In memoriam

UPDATE Dejan Nebrigic 28.12.1970-29.12.1999

Jasmina Tesanovic RSS / 29.12.2009. u 10:50

Povodom godisnjice smrti i objavljivanja knjige  Dejana Nebrigica "Buntovnik sa razlogom" (Zbirka Dejanovih tekstova koju je priredio Milos Urosevic, u izdanju Zena u crnom, Beograd,TEKST KNJIGE PDF u attachmentu)

 

dejan
dejan
prenosim  tekst Lepe Mladjenovic  

Dejan Nebrigić je bio gej muškarac, homoseksualac, peder. Reč peder smo preuzeli od kompulzivno heteroseksualnog patrijarhata tako da peder i lezbejka imaju dobro značenje, to su lepe reči, to su naši identiteti kojima se mi ponosimo.

Dejan Nebrigić je bio živi primer činjenice da lezbejstvo i homoseksualnost nisu jedno liberalno pitanje koje se svodi na: mene baš briga šta ti radiš iza zatvorenih vrata u tvojoj spavaćoj sobi. Jer heteroseksizam je mašina koja guta sve različito i ljude oba pola vidi a priori heteroseksualnima. Kada je onaj film o Šekspiru dobio Oskara, Dejan me je tada nazvao, očajan. Hteo ja da piše Kofi Ananu, da piše svim filmskim institucijama, da izadje na Trg republike i da kaže da je to laž... jer je Šekspir najmanje bio heteroseksualac, film je progutao gej žudnju jednog Šekspira i prikazao ga kakav on nije. Lezbejke i homoseksualci već vekovima žive u društvu gde se naše žudnje falsifikuju, minimalizuju, izigravaju... O Dejanu nikada ne bi mogao da se napravi jedan takav film, jer je Dejan znao za feminističku politiku da je lično političko, i to je živeo. On nije imao tajni privatni život iza zavese. Imao ga je, ali nije. On je svoje ljubavne priče permanentno govorio. To je bio on. On je bio govor žudnje. Nije dozvolio nikome sa kime je komunicirao da ne zna da je on homoseksualac.

Dejan Nebrigić je bio teatar. On nas je uvlačio u svoju scenu, mi smo bili publika ili statisti ili oni drugi na sceni. Nekada su te uloge koje nam je davao bile negativne i mnogi su onda bežali od njega. Nekad su bile pozitivne i mi smo se divili. Bio je svoja glavna ličnost. Teatar je javni čin. On je bio javnost, institucija Dejana Nebrigića. Možda je nekima od nas izgledalo da je on glumio, da je bio teatralan, ali to je moglo samo da nam se čini, on je bio taj teatar. On je pio, gutao supstance, tražio od drugih da ga bodu, ne da bi pobegao od sebe, nego da bi bio on. Mi obično govorimo ono što drugi hoće ili mogu da čuju, ali on je govorio sebe. Dejan Nebrigić je uvek bio svoj i javan. Svaki govor žudnje je skandalozan, a pogotovu žudnje kojoj u heteroseksističkom društvu nema mesta. Zato su ga se mnogi stideli, mnogi gejevi su mislili ili su i danas u to uvereni, da je on "kvario renome gej populacije". Ponekad, nije bilo lako izdržati ga. On je umeo da zastane, dok s njime hodate, da se popenje na statuu pesnika na sred trga i da ga poljubi, da se namesti kao da ga svi snimaju i da se nasmeši. On je umeo u sred punog duplog autobusa sa radnicima koji se vraćaju sa posla, onog harmonika autobusa kao šesnaestica, da vikne u sred Pančeva, "kako ste vi Srbi svi znojavi i smrdite, neću imati više s kime da se tucam".

