Neki bi to zvali radoznalošću a neki zabadanjem nosa u tudje stvari ali, svejedno, to nešto je nateralo gospa-Natu da pere sudove te noći, a nešto drugo, kakogod ga nazvali, odguralo ju je ujutro čak na Dedinje, u vilu u Rumunskoj, ulici koja se kasnije pročula kao Užička, da nesebično podeli utiske sa svojom ćerkom. Stigla je taman na vreme, minut pošto je velika, crna limuzina odvezla zeta na posao, onaj isti koji mu je doneo i ovu veliku kuću na sprat, i stražara pred kućom; fino, muškarci i tako smetaju poverljivim ženskim razgovorima, ovaj pogotovo, on je bio od onih koji bi odgundjao na zabadanje nosa u tudje živote, pojedinačne; njegov posao je bio da uredjuje tudje živote na masovnoj bazi.
Želim da vam svima skrenem pažnju na epohalni tekst u čuvenoj rubrici sajta b92 - život. Naime, prva rečenica ovog svakako ključnog teksta za dalji razvoj čovečanstva glasi:
" Seks je zabavan, ali da li ste znali da ima i značajniju svrhu?"
Da, da, dobro ste pročitali, seks ima značajniju svrhu od zabave!
Udari mi „žila glupača“ jutros i prosto ne znam šta da radim. Pogledam se u ogledalo, vidim jednu poznatu veliku glavu za koju je avatar šapka mala, i pomisli „A bre Ex za koga gazismo ovolko blato“.
Pre nedelju dana svrati do nas prijatelj mog starijeg sina, i onako skrušeno počne razgovor samnom. „Čika Ex, znate da sam u teškoj situaciji, umro mi je otac majka jedva spaja kraj s krajem, moram da prekinem studije i nešto radim.
A bogami i vrloveoma eksplicitne ali o takvim nešto kasnije.
U prošlom tekstu na Margitino: Idi u tri peršuna, odgovorih da sam otišao u celer s Katom. OndaK krenuše asocijacije i prisećanja. Najpre baš Kata i celer:
Ajde Kato, ajde zlato, ajde sa mnom celer brati.
Kod blogokolege Petrovića javio se nekakav, navodni, pop.
Imam nekoliko problema sa tim blogom:
1. Navodni pop isključio je mogućnost komentara
1. Hoće li jagodinski gradonačelnik možda morati da objasni šta uopšte traže deca na vojnoj vežbi antiterorističkih jedinica ?
2. U kojoj to ulozi Dinkić s kamerama obilazi fabrike - i kako ministri u Vladi mogu da mu služe kao ikebana ?
Nemojte se uzbudjivati gospođo, sve je to normalno, pa, niste Vi od gvožđa i kamena. I oni popuste i povilene. I oni imaju dušu, pitajte one koji ih obrađuju. Znate, skulptor kad uzme kamen ili gvožeđe, prvo ga gleda, merka, sa koje strane da priđe, gde će viši, a gde manje da odlomi, pazi da ne povredi, da ne udje duboko, prati liniju...To što se Vama dogodilo, slično je ovome o čemu Vam pričam.
Vi samo hoćete da me tešite! Razlika je, što skulpturu vekovima gledaju, a mene sada neće niko da pogleda, čak i „moj skulptor“, ni da nazove, razglednicu da pošalje...bio je to trenutak inspiracije, nemoći, potpunog predavanja...bilo je nestvarno, kad vam kažem...bajkovito, te dve nedelje bila sam u oblacima. Ej, ja u oblacima u ovim godinama, znate o čemu pričam!?
Ma kakve devedesete - osamdesete su zakon!
Tričetiriput godišnje firma organizuje važne sastanke za dva-tri tuceta svojih ljudi iz celog sveta. Ali, pošto su današnje firme svesne i brižne i vode računa o sveukupnoj dobrobiti svojih ljudi, ti se sastanci obično organizuju na mestima gde se posle rada može i opustiti i uživati. Tako firma lako ustanovi ko posle celodnevnog rada može i celonoćno da banči ali i da se, posle lumperajke do 5, u 8 uredno pojavi izbrijan, svež i načasupažljiv...
uzašo fixer:.