Imam čast i zadovoljstvo da putem bloga najavim predstojeći kulturni događaj, sad već tradicionalni, osmi po redu, Beogradski festival igre 2011, osnovan 2003. na inicijativu Međunarodnog saveta za igru CID UNESCO iz Pariza, podržan od strane Ministarstva kulture Srbije, kompanije Vip, i drugih pokrovitelja, a čiji je selektor programa koreograf, Aja Jung.
Ove godine u Beograd, Novi Sad, Zrenjanin i Kragujevac na scene Opere Madlenijanum, Sava Centra, Ateljea 212, Beogradskog dramskog pozorišta, kao i Srpskog Narodnog Pozorišta u Novom Sadu, Narodnog Pozorišta u Zrenjaninu i u Kragujevcu, u periodu od 3. do 18. aprila stižu gosti iz Belgije, Izraela, Italije, Slovačke, Holandije, SAD, Francuske, Švedske i Velike Britanije, dakle, nacionalni balet i vrhunske plesne kompanije i trupe koje će igrati u postavkama renomiranih, međunarodno priznatih koreografa poput Vilijema Forsajta (William Forsythe), Viktora Plotnikova (Viktor Plotnikov), Jasmin Goder (Yasmeen Godder), Baraka Maršala (Barak Marshall) i drugih.
Pripremajući ovu kratku blog - najavu imao sam prilike da se upoznam sa biografijama ovogodišnjih učesnika festivala, njihovim radom i predstojećim predstavama koje očekuju beogradsku publiku u aprilu, te sam za ovaj blog priredio kratak ilustrovani pregled programa, svedene opise predstava, kao i zanimljive video inserte koji su mi se učinili vrijednim da se podjele sa blogerima.
Kraljevski flamanski balet, Antverpen, Belgija„Artifakt", 1984. [52' 37"], balet u četiri dela Vilijama Forsajta
„Artifakt" je celovečernje delo u četiri slike, koje uključuje govor, složen repertoar primene gesta i krajnje čiste plesne delove, a ponekad i frenetičnu kombinaciju svih ovih sastojaka. Predstava je proizvod snažnog uticaja Forsajtovog interesovanja za model pokreta koji je razvijao plesni teoretičar Laban.
Kompanija Baraka Maršala, Tel Aviv, Izrael „Pevac", 2009. [60']. Barak Maršal
Inspirisana pričom I.L. Pereza "Bonča Nečujni", Beketovim "Čekajući Godoa", kao i tekstovima iz Biblije i jemenskog folklora, ova predstava počinje u 10h uveče, završava se u zoru i razotkriva snove glavnog junaka koji je žrtva ljubomore i ljudske svireposti, u svom večitom pokušaju da pronađe ljubav.
Belo, 2008. [30'] pauza Crno, 2009. [25'] Crveno, 2010. [15']
Vrsta jedinstvene celine oslobođena gesta, realizma, društvene ili pozorišne teme, koreografskog zapisnika, psihologije, već je isključivo istraživanje nepremostivih razlika između zvuka i tišine.
Kompanija Jasmin Goder, Tel Aviv, Izrael„Ljubavna vatra", 2009. [65'] Jasmin Goder
Želja za zaljubljivanjem, za gubitkom samokontrole, za transformacijom i strasnom obuzetošću, predstavljena je kroz stvarne i uobličene slike koje prikazuju nova iščašenja muškog i ženskog identiteta, te njihovih uloga u odnosima, muzički pokrenuta klasičnom valcerima, od Štrausa do Šostakoviča.
Les SlovaKs, Bratislava, Slovačka„Premijera", 2008. [60'] Les SlovaKs Dance Collective
„Sećanje na ono što je bilo, zadovoljstvo od onoga što nastaje sada. To je ono što mi prikazujemo na sceni. Igrajući se, slušajući jedni druge, predlažući i najviše plešući - mi kazujemo naše priče. Naše lično i kolektivno, naše emocije i osećanja, naša Slovačka duša i humor...."Les SlovaKs Dance Collective
Balet Grac, Austrija
„Skice", 2010. [50'] Edvard Klug
„Volim da razmišljam o igri kao o mojoj drugoj realnosti, gde mi je dozvoljeno da se izgubim, da hodam po nepoznatim putevima koji vode do drugačije spoznaje mog postajanja... Namera mi je da ponovo otvorim, kritički ispitam i istražim neke od momenata mog koreografskog opusa, kroz premeštanje pokreta u nova tela, koja će zasigurno prevesti moj jezik i ponuditi novi oblik svim mojim predhodnim iskustvima. Možda, i potpuno novo značenje." Edvard Klug
Holandski plesni teatar, Hag, Holandija
„27'52'', 2002. [27'52''] Jirži Kilijan
4418,75 radnih sati utrošeno je u pripremanju ove produkcije.
Predstava će biti odigrana i odgledana u dvadesetsedam minuta i pedeset-dve sekunde. „Bogovi i psi", 2008. [25'], Jirži Kilijan
U mnogim religijama i civilizacijama psi su poštovani poput bogova, tako da je komad posvećen portretisanju neodređenog, halucinantnog sveta u kome "suprotno" i "posebno" utemeljuju oblik svim vrstama ponašanja. U zoni potpunog sumraka, gde se igrači uvijaju u nakazne poze, pas projektovan na crnoj kulisi posmatra odozgo. I dok se senke međusobno proždiru u igri svetla, pas prilazi sve bliže. Poricanje života, jeste smrt. "Kaktusi", 2010 [27'], Aleksandar Ekman
Igrači i muzičari se udružuju kako bi kreirali simfoniju sačinjenu od udaraca, lupanja i udisaja koje proizvode ljudska tela i zvuka koji donese instrumenati, u neponovljivoj izvedbi. Igra koja se vodi među igračima i muzičarima, postaće kompozicija...
.
.
Skapino balet, Roterdam, Holandija
Posmatrajući istoriju Niskih Zemalja, podjednako kao kulisu i ogledalo, osećanja su prevedena na jezik apstraktne igre i savremenog života. Ova sjajna postavka, pretvara uzvišeni odnos prema Zlatnom dobu, platnima Fransa Halsa, Rembranta i Vermera, ili nezaboravan miris holandske lale, u razmišljanja o našem kaleidoskopskom svetu. „Holandija" govori o ljudima, njihovoj krhkosti i strastima.
„Bravo Čarli", 2007. [25'], Marko Geke
"Sam naslov "Bravo Čarli" ima više značenja. Može se odnositi na cirkus, bar u Štutgartu, pozorište, Vijetnam i vojnu azbuku. U njemu je nešto veselo i najednom ironično. Živimo u opasnim vremenima. Koliko mrtvih tela prikazuje televizija kako bi tu sliku na kraju prihvatili kao normalnu. Na sceni, pokušavam da prikažem koliko je život povredljiv i poseban." Marko Geke
Festival balet Providens, SAD
„Predaja", 2011. [22'], Viktor Plotnikov
(premijera: Beogradski festival igre)
Od mnogih životnih iskustava, postoji ono koje nas sve dodiruje na ovaj ili onaj način. To je skoro ogoljena duša, nužnost, energija, strast, iskra i zamah. To je ljubav. Intenzivni entