Kako živim i radim u dve različite države, i kako se komplikuju odnosi između (liberalnog i kapitalu sklonog) Zapada i (konzervativnog i takođe kapitalu sklonog) Istoka, počeo mi je privlačiti pažnju određeni paradoks: dolazim iz zemlje sa zapada koja je okrenuta, kao, kultura, prema Istoku; radim u zemlji na istoku koja je, kulturpolitički, u potpunosti okrenuta na Zapad.
U dramaturškom (i faktografskom) smislu najveći gaf prve epizode je zanemarivanje događaja od 27. marta 1941, što je poražavajuće kako za nas, potomke antifašističkih demonstranata sa beogradskih trgova i ulica, tako i za čitavu srpsku naciju, koja je II svetski rat okončala ne na strani poraženih, već među pobednicima, u društvu antihitlerovske koalicije.
Opšta mesta, dugi, dosadni kadrovi, scenaristički klišei i bezočno zanemarivanje istorijskih činjenica neprijatna su iznenađenja, pogotovo ako se zna da je ceo TV projekat finansiran iz kase Javnog medijskog servisa Srbije.
Nedelja i nema ga.
Dorcol, devedesete, kriza, sankcije, kasnije i bombardovaanje.
Tih devedesetih se pojavio dečko sa ulice, neko ko je povezao umetnost, život i lepotu.
Dorćol neće biti isti, muzika neće biti ista, ništa neće biti isto.
Eh, te devedesete.....
Počivaj u miru.
Иза седам мора, иза седам гора...
У далекој прекоморској земљи већ дуги низ година живи мој Кум. Редовно се емајлирамо са најразличитијом тематиком мејлова чувајући на тај начин љубоморно оно што нам је заједничко у нашим животима - један другог.
Pierre-Simon Laplace (1749-1827), jedan od najvećih naučnika u istoriji čovečanstva, koga obično svrstavju u red velikana sa Euklidom, Galilejem i Njutnom, nije bio previše skroman čovek. On je, istina, potekao iz relativno skromne porodice (njegov otac je imao malo imanje u Normandiji i bavio se poljoprivredom), ali je život završio
Постоје тако неки „окидачи" који из прошлости истерају на светло дана неке слике, деценијама закопане негде ту, можда у другом плану, што наравно никако не значи да су те слике ишчезле из мог досадашњег живота, него чине његов саставни и неодвојиви део.
... ili (ovim tempom i u ovom pravcu) može biti i Srbi – istorija bez naroda
Kako god bilo, tek ovaj narod krasi veoma raznorodan i rekla bih dosta nezdrav odnos prema sopstvenoj istoriji. A koliko god da smo moderni, liberalni i koliko god mislili o budućnosti taj nas odnos ipak u velikoj meri određuje. Nemam nameru da diskutujem o tome kakva nam je istorija, herojska, sramna, interesantna, tragična, dosadna, veća ili manja od istorije drugih dalekih i (uvek najvažnije) onih najbližih nam naroda. Ali veoma mi je zanimljiv odnos prema njoj,
AleXandar Lambros
Puno saučesništvo hrvatske katoličke crkve s ustaškom diktaturom ozvaničeno je 26. juna 1941. kada prilikom svečanog susreta najviših dostojanstvenika crkve i poglavnika, monsinjor Stepinac jamči Paveliću "vjernu i lojalnu suradnju za veliku budućnost naše domovine". Saradnju koju primas Hrvatske potvrđuje u brojnim javnim prilikama, često prisustvujući i svečanostima ustaškog režima i okupacionih nacifašističkih snaga.