Po profesiji pozorišni kritičar. Bez diplome, bez institucionalne potvrde o svojoj profesiji. On je svoju profesiju izabrao i sam je potvrdjivao svojim tekstovima.
Da li je Dejan bio Srbin ili ne to ne znamo. Znamo da je bio svestan da ima srpsko ime, znači jeste, ali isto tako je znao da u ovom režimu "mi Srbi" je bilo odredjenje u čije ime su se poveli ratovi i u čije ime se proizveo fašizam. Tako, on nije bio Srbin. On je na studentskim demonstracijama kada su prolazili oni stariji bradati muškarci sa šajkačama koji su delili značke sa četiri S jednom od njih rekao: "Idi u Srbiju pa ih deli". On nije bio teritorija Srbije, odbio je da bude telo srpske politike, odbio je srpsku vojsku. Otišao je u vojni odsek i rekao im je da je homoseksualac. Znao je da će ih istinom prevariti, jer se u stvari zalagao da homoseksualci u vojsci imaju ista prava kao i drugi, isto kao što se zalagao da se vojska kao inistitucija ukine. Nije davao intervjue srpskim novinama Politici. Odbio je da bude sahranjen na srpskom groblju.

Moja priča sa Dejanom počinje od 1990. kada me je on te jeseni pozvao i rekao ajde da skupimo lezbejke i gejeve, i tako smo počeli da se vidjamo prvo nas nekoliko, pa malo više nas u kafe Moskvi. Posle smo osnovali Arkadiju.

Kada smo već kao Arkadija 1991. 27. juna, na Medjunarodni dan Ponosa lezbejki i homoseksualca organizovali prvu javnu tribinu u Domu omladine povodom naših prava, tog dana je objavljeno da je prvi slovenački vojnik na granici sa Italijom ubijen od vojnika JNA. Tog sunčanog junskog dana ni ja ni on, učesnici tribine, nismo mogli da pretpostavimo kakvih osam strašnih godina nas čekaju. Još neko vreme smo tražili prostor za sastanke Arkadije i svaka institucija u gradu nas je odbila.

Ali, sve je bilo jasnije da je rat u pitanju, i tako počinjemo, i on i ja, potpuno odvojeno, da radimo u mirovnom pokretu. Ja sam se od "91. priključila Ženama u crnom, on je ušao u Antiratni centar i pokrenuo Pacifik.

Ono što je tih godina rata bila moja dilema to je šta i kako svoju lezbejsku egzistenciju braniti dok su tu iza ćoška mučenje, logori, ubijanje, masakri? Kako za vreme rata lobirati lezbejska i gej prava? Nacionalizam je ustrojio hijerarhiju potreba i prava, redukovao žene i muškarce na nacionalna bića. Prosto više nije bilo javnog mesta za našu egzistenciju. Tako je Dejan Nebrigić prvih godina rata kao anti-militarista radio na knjigama i pozorištu, a ja sam odlučila da radim feminističko savetovanje sa ženama žrtvama rata. Mi o ovoj dilemi, kako svoju lezbejsku i gej egzistenciju smestiti u vreme rata, koju nikada nismo razrešili, nismo mnogo pričali. Prosto nije imalo šta da se kaže, meni je bilo važno da je on tu, i njemu da sam ja tu. Prosto on je bio prvi gej koji je ušao u Žene u crnom, potpuno bez pitanja u jednu žensku grupu, a ja sam bila prva lezbejka. Tako je, makar unutar Žena u crnom, bilo jasno da mirovni aktivisti nisu samo heteroseksualne žene i muškarci nego da nas ima lezbejki i gej-muškaraca. To je bilo sve što smo tada mogli da uradimo. Da unutar malog prostora mirovnih grupa tražimo prostor za svoju različitost, ako ne možemo spolja. On je u Pacifiku insistirao na gej i lezbejskim tekstovima u svakom broju. A ja sam u okviru medjunarodnih skupova "Ženska solidarnost protiv rata" organizovala radionice o lezbejskoj egzistenciji.

Meni je na početku bilo opipljivo važno njegovo prisustvo u gradu, jer su tada mnoge lezbejke feministkinje i mnogi homoseksualci prosto otišli. Nije bilo prostora i otišli su kao i mnogi drugi. Negde oko 92. i 93. i dalje smo se okupljali kao Arkadija po stanovima, i jednog dana smo on i ja pokrenuli pitanje nacionalizma. Većina, skoro svi tada prisutni su rekli da su oni u grupi samo i isključivo zbog svog gej identiteta, i glasno su govorili da su nacionalisti. To je bilo jedno jako teško veče kada smo nas dvoje morali da se suprotstavimo onima zbog kojih smo grupu i osnovali, i da insistiramo da smo protiv svih oblika diskrimacija i da Arkadija neće biti nacionalistička grupa. Nakon toga više nikada nije bilo masovnih okupljanja Arkadije. Ja pamtim koliko mi je bilo važno da nisam sama u svom insistiranju, prosto ni on ni ja nismo imali dileme, i to prepoznavanje naše odlučnosti je bila jedna važna podrška u lezbejskoj i gej samoći kojom smo okruženi.

Na kraju ostaje da sam u njega imala totalno političko poverenje. Osećala sam se sigurno. On jeste na momente, duže ili kraće, bio okrutan, i neprijatan, destruktivan i samodestruktivan, ali je uvek bio protiv homofobije, protiv nacionalizma, protiv srpskog fašizma, protiv seksizma, protiv militarizma. Prosto nema nas mnogo kojima je stalo do svakog ljudskog bića i kojima je važno da radimo na ukidanju svih vrsta diskriminacija, i zato bih na kraju nama koje smo ostale, Dejan je voleo ženski rod u govoru, ponovila poslednju rečenicu iz predstave Ane Miljanić, "O Nemačkoj", u kojoj ona citira Brehta i poručuje da se pazimo nežno. Da se za jedne druge brinemo nežno.

na tribini SEĆANJE NA DEJANA NEBRIGIĆA
u Centru za Kulturnu Dekontaminaciju u Beogradu, 11. januara 2000.

http://www.e-novine.com/stav/33599-Buntovnik-razlogom.html



http://blog.b92.net/arhiva/node/3577.html

 

Atačmenti



Komentari (43)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

ana_radmilovic ana_radmilovic 12:02 29.12.2009

šteta

znao da u ovom režimu "mi Srbi" je bilo odredjenje u čije ime su se poveli ratovi i u čije ime se proizveo fašizam.


uvek bio protiv homofobije, protiv nacionalizma, protiv srpskog fašizma, protiv seksizma, protiv militarizma.


aman, zar je taj "srpski fašizam" neizostavan momenat o čemu god se radilo... ako se na "borbi protiv srpskog fašizma" gradi lik i delo bilo kog čoveka, onda su i lik i delo i pojedinac malo oskudni... i sva ta "različitost" koja prestaje da biva ono što je možda trebalo da bude na početku, nego postaje jedan posao - deplasiran - jer sam na sebi insistira do iznemoglosti... da li "različiti" individuum može da nadje sebi plemenitiju svrhu nego biti simbol "drugosti"? da, naravno da može. da li je, na kraju svaki individuum "različit"? da, jeste. da li je neumesno trpati u isti koš ratove, homofobiju i srpski primitivizam da bi se sve zajedno na kraju imenovalo "nacizmom" te se koristilo u svrhu jednog zaludnog (jer nepostojećeg) posla koji se zove "denacifikacija srbije"? da, neumesno je.
i na kraju - da li je žalosno lični kvalitet i ličnu dramu poedinca stavljati u svhu borbe odredjene grupe - da žalosno je i nepravedno. i prema pojedincu i prema onima koji iz ovakvih tekstva ne mogu da saznaju po čemu je taj čovek bio vredan, osim što je bio "različit"
Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 12:12 29.12.2009

Re: šteta


i na kraju - da li je žalosno lični kvalitet i ličnu dramu poedinca stavljati u svhu borbe odredjene grupe - da žalosno je i nepravedno. i prema pojedincu i prema onima koji iz ovakvih tekstva ne mogu da saznaju po čemu je taj čovek bio vredan, osim što je bio "različit"
*novo 


potpuno promaseno opste mesto, izmedju ostalih!
covek je SAM BIO BORBA ODREDJENE GRUPE i to se vidi iz ovog teksta
Dejan je zacetnik i simbol te borbe!
buba_truba buba_truba 12:21 29.12.2009

Re: šteta

ana_radmilovic
... da li je žalosno lični kvalitet i ličnu dramu poedinca stavljati u svhu borbe odredjene grupe - da žalosno je i nepravedno. i prema pojedincu i prema onima koji iz ovakvih tekstva ne mogu da saznaju po čemu je taj čovek bio vredan, osim što je bio "različit"

Svaka čast! Sve si rekla... a lepo, odmereno.

