(Mali razgovor dva sredovečna blogera koji u slobodno vreme, između ostalog, vole i fudbal)
Razgovarali : reanimator i Unfuckable
Gost autor: MuadDib
У овој причи ће се можда поткрасти покоја ловачка лаж, али све остало је истина, часна пионирска :-)
Сви су га звали Рус а био је Украјинац. Всеволод Леонидович Ромасјуков, (1898-1999), ловац и лекар.
Utrogestan je jedini prirodni hormon koji pomaže u trudnoći, i ginekolozi ga prepisuju ali ne na recept već na papirić, uz napomenu trudnici da mora da ga kupi u privatnoj apoteci. Utrogestan nije ni na jednoj zvaničnoj listi lekova koji mogu da se kupe u državi, osim što je na tom papiriću. Ali može da se kupi, već 10 godina!
Kako se uopšte lekovi na crno „uvoze“ i zašto?
Ovo uopšte nije retoričko pitanje.
Stvarno očekujem da mi neko kaže. Objasni. Dočara. Nacrta. Štagod.
Situacija je sledeća:
Utrogestan pije
*update: Danas smo saznali da nije Ministarstvo obrazovanja naložilo povratak učenika u školu,već je to učinio Sud, najverovatnije po privatnoj tužbi roditelja izbačenih učenika.
IZVINJAVAM SE MINISTARSTVU I SVIM BLOGERIMA.
Nastavničko Veće je ponovo jednoglasno glasalo za izbacivanje učenika.
Nisam roditelj.
Verovatno nikad neću ni biti. Biološki.
To me nikad nije sprečavalo da imam roditeljski
Odmah da kažem: nije svaki bog tvorac, kao što ni svaki tvorac nije bog. Drugo, ovo nije potpuna priča o tvorcima i bogovima, već samo nekoliko mrvica o njima. A sad da krenemo.
U vrlo staro vreme bilo je puno bogova i boginja - više hiljada, ako ne i više. Izgleda da taj broj zavisi od stepena razvoja ljudskog društva. Svako želi da nametne drugima svoje božanstvo, ali za uspeh u tom poslu potrebna je izvesna sila, nekad intelektualna, često fizička, a ova druga dobija na snazi tek sa razvojem države.
I zločinci imaju neke ljudske impulse: izmedju dva klanja voljeće mačku, dijete, pticu, osjetiće ljubav (Meša Selimović)
Osciliram izmedju stanja u kome mislim da sam luda i stanja u kome mislim da nisam dovoljno luda (Džojs Kerol Outs)
Jedne nedavne večeri, dok sam sedeo dokon u svojoj sobi i gledao belo u plafon, pala mi je na pamet
Kad vidite dete u komšiluku, bilo musavo i zarozano ili doteranog nobl pametnjakovića ili princezu, pa još ako želite nešto da mu saopštite – da ne galami, ne njari se, da je baš slatko ili nevaspitano – najčešće mu se obratite sa „Čiji si ti, mali?“
Prosto, želite da znate kako s njim da se ophodite, da li je podmladak obližnjih obezvlašćenih anonimusa ili možda dete doktorsko ili advokatsko, ili lokalnog vlasnika svega ili političara. Onda možete i da nastavite sa procenom: da li je pred vama bezobrazno derište ili samo slatki vragolan.
Predstavnici
Ne znam skoro nikog ko ne voli naučno-popularne TV programe o prirodi, naročito o životinjama. Svašta se u njima dalo videti, od raznoraznih oplođavanja, rađanja i stasanja životinja, pa do takođe raznoraznih smrti u raljama, kandžama i sličnim alatima predatora. U ovom drugom neki uživaju do mere da se dobar posao pravi snimcima predatora kako ubijaju svoj ručak. Nisam od tih.
Moram da objavim "disklejmer": post sadrži fotografije ručka crne guje, ko ne vole bolje da ne otvara.
tekst je pisao Ludvig, po drugi put o Federeru...
sve je igra. mislim.
kažu da je danas ispisana nedostajuća stranica jedne igre.
a moj osećaj kaže da je on tu igru doveo do savršenstva. bukvalno.
stoga se samo čekalo da tu zaturenu stranicu pronađu da bi priča o igri bila kompletna.
lakoća.
elegancija.
čitav roman u načinu na