Muamer efendija Zukorlić danas je Srbiji čestitao Dan državnosti. Čestitku je uputio na svojoj FB strani:
"Povodom 200 godina od Prvog srpskog ustanka, povodom genocida nad 100 000 muslimana šeher Biograda, šeher Užica, šeher Valjeva, šeher Niša, šeher Karanvca (danas Kraljevo) i šeher Sjenice od strane Karađorđa Petrovića i njegovih hajduka - srušenih 500 džamija u Smederevskom sandžaku (Beogradskom pašaluku ili današnja centralna Srbija) i dana državnosti Republike Srbije 15. februara - "SRETENJE" ZLOČINACA ..."
Početkom februara, kad je zima još u toku, ima manje seoskih poslova a do posta ima još podosta, ima jedan blagdan koji bi trebalo da je mnogo poznatiji nego što jeste, a prethodi prazniku Sretenja. 14. februara je Sv. mučenik Trifun, u vinorodnim krajevima Šumadije, Pomoravlja i zapadne Bugarske još od 16. veka poznat kao zaštitnik i slava vinogradara i gostioničara. To je dan kada se prvi put obrezuje loza, uz posebnu molitvu i blagoslov sveštenika. U nekim selima Srbije slavi se i kao zavetina, jer se smatra da Sv. Trifun štiti sela od grada i poplave, odnosno da je čuvar useva od raznih štetočina.
Februarsko je veče '74. Dok krišom ispod oka bacam pogled na sat čekajući 7 i 15 i početak majstorice u Frankfurtu gde će se Špancima dogoditi Katalinski, cedim poslednje atome strpljenja da ostanem miran dok stari Mađar štekće makazicama oko mojih ušiju. Pogodba je „šiške za utakmicu" i tu dileme nema. Da je uslov bio „nularica"- pristao bih.
I, kaže mi, da proslavimo ovaj dan, kupila sam domaće kolače, znam da joj je kupila Slavica, u sobi su na radnom stolu, donesi ih. Taman što sam skinuo vijetnamku, priđem joj, zaboravio sam da joj je danas rođendan iako me J. na to nekoliko puta podsećala, i sveže ipečen hleb joj je poslala, poljubim je u rumeni pergament obraz i lako povučem za uši: Srećan ti rođendan i velika mi porasla. Nasmeje se. Donesem kolače, stavim džezvu za kafu, iz gornje fijoke izvadim staklenu prastaru pepeljaru i sednem na trosed. U glavi mi pet sati i trideset minuta kad moram da budem kod oftalmologa, kasnije saznajem, vidim, oftalmološkinja. Probudila sam se rano jutros, još je bio mrak, sanjala sam...nisam posle mogla oka da sklopim. San je laža a Bog je istina, zazveči mi u glavi Njegoš. Šta si sanjala?
Dan uoči atentata, 4. aprila 1968, Martin Luter King održao je čuveni govor u Memfisu, u saveznoj državi Tenesi, u znak podrške štrajku sanitarnih radnika. Štrajkači su nosili transparente sa natpisom: JA SAM ČOVEK!
Onaj ko poriče holokaust, poriče čovečnost
Holokaust je naziv za sistematsko istrebljivanje Židova koje je za vreme drugog svetskog rata provedeno u Evropi na teritoriju pod kontrolom nacističke Nemačke i njenih saveznika.
Holokaust je imao različite forme, ali je najčešća i najzloglasnija bilo masovno hvatanje Židova i njihovo trpanje u vozove koji su ih dovozili do posebnih koncentracijskih logora - tzv. logora smrti - u Nemačkoj, Austriji i Poljskoj. Deo - najčešće žene, deca i starci - je pri dolasku odmah likvidiran, dok je deo privremeno ostavljen u životu kao robovska radna snaga. Metode likvidacije su postupno evoluirale u masovno gušenje u gasnim komorama, a leševi su spaljivani u krematorijima.
SVETI SAVA
Oko njegove glave lete pčele
I grade mu živi zlatokrug
U riđoj mu bradi
Zasutoj lipovim cvetom
Gromovi s munjama igraju žmurke
O vratu mu verige vise
I trzaju se u gvozdenom snu
Na ramenu mu petao plamti
U ruci štap premudri peva
Pesmu ukrštenih puteva
Levo od njega teče vreme
Desno od njega teče vreme
On korača po suvom
U pratnji svojih vukova
E pa batice, srećan ti rodjendan:)))
Zamisli nešto što je za tebe veoma bitno. Na primer, lični cilj koji za tebe stvarno predstavlja izazov. Koji, kada bi ga ispunio, bio bi siguran da je sve moguće u životu. Nešto što te pokreće. Nešto što je stvarno vredno tvog rada i truda. I što ga tačnije predstaviš u svojoj glavi, tačnije će se manifestovati, tako da budi precizan. I kada na kraju znaš tačno šta je to, dodeli mu simbol. Dodeli mu znak koji će da predstavlja ceo tvoj cilj odjednom. Tačnije, njegovo ispunjenje. Oseti ga celim telom kao da se sada dešava. Onda ga nacrtaj na papiru iz velike sveske i postavi ga ispred sebe na nekoj razdaljini. Na tolikoj razdaljini, i na toj visini, tako da bude realan. Ni preblizu, ni predaleko. Ni prevelik, ni premali. Potaman je reč. Potaman. Ono što je najbolje je da ćeš tačno znati mesto na kome treba da bude, bez greške...
"Ne znam da li sam ikada, u ovom svetu sebičnih ambicija u kome sam živeo, sreo duh koji je bio više lišen misli o opštem dobru od njegovog. Poznavao sam mnogo ljudi koji su se uzdizali na račun ove zemlje, nanoseći joj zlo: to je uobičajena izopačenost."
Ovaj citat verno opisuje i današnju Srbiju, naročito povodom vesti o "udaljenju sa posla" specijalnog savetnika ministra zdravlja Ljubiše Milanovića.