ana_radmilovic ana_radmilovic 12:25 29.12.2009

Re: šteta

Jasmina Tesanovic
;potpuno promaseno opste mesto, izmedju ostalih!covek je SAM BIO BORBA ODREDJENE GRUPE i to se vidi iz ovog teksta


ma razumem, i nisam želela da započinjem raspravu na tu temu - samo uvek mislim da je šteta. pojam "drugosti" je mnogo širi od priče o "spskom nacizmu" - srpski nacizam je diskutabilna kategorija a drugost je preveliko bogatstvo da bi se svelo samo na opozit nečemu što je samo po sebi priča bez istinskog uporišta u stvarnosti. šteta je, htela sam da kažem, kada se život jednog pojedinca stavi u svrhu borbe protiv nekakve "grupe". grupi je svejedno a pojedinac ostane sam sa svojom tragedijom koja je uvek na kraju samo lična, koliko god je mi dizali na nivo opšteg.
Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 12:27 29.12.2009

Re: šteta

molim vas obuzdajte se, i citajte pazljivo, Dejan je bio ta grupa koju vi ne podnosite, i nemojte da vredjate svojim flloskulama, ima razlicitih RAZLICITIH ali Dejan Nebrigic je bio Zena u Crnom...
Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 12:30 29.12.2009

Re: šteta

pa ne deluje da razumete
Dejane je HTEO da bude BAS OVO
s kojim pravom mu sada Vi tumacite zivot i smrt
uskracujuci njemu ono najbitnije
to je kao da kazete aj da pricamo o Bitlsima al da ne spominjemo muziku
Exitus Letalis Exitus Letalis 19:29 31.12.2009

Re: šteta

i na kraju - da li je žalosno lični kvalitet i ličnu dramu poedinca stavljati u svhu borbe odredjene grupe - da žalosno je i nepravedno. i prema pojedincu i prema onima koji iz ovakvih tekstva ne mogu da saznaju po čemu je taj čovek bio vredan, osim što je bio "različit"

uzdržavala sam se nekoliko dana.
očigledno ti nije uopšte poznata scena u srbiji.
pala si s marsa.
il ti je pogled na srbiju preko srpske političke misli.
onda je sve što si napisala ok.
još jedno pitanje?
jel si znala nebrigića?
kao čoveka, kao osobu, ne kao homoseksualca?
zlatozubi zlatozubi 12:38 29.12.2009

eeejjj

covjek je mrtav niko,ali bas niko ne treba da tumaci njegov zivot, njegovo djelo.
antonacci antonacci 12:52 29.12.2009

Hrabrost

Dejan Nebrigić je bio retko hrabar čovek, to je moja prva asocijacija.
Čitajući Lavirintski rečnik i Paris - New York, stekao sam utisak da je on bio strahovito emotivan i osetljiv čovek; imajući u vidu u kakvom je društvu živeo (i u kakvom društvu, uostalom, sada živimo) i sa čim je morao da izađe na kraj, ne čudi što je bio i autodestruktivan. Drugačije nije moglo.

Gde bih mogao nabaviti tu knjigu, zna li neko?
Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 13:30 29.12.2009

Re: Hrabrost

imaju zene u crnom
stavicu ja kasnije podatke
antonacci antonacci 13:33 29.12.2009

Re: Hrabrost

Jasmina Tesanovic
imaju zene u crnom
stavicu ja kasnije podatke


Bio bih zahvalan.

Već godinama me zanima da pročitam više o Dejanu, ali je teško naći bilo šta. Pročitao sam knjižicu koju je izdao Rende i par intervjua, ali to je sve nedovoljno. Zaslužuje on i više od ove jedne monografije.
Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 13:35 29.12.2009

Re: Hrabrost

koliko ja znam i Predrag Azdejkovic pise knjigu o njemu
Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 19:11 29.12.2009

antonacci

ne verujem da se knjiga prodaje
morate kontaktirati Zene u crnom u BGD
zeneucrnom@gmail.com
antonacci antonacci 01:42 30.12.2009

Re: antonacci

Jasmina Tesanovic
ne verujem da se knjiga prodaje
morate kontaktirati Zene u crnom u BGD
zeneucrnom@gmail.com


Hvala Jasmina, učiniću to što pre.

Šteta da knjiga ne bude u prodaji, siguran sam da nisam jedini koga zanima Dejan Nebrigić.
Bili Piton Bili Piton 01:57 30.12.2009

Re: antonacci

antonacci
siguran sam da nisam jedini koga zanima Dejan Nebrigić.


