"Sve prave su ljubavi tužne...
Reče pesnik ....
Dok sam kao dete prisustvovao ovo" fenomenu", nisam ni znao koliko je ustvari značajna, u istovreme divna i tragična
.Ljubavni par izvodi divnam zanosni ples, sa samo jednom svrhom - produženja vrste. Ponekad pomislim da je tako nešto i kod ljudi, iako ima i dosta toga između.
Tako je priroda odredila i protiv toga se ne može.
Cvetanje Tise ( odlične slike)
-
" Vodeni cvetovi (Ephemeroptera) su najprimitivniji krilati insekti iz grupe Paleoptera.
Ovoj grupi pripadaju hemimetabolni insekti, tj. insekti kod kojih se krila u mirovanju ne mogu sklopiti. Osim Ephemeroptera, ovoj grupi pripada i red Odonata (vilin konjici).
Ova prastara grupa insekata je živela na Zemlji još u doba karbona (pre 290-350 miliona godina). U permu su činili 3,5% faune insekata, u mezozoiku 3%, a u tercijaru 0,3%. Danas čine samo 0,095% faune insekata, što predstavlja oko 2000 vrsta svrstanih u 19 familija. Zbog velike filogenetske starosti ovog reda, neki ih nazivaju živim fosilima.
. Prve pisane podatke o vodenim cvetovima ostavio je Aristotel u periodu od 384 do 322 godina pre nove ere. Nazivao ih je Ephemeron, što znaci „jednodnevni".
Holandski naucnik Jon Swammerdam, je prvi, 1675. godine u knjizi "Bijbel der Natur" („Bibliji prirode") pisao o razvoju tiskog cveta i objavio crteže o anatomiji i morfologiji tiskog cveta.
Podaci iz „Biblije prirode" su tek 1737., posthumno izdati ali su zbog ogromnog značaja za nauku prevedeni na nemački i engleski jezik.
Na osnovu beležaka nastalih istraživanjima i posmatranjima različitih naučnika, uočeno je da se ime tiskog cveta u toku istorije neprestano menjalo.
Smatra se da je evolucija naziva tekla na sledeći način:
- Ephemera longicauda, Olivier, 1791.
- Ephemera flos-aquae, Illiger, 1802.
- Semblis marginata, Panzer, 1804.
- Ephemera swammerdiana, Latreille, 1805.
- Palingenia longicauda, Burmeister, 1839.
Ovaj izvanredni prirodni fenomen je egzaktnije opisivan, razvijan, obrađivan u XIX i XX veku
Prema fosilnim nalazima zaključeno je da je Palingenia longicauda živela pre 290-350 miliona godina, od Karbona, zbog čega je smatramo tercijernim reliktom.
Areal rasprostranjenja je nekada bio mnogo veći; ranije je bila prisutna širom cele Evrope, osim u Mediteranu i na krajnjem severu.
U XX veku potpuno izumire u Zapadnoj Evropi i donjem toku Dunava. Smatra se da je danas ima još jedino u srednjem i donjem toku Tise i nekim tiskim pritokama.
U Karpatskom basenu ima oko 50 vrsta vodenih cvetova.
U Dunavu živi 18 mm duga vrsta Polymitarcis virgo, koja izleće krajem avgusta.
Ostale vrste u svetu se javljaju u svim tipovima slatkih voda: u bistrim planinskim potocima, rekama, jezerima, kao i u ribnjacima i barama.
U Severnoj Americi npr. ima oko 500 vrsta Ephemeroptera. Vode van Evrope u kojima je prisutna pojava rojenja Ephemeroptera su npr. Viktorijina jezera u SAD, Jangcenkjang u Aziji, itd."
Tiski cvet Palingenia longicauda ( koga malo više interesuje) je živi fosil, predstavlja reliktnu vrstu koja je naseljavala Zemlju još u tercijeru
Cvetanje Tise je vrlo stara pojava .
Ova nekada široko rasprostranjena vrsta u ravničarskim rekama cele Evrope, danas se može naći samo u koritu reke Tise i nekih njenih pritoka.
Istovremeno masovno pojavljivanje jedinki tiskog cveta koje se najčešće dešava u drugoj polovini juna i ređe početkom jula naziva se rojenje.
Vreme rojenja tiskog cveta je uslovljeno temperaturom. Sama pojava rojenja, kao i njen intenzitet uslovljen je vremenskim prilikama. Npr. do rojenja neće doći ukoliko je vetrovito i oblačno, tj. kišovito vreme. Za nauku je posebno interesantna sinhronizovanost razvoja i preciznost pojavljivanja, kao i brzina presvlačenje larvi u adulte u veoma kratkom vremenskom intervalu u odnosu na dužinu života larvi.
U početku rojeve formiraju mužjaci, koji se pritom haotično kreću u vazduhu.
Nešto kasnije u roj uleću i ženke, te mužjaci usmeravaju svoj let ka njima.
Borba za ženku je žustra, jedna ženka može biti meta i za 20 mužjaka.
Prilikom sparivanja, mužjak obgrli ženku odozdo i pridržava je srpastim nastavcima trbuha i tako izvesno vreme lete spojeni u ljubavnom zagrljaju.
Mužjaci umiru odmah nakon parenja, a. ženke nakon što polože jaja.
Polaganje jaja je uspešno zahvaljujući tzv. kompenzacionom letu.
Ženke polažu 6-7 hiljada jaja na površinu vode, leteći uzvodno, da bi jaja nošena vodenom strujom dospela do odgovarajućeg mesta na dnu rečnog korita.
Jaja koja ženka posle oplodnje položi u vodu su spljoštena, diskoidnog oblika, dužine oko 240 µm a širine 100-120 µm.
U proseku, jedna ženka položi 6 do 7 hiljada jaja. Individualni razvoj od jajeta preko larve do imaga tj. odrasle jedinke traje oko 3 godine, pri čemu se jedinka može presvući 20-ak puta.
Iz jajeta se razvije larva za oko 45 dana.
Veličina larvi tiskog cveta iznosi oko 4 cm.
Noge larve su razvijene za kopanje jer se one „ubušuju" u podlogu. Ukopava se u glinovit supstrat gde živi tri godine.
Larve žive isključivo u vodi, na dnu tekućih ekosistema. Zahtevaju glinovitu podlogu. Najčešće naseljavaju strmo odronjene delove obale, na mestima gde je brzina toka vode tolika da onemogućava taloženje organskog mulja. U glini buše kanale koje im preko dana služe kao sklonište, dok noću izlaze i hrane se biljnim i životinjskim ostacima.
Posle tri godine, larve isplivavaju na površinu vode i preobražavaju se u adultne oblike.
Iz muških larvi izlaze mužjaci u stadijumu subimaga, sleću na obalu, listove, grane i korenje okolnog drveća, ili čak čamce i posmatrače.
Poslednji put se presvuku i tad započinju ljubavni let.
Odrasle ženke se razvijaju direktno iz larvi. Život odrasle jedinke se kreće od nekoliko časova do jednog dana.
Veličina tela odraslih jedinki Palingenia longicauda iznosi oko 4 cm, što ih svrstava u najkrupnije evropske vodene cvetove.
Ženke su sitnije. Glava im je sitna i trouglasta, telo nežno i mekano, braonžute boje. Posle preobražaja usta i drugi delovi organa za varenje zakržljaju.
Pošto se odrasle jedinke ne hrane, creva ispunjena vazduhom služe kao aerostatički aparat koji olakšava letenje.
Tada koriste energiju nakupljenu u larvenom stadijumu.
Prednje noge se stanje, menjaju se i disajni organi, intenzivno se razvijaju polni organi.
Pojavljuju se 2 para krila i mišići za pokretanje.
Između tela insekta i njegove košuljice nagomilava se vazduh da lakše i brže izleti krilati oblik. Krila su jednobojna, staklasta, svetlo smeđa sa nervaturom iste nijanse.
Raspon raširenih prednjih krila je oko 55mm.
Krila ženki su nešto prozirnija od krila mužjaka, sivkaste boje, prednja 2 ekstremiteta su kraća u donosu na mužjaka.
Na kraju tela odraslog insekta su trbušni nastavci (cerci).
Kod ženki ovi nastavci otprilike dužine tela 50-65 mm, dok su kod mužjaka duži, oko 70-80 mm, zbog šega se ova vrsta i zove „dugorepa" (lat. longicauda).
p.s. 2005. sam bio tamo, zaista je neverovatan doživljaj. Ako je neko bio ove godine, nadam se da će doneti dobre slike