Evo jednog teksta za dusu i za moje drugarice.
Ko je bio u Perastu, zna da je to jedno nadrealno mesto. U njemu ima kucu moja drugarica, Gina (citati Djina), poznatija kao Srpska Karijetida. Njena kuca u Perastu je produzetak njene licnosti. I dan danas uzivam da budem deo nje.
Paradoksalno, ali malo je kuca u Perastu iz kojih se vidi Gospa od Skrpjela i Sv Djordje. Ginina kuca, bivsa kuca kapetana Roka, ima djardin izdignut iznad Peraske ulice, poplocan kamenom. Pogled na ostrva i Verige je deo kuce. Iza kuce je djardin sa bunarom, natkriven prastarom lozom koju vec godinama niko ne orezuje, a ona uporno radja najukusnije grozdje. Dva stepenika vise, u gornjem djardinu, raste nar, mandarine, pomorandze i limun. Kuca je nestvarno oronula. Ispod oljustenog maltera izbijaju cudne freske. Hednonizam je ugradjen izmedju kamenja od kog je kuca sazidana. Dobro, mozda nije bilo bas tako kad su opatice u njoj zivele, ali nikad se ne zna… Opaticama se zahvalimo svaki put kad po receptu iz strarog dalmatinskog kuvara koje su one tu zaboravile, skuvamo nesto sto ima ukus kao ambrozija. Tekovine opatica nastavlja Ginina baba i cuveni ujak Njanja. U zamrzivacu uvek ima zaledjenih kockica rendane pomorandze, a u baru kamparija.
Letnja dnevna rutina pocinje tako sto se pliva do ostrva i nazad pre nego sto pocne struja. Onda se duugo, dugo pije kafa i jedu sveze ubrani plodovi iz djardina. Zatim pocinje socijalizacija.
Davne 1999, glasnik vrelog letnjeg dana je bio Bratanac. Ni onda mu nisam znala ime, vec samo da je bratanac nase komsinice, 5 godinica mladji od nas. Veci deo dana i noci go do pojasa. Oduvek je zeleo da bude striper (Pitam se da li je u medjuvremenu ostvario svoje snove.) Tetka mu nije verovala, pa je morao da je ubedi - nju, naseg druga, a svog strica i stricevu devojku - tako sto je demonstrirao svoj talenat. Rekao je tetki i potencijalnoj strini: “Za devojacko vece, vas sam!” U medjuvremenu nam je pomagao da nosimo peskire na plazu, da obucemo bade mantile kad izladjemo iz vode i svako vece za nas izvodio mali performans. Kad se vracao iz ludog provoda, izlazio je iz taksija sa, bez preterivanja, uvek drugom devojkom, sve spektakularnijom od prethodne i pokazivao svoje zavodnicke vestine ispod Gininog djardina. Mi bi ga ponekad, prema zaslugama, nagradile diskretnim aplauzom.
Bratanac je izgledao kao totalni pin up. Imao je i outfit za prosipanje djubreta u nas kontejner – bermude od teksasa sa niskim strukom ispod kojih su virile zute kupace gace, navucene vise ili nize, po potrebi. (Nije imao belu saru. Bio je nudista iz estetskih razloga. Nudirao se sa jos jednim nudistom iz ubedjenja na molicima sa pogledom na manastir na ostrvu. Domorodci su im dovikivali sa puta: “Ua, pederi!”, ali njih nije bilo briga.) Gore je, naravno, bio go preplanuli torso.
Krajem letovanja, resile smo da se zahvalimo Bratancu za kulturno-umetnicki program i pozovemo ga na veceru. Jelo se, pilo se... Onda je Bratanac pozeleo da nam ucini neki plezir. Namestio se, zatvorio oci i zapevao melodije sa Suncanih skala. Gini i meni je srce zaigralo. Rekla sam joj: “Kako da ode, a da ga ne nagradimo kako dolikuje?”
Na izlasku iz kuce dobio je sta je trazio. Stip za guzu.
O drugim peraskim i ostalim zenskim pricama, drugi put.