Danas je cetvrta godisnjica Bloga B92. Mislila sam da napisem sta mislim o tome, ali onda je umrla moja drugarica Biljana Kovacevic Vuco ...i posle prvobitnog soka vesti su pocele da kolaju, pa i na blogu. Koliko god da je bolovala i da je operacija bila teska, ona od toga nije nastradala i o tome nema zbora. To menja sve.
Godine 1999, 22. novembra umrla je moja majka " posle krace i teske bolesti" ( mozdani udar) Bile su to godine Milosevica, sankcija; godina bombradovanja (posle cega je zabelezen veliki broj bolesti/smrti). A moja majka, pedijatar i komunistkinja, dozivela je slog gledjauci vesti o Kosovu. Prevezena je u bolnicu Svetog Save u Beogradu. Slog nije bio narocito ozbiljan ali su joj u prevozu povredili nogu. Niko nije obracao paznju a kad su primetili, rana je vec bila zagnojila. Odveli smo je kuci gde je imala negu 24 sata dnevno. Ubrzo potom je izdahnula. Moj otac kao da je hteo da svisne . Upravo su usred bombardovanja proslavili 50 -u godisnjicu braka. Neko je potpisao umrlicu i sahranili smo je na Novom groblju u sumanuti cas, u osam ujutru jer su svi termini bili zauzeti. Otac je odmah pao u krevet a ja u neki zabezek; pocela sam da pisem dnevnik o njenoj smrti. Shvatila sam da je zrtva Milosevica, svojih zabluda, rata i sankcija. Bilo mi je mnogo tesko iako je bilo drugih mladjih nevinijih i dramaticnijih slucajeva. Ali nekoliko meseci kasnije, kada sam vec mislila da prebolevamo, pojavio se otac na moja vrata, popodne kad obicno odmara: pogrbljen, klimav, u kisnom mantilu, sa stapom u jednoj ruci i doktorskoj fascikli u drugoj. Seo je na deciji krevet i drhatvim rukama poceo da lista po fascikli.
- Vidi , vidi govorio je kroz suze. Ovo mi je dala krisom mamina koleginica iz Svetog Save. Procitaj. Pise uzrok smrti: sepsa...
A kad pomislim da smo platili hitnu pomoc da je odmah prebacimo u bolnicu...nije bilo benzina...
Ona je ubijena.
Ubio ju je Milosevic, sankcije, ubica bez lica, Srbija devedesetih.
A danas? 11 godina kasnije? Zasto je BKV umrla od sepse na Uroloskoj klinici. Ko je odgovoran, sta kazu lekari, nadlezni...Sta mi svi imamo da kazemo.
Stasa i ja smo nedavno brojale: koliko nas aktivistkinja je bilo bolesno, izleceno, umrlo... Taj zivot na adrenalinu, na ivici...
Ja ne znam sta se tacno desilo u slucaju BKV. Daleko sam i osecam se izolovana u odnosu na Srbiju, ciji pasos jos uvek nosim.
Biljana je je do skora citala ovaj blog i slala mi je tekstove i onda kad sam se zalila kako ne mogu vise emotivno da izadjem na kraj sa govorom mrznje , tvrdogalvom opstrukcijom i vredjanjem kao i nekom "normalizacijom" Srbije koja nivelise sve. I necu.
Ali sada kad je vise nema, morala sam njenoj smrti da pristupim aktivisticki kao sto bi ona da se sticajem okolnosti nekom od nas ovo desilo. Postavljala bi pitanja i trazila konkretne odgovore i odgovonost.
Nama koji nismo religiozni ili misticni, ne postoji druga uteha. Niti mogucnost da se ovakve stvari vise ne ponove. Ni u jednoj Srbiji.