Volela bih da negde imam
drvo masline.
Ma koliko mi se učinilo kratkim, postojanje na ovoj površini biće dovoljno. A drvo će rasti..
TV mi ne služi kao noćna lampa. Dapače, uglavnom mi ne služi ničemu i veoma retko ga uključujem. Danas popodne potpuno iz nevezanog uključih televizor i prebacih na Al Jazeera International i kroz pet sekundi se zakucah za ekran, posle 45 minuta sam se skroz raspilavio.
Kad prolaze kraj mene, mnogo im je interesntno da zagledaju moje koferče, pokušavajući da na brzaka izračunaju koliko para ima u njemu. Poneki, oni iz mlađe generacije, zastanu i bez ustručavanja počnu da broje novčiće. Naravno, ne znaju koliko dugo sam ja morao da sviram za to što je unutra, a ne znaju ni da povremeno praznim kofer. Tako da... nerviraju me njihovi komentari, a obično u odlasku progunđaju kako mi slabo ide.
Napred je, kao vođa kolone, išla baba, Ciganka od oko 60 godina, koju su sledili unučići (pretpostavljam): devojčice
Before:
"Najmanje što možemo obećati je da će to biti Vlada brzine, efikasnosti i transparentnosti. Na svaki problem ćemo reagovati odmah, reći istinu i predložiliti rešenje. Nećemo lagati i nećemo krasti"
After:
Danas oko podne, sedim u Arkadiju, pijem produženi s mlekom, pušim, rešavam ukrštene reči, jednom reči penzionerski ugođaj. Premeštajući levu preko desne noge, spazim je. I dalje debeljuškasta ali sva u crnom, kosa boje slamaplavo pa još isprana vešplavom, neugodno podcrtava crninu. Prolazi na dva metra
7. novembar
Otkad sam u Kini, patim od nesanice. Nekad ne mogu da zaspim po celu noć. Ali čim pobegnem iz grada i nađem se u prirodi, makar i u ovako komercijalizovanom nacionalnom parku, svi moji problemi nestanu. Zaspim kako legnem i spavam kao beba, spokojnim i zdravim snom do kasnog jutra.
Dan je zašao u deveti čas kada se budim od povika turista sa platoa ispred vodopada. Ne ustaje mi se još, ali moram. Uskoro će početi da stižu posetioci u velikom broju, te neće biti u redu ako zateknu moj šator, a ne raduje me ni pomisao da me svi zagledaju radoznalo
Ivo Andrić reče nekada davno „Niko ne može da ispravi krivu Drinu, ali nikad ne bi trebalo prestati da se ona ispravlja“. Svaki pokušaj ne uspeva, ali bez pokušaja nema uspeha. I zato jedino što mi je ostalo je da stalno pokušavam da ispričam nešto što je realna istina a ne politikantsko dodvoravanje sadašnjoj ili budućoj vlasti, jer što reče jedan moj prijatelj „reč nije cilj nego sredstvo“.
Svima su puna usta reči „demokratija“. A zapravo svi teže apsolutnoj moći. Svi se zaklinju u „javno mnjenje“ koje baš „njima“ saopštava svoje
Q: Kako se ponovo uspostavlja simetrija razbijena postavljanjem patke na pozornicu? Pošto “…the duck provides a considerable distraction. It flaps, it potters, sometimes it makes a bid for freedom…”.
A: Tako što na scenu postavimo gluvog, slepog i nemog.
I na pitanje i na odgovor slučajno nabasam pitajući Googla šta ima da mi kaže na temu “three degrees of separation”. Što baš tri? Fascinira me bliskost raznih tema i verovatno sam nekom “maestralnom” podsvesnom aritmetikom podelio šest na dva, aksiomatizovao tako “originalnu” ideju pa onda poleteo da joj vredno udahnem “dušu”.
Ministar zdravlja ocenio je da je najizglednije da će se epidemija u Srbiji najpre postepeno smiriti i kasnije ponovo pojaviti.
Po Miškosavljeviću, ukoliko bi vakcinacijom protiv virusa A H1N1 u Srbiji bilo obuhvaćeno oko dve trećine stanovništva, mogla bi da bude sprečena velika indirektna šteta domaćoj ekonomiji od epidemije koja je ranije procenjena na oko dve milijardi dolara.
"U suprotnom, možemo napraviti i 55 fabrika FIAT u Srbiji, jer ako radnici ne budu zdravi, neće imati ko da proizvodi automobile".