove kod mnogog blogera - a posebno Nesuđene Blogoautorke - otvaram ovu demokratsku Svaštaru iliti
Gost autor Omega68
Може Србенда да се презива Милосављевић и да буде поносан на то, али не може сину да надене име Милосав.Не сме од жене! А та која је симбол узорне мајке и примерне домаћице мисли да ако се девојачки презивала Љубинковић, њена ћерка не може да буде Љубинка већ нека Ела, Ена, Елеонора...
Уз
Ja se baš radujem što joj je Fejsbuk dosadio, pa je opet svratila u goste.
Gošća autorka: jelena_radovanovi(iiiiiiii)c!!!
Budući da je u trendu biti hejter (tj. h8er), rešila sam da se oprobam u toj plemenitoj mizantropskoj disciplini. Antropološke opservacije o ponašanju homo ludensa na društvenim mrežama su rađene na osnovu slučajnog uzorka na mom profilu, pa je svaka sličnost sa stvarnim ljudima i događajima namerna.
Гост аутор: nikvet pn
Нешто размишљам – други светски рат, окупација у Србији… Како је то изгледало? Знамо сви како су текле битке далеке али појма немамо како је то изгледало у реалности, у свакодневном животу. О томе се нигде није учило, нигде ништа озбиљно записано, тек окрајци. Размишљам са становишта просечног човека који има породицу, посао, приход и расход. Није да немамо искуства од те феле, прошло се овде тога подоста; инфлација, санкције, бомбардовање, 5.октобар, експлозија магацина муниције, поплава… Просечан човек гледа да спасе породицу, имовину, да избегне беду; природно и нормално.
Dva su teksta, danas, potakla zanimljivo i važno pitanje: kako je to ispalo da je Aušvic nacistički, Jasenovac ustaški, a Srebrenica srpski zločin?
Zato prenosim oba, Dežulovićev iz sarajevskog Oslobođenja i Ćirjakovićev iz Politike.
Pročitajte, zanimljivi su.
Dragan Bursać je profesor filozofije i kolumnista portala "Buka". Dobitnik je nagrade "Srdjan Aleksić" za 2014. godinu.
Šutio sam dok je