Zanima i mene, prevashodno zato sto ovaj Lepin tekst, iako tako izgleda, u stvari nije suvise informativan za nekoga ko se sa njegovom licnoscu susrece po prvi put.

Pored toga, citav sabdzekt me zanima i sa socioloskog aspekta, jer Nebrigic nije jedina zivopisna i osobita licnost koja je ubijena od strane svog ljubavnika, bivseg ili ne - prvo sto pada na pamet je cuveni slucaj engleskog dramaturga Dzoa Ortona, koga je na vrhuncu karijere ubio njegov ljubavnik, izvrsivsi potom i sam samoubistvo.
antonacci antonacci 02:08 30.12.2009

Re: antonacci


Zanima i mene, prevashodno zato sto ovaj Lepin tekst, iako tako izgleda, u stvari nije suvise informativan za nekoga ko se sa njegovom licnoscu susrece po prvi put.


Mislim da je ovaj Lepin tekst pisan kao predgovor knjizi koju je Rende izdao pre nekoliko godina. U toj jednoj knjizi, odštampan je Nebrigićev roman Paris - New York i Lavirintski rečnik, zbirka tekstova i pisama.
Bili Piton Bili Piton 02:35 30.12.2009

Re: antonacci


Da, video sam da to pominjes gore. Kao takav, tekst verovatno sasvim fino sluzi svojoj svrsi - taman toliko da mi probudi interes za nekim o kome bas nikakvih prethodnih saznanja nisam imao.
Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 10:08 30.12.2009

Re: antonacci

ZUC nije registrovan da moze da prodaje ali su sva izdanja u biblioteci i vervovatno cu ja da oakcim PDF teksta uskoro, samo da proverim sa autorima, hvala na interesovanju
Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 10:18 30.12.2009

bill piton i antonacci

otvorite ona dva linka koja sam stavila u dnu teksta
ima informacija o njegovom zivotu i smrti
ovaj Lepin tekst je govor sa komemoracije, iz 2000, isto pise na kraju
AlexDunja AlexDunja 11:03 30.12.2009

Re: antonacci

ZUC nije registrovan da moze da prodaje ali su sva izdanja u biblioteci i vervovatno cu ja da oakcim PDF teksta uskoro, samo da proverim sa autorima,


i od mene: hvala.
Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 11:10 30.12.2009

Alex Dunja i ostali kojima se dopada ovaj

blog
zaista mi je veliko zadovoljstvo da saradjujem sa ljudima s kojim delim interesovanja
skoro da sam zaboravila to osecanje na blogub92
antonacci antonacci 13:55 30.12.2009

Re: antonacci

AlexDunja
ZUC nije registrovan da moze da prodaje ali su sva izdanja u biblioteci i vervovatno cu ja da oakcim PDF teksta uskoro, samo da proverim sa autorima,


i od mene: hvala.


Veliko, veliko hvala.
Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 18:30 30.12.2009

okacila PDF

uzivajte!
antonacci antonacci 19:04 30.12.2009

Re: okacila PDF

Jasmina Tesanovic
uzivajte!




Bacam se na čitanje.
AlexDunja AlexDunja 14:56 29.12.2009

...


respect.
behemot123 behemot123 15:53 29.12.2009

Re: ...

Prvo, pokoj duši jednom hrabrom čoveku. Međutim, nikako ne mogu da se složim da mrtvom čoveku ne treba tumačiti delo. Naprotiv. Oni su završili, i baš ih briga kako mi tumačimo. A kada je u pitanju ovakav momak, tumačenje je itekako poželjno. Razumem zašto se zaboravlja način na koji je Nebrigić skončao, jer pogotovo od prijatelja ne možeš očekivati da budu objektivni. Njega je, po zvaničnoj verziji, ubio bivši dečko. Dešava se. Nije ga ubila država, koliko god to bilo od koristi raznim aktivistima. Nema to veze sa srpskim fašizmom, izvinite.
Na žalost, svaka ideologija traži žrtve. Pa tako i lezbejsko-pederska. A znate zašto ih koriste mrtve zarad raznih poena? Zato što su i oni samo ljudi. Eto dokaza .
P. S. Nisam svraćao odavno, i opet se bavim homoseksualcima. Valjda sam latentni, šta li... eto, malo autoironije, da se gospođa Tešanović nasmeje. Ali neeee, ona se ne smeje, ona je CRRRRRNA... ona baštini pravo na borbu protiv srpskog fašizma... a to je jaaaaako ozbiljno... takoreći, istorijsko poslanstvo... uh, kakav krst na leđima... samo što ste izlizali žvaku, plašim se. Nadam se.
Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 17:16 29.12.2009

ja se smejem

al ne sa svakim narocito ovakvima kao so ste vi, otuznim bezkicmenjacima
u linku na kraju teksta stoji sve o njegovoj smrti, niste vi tome dorasli bojim se
i kao sto rekoh , olabavite s licnim komentarima
ejjjjjjjjjjj
kad cete da naucite da komunicirate, nikad!
i to mi je srbija, blogosfericna!

blogovatelj blogovatelj 15:38 29.12.2009

Jedno pitanje...

Imam jedno pitanje.
Zamislite da u prepunom duplom harmonika autobusu neka devojka (zena) pocne da vice ono sto je u donjem citatu omedjeno navodnicima i sto sam boldovao.

On je umeo u sred punog duplog autobusa sa radnicima koji se vraćaju sa posla, onog harmonika autobusa kao šesnaestica, da vikne u sred Pančeva, "kako ste vi Srbi svi znojavi i smrdite, neću imati više s kime da se tucam"


Sta biste mislili o takvom gestu?
Ja bih mislio da je ta zena (devojka) uber prostakusa.
Sta mislite sta onda o Dejanu mislim?
Inace, taj Dejanov gest pokazuje da je Srbija slobodna zemlja i da svako moze da kaze sta hoce i gde hoce. I jos mogu da zakljucim (na osnovu datuma Dejanove smrti) da se to desilo za vreme diktatora Milosevica?!
Sada je stepen sloboda u Srbiji jos i veci, jer diktatora vise nema.
Exitus Letalis Exitus Letalis 15:45 29.12.2009

Re: Jedno pitanje...

al si izvuko paralelu, svaka čas'
mora da si naprego sve sive ćelije.

p.s. kad ono beše parada ponosa?
za vreme miloševića il malo kasnije?
antonacci antonacci 15:45 29.12.2009

Re: Jedno pitanje...

Imam jedno pitanje.
Zamislite da u prepunom duplom harmonika autobusu neka devojka (zena) pocne da vice ono sto je u donjem citatu omedjeno navodnicima i sto sam boldovao.

Sta biste mislili o takvom gestu?


Ja bih joj aplaudirao, jer bi rekla ono što mnogo nas misli.

Sta mislite sta onda o Dejanu mislim?


Ako na osnovu jedne jedine rečenice neko formira mišljenje o osobi poput Dejana, onda šta da mislimo o tom postupkui? Kolika je to količina površnosti?

Sada je stepen sloboda u Srbiji jos i veci, jer diktatora vise nema.


Jeste, Srbija je strašno slobodna zemlja. Zaista strašno. Naročito ako si gej.
Filip2412 Filip2412 16:00 29.12.2009

Re: Jedno pitanje...

Ja bih mislio da je ta zena (devojka) uber prostakusa.
Sta mislite sta onda o Dejanu mislim?

ne treba ovakve izjave tumaciti bukvalno, ako bi to jedna devojka rekla to bi svakako imalo potpuno drugo znacenje, ili misliš da je potpuno irelevantno u Srbiji da li si hetero ili ne?

dakle, nisu stvari baš tako proste.... evo ti paralela:
možemo smatrati da su recimo sex pistols bili obicni uber prostaci a mozemo malo dublje pogledati u socijalnu pozadinu njihovih nastupa i onda ukapirati zašto su bili tako prosti, direktni i surovi te zasto se ime tog benda pamti i pamtice se dok postojimo te zasto punk smatramo tako bitnom stavkom u razvoju kulture modernog doba

Sa druge strane, taj gnev prema "srpskom" je naravno preteran. Isto kao sto je gnev sex pistolsa prema kraljici preteran (ne i bezrazložan...). To je ono kad vam nesto smeta pa svu mrznju usredsredite prema jednom a ne vidite da je problem širi.
antioksidant antioksidant 16:14 29.12.2009

Re: Jedno pitanje...

Zamislite da u prepunom duplom harmonika autobusu neka devojka (zena) pocne da vice ono sto je u donjem citatu omedjeno navodnicima i sto sam boldovao.

On je umeo u sred punog duplog autobusa sa radnicima koji se vraćaju sa posla, onog harmonika autobusa kao šesnaestica, da vikne u sred Pančeva, "kako ste vi Srbi svi znojavi i smrdite, neću imati više s kime da se tucam"


Sta biste mislili o takvom gestu?
Ja bih mislio da je ta zena (devojka) uber prostakusa.

to bi verovatno bilo i tačno i to nije nikakav problem
problem je što su posle nebrigićevog gesta putnici verovatno pomislili da je prostačina i pederčina
dalja razrada problema bi nas odvela u razmatranje šta pederčine zaslužuju
(seti se poruka oko neodržane parade ponosa ili još bolje, seti se poslednje održane parade ponosa)
prostak je prostak i to je ok
ali to što se muškarac tuca sa muškarcem e to nije ok

behemot123 behemot123 16:34 29.12.2009

Re: Jedno pitanje...

A možda je u tom autobusu bilo ljudi koji su fizikalisali 10 sati na 40 stepeni da bi prehranili sitno dete? Još nisu izmislili dezodorans da to sredi, a tuš je daleko, recimo u Progaru? Ali, to nije pederska tema. A možda pedersko gađenje prema NARODU ima veze sa fašizmom? Svašta mož da bidne...
Filip2412 Filip2412 16:49 29.12.2009

Re: Jedno pitanje...

A možda je u tom autobusu bilo ljudi koji su fizikalisali 10 sati na 40 stepeni da bi prehranili sitno dete? Još nisu izmislili dezodorans da to sredi, a tuš je daleko, recimo u Progaru? Ali, to nije pederska tema. A možda pedersko gađenje prema NARODU ima veze sa fašizmom? Svašta mož da bidne...

jos jedan bukvalista....

Ako na utakmici navijac kaze sudiji "yebem ti mater" ti verovatno mislis da doticni zapravo zeli da vodi ljubav sa majkom gospodina sudije?

pomoc:
nije problem sto neko smrducka niti je to poenta reakcije, pretpostavljam da se ti gejovi ne bi bunili zbog smrduckanja u autobusu samo ako bi bilo tolerancije prema njima. Smrduckanje je ovde upotrebljeno cisto kao uvreda iz besa i ocaja.

isto tako, mozda je taj gej radio 12 sati na 55C toga istoga dana da bi prehranio 2 sitna deteta, nije iskljuceno...
blogovatelj blogovatelj 19:53 29.12.2009

Re: Jedno pitanje...

p.s. kad ono beše parada ponosa?
za vreme miloševića il malo kasnije?


Ocigledno nisi razumeo(la) ironicnu aluziju. Probaj da i ti napregnes svoje sive celije.

Hteo sam da kazem da su stvari uglavnom u zivotu, pa i u Srbiji, sive. Nisu crne i nisu bele.
Autor ovde pokusava da nam pokaze izmedju ostalog da su stvari u Srbiji crne da crnje ne mogu biti, sto nije tacno. Jer kao sto iz teksta vidimo ljudi su cak i za vreme najcrnjeg slobizma mogli VEOMA GLASNO u prepunom autobusu da iskazuju svoju seksualnu orjentaciju. Ja time nisam rekao da je u slobizmu bilo sve lepo, daleko bilo. Cinjenica je da je tada bilo tamnije nego sada, islo i do granice crnog povremeno, ali nije bilo sve vreme crno.
Takodje sam komentarisao postupak coveka o kome je rec u ovom postu i rekao da mislim da je to prostakluk. A ti mi objasni ako mislis da nije i ako sam u zabludi.
Naravno, svestan sam da stvari mogu biti manje sive nego sto jesu. Uvek. I pre i sada i sutra. Svestan sam i da prava homoseksualaca u Srbiji nisu na niou na kojem bi trebala da budu. Ali to nije razlog postupati u prepunom busu na nacin na koji je doticni postupao. Zar mislis da je to nacin da se necija prava ostvare?!
Takodje, to nije razlog da i ti nastupas bez imalo takta. Kontrolisi svoje postupke, malo vise odmeravaj reci u komunikaciji sa drugima i sve ce biti lepse veruj mi. I tebi i drugima.
Kao sto rekoh, upotrebi sive celije.
blogovatelj blogovatelj 19:55 29.12.2009

Re: Jedno pitanje...

Ja bih joj aplaudirao, jer bi rekla ono što mnogo nas misli.


Mnogi od nas misle da su im sefovi na poslu majmuni pa to ne iskazuju glasno...
blogovatelj blogovatelj 19:59 29.12.2009

Re: Jedno pitanje...

možemo smatrati da su recimo sex pistols bili obicni uber prostaci a mozemo malo dublje pogledati u socijalnu pozadinu njihovih nastupa i onda ukapirati zašto su bili tako prosti


Za ovo si u pravu skroz.
Ali cinjenica je da ljudi u prepunom harmonika busu nisu "decision makers"
Da je taj Dejan ovo uradio na nekoj rezimskoj priredbi u vreme Slobe, a i sada, ili na nekom predizbornom mitingu to bih pozdravio, ali kakav je smisao to raditi u prepunom busu punom nesretnih proletera i penzionera?
blogovatelj blogovatelj 20:08 29.12.2009

Re: Jedno pitanje...

prostak je prostak i to je ok


Mozda je tebi ok, meni nije.
Tebi sam na tvom blogu rekao svojevremeno da mislim i da si ti prostak, sto si svojim postupcima na tom postu pokazao, a i gore navedenim komentarom. Koga zanima, o ovome je rec.
Molim te da ma sta se desilo, ne komentarises moje komentare ako je moguce, jer posle dogodovstina na tvom blogu nemam zelju da diskutujem sa tobom. I ja sam prestao tvoje komentare da komentarisem, ma sta ti rekao i ma sta ja mislio o tome.
Mislim da je tako mnogo bolje.
antioksidant antioksidant 21:16 29.12.2009

Re: Jedno pitanje...

Mozda je tebi ok, meni nije.

nije ok biti prostak, ok je zakljuciti iz pomenute situacije da je neko prostak ali vecina ce (imas i primer behemota gore) komentarisati pedere a ne prostakluke
sto se ostalog tice ocito imas problema u logici (kao sto si se na mom blogu ucitavao u komentar koji tebi nije ni bio namenjen tako i ovde ocito ucitavas neke svoje ...(dopisi sta god))
naravno da cu ti uslisiti molbu i trudicu se da te izbegavam sto vise mogu ali shvati da ja komentarisem poruke a ne nikove (sta god ti mislio o tome ako uopste mislis ista)
Exitus Letalis Exitus Letalis 22:04 29.12.2009

Re: Jedno pitanje...

Kao sto rekoh, upotrebi sive celije.

ne bih odgovarala, jer nije reč o tvojim glupim paralelama, ako si primetio.
nevolja nevolja 22:14 29.12.2009

Re: Jedno pitanje...

Filip2412

Sa druge strane, taj gnev prema "srpskom" je naravno preteran. Isto kao sto je gnev sex pistolsa prema kraljici preteran (ne i bezrazložan...). To je ono kad vam nesto smeta pa svu mrznju usredsredite prema jednom a ne vidite da je problem širi.

Imamo isto misljenje
antonacci antonacci 01:47 30.12.2009

Re: Jedno pitanje...

blogovatelj
Ja bih joj aplaudirao, jer bi rekla ono što mnogo nas misli.


Mnogi od nas misle da su im sefovi na poslu majmuni pa to ne iskazuju glasno...


Aha. I onda svi ćute i trpe i nikad se ništa ne promeni; šefovi ostaju majmuni, a zaposleni ostaju ovce. I svi ćute i trpe.
blogovatelj blogovatelj 03:16 30.12.2009

Re: Jedno pitanje...

ha. I onda svi ćute i trpe i nikad se ništa ne promeni; šefovi ostaju majmuni, a zaposleni ostaju ovce. I svi ćute i trpe.


A sta ce se promeniti ako kazes sefu da je majmun, sem sto ces izgubiti posao?
Mudrost je znati kada sta reci, a jos je veca mudrost znati kada sta ocutati... Ovo sto sam rekao nije mozda lepo, ali je istinito.
Ne kazem da treba cutati stalno, ali nije dobro ni pricati sta mislis stalno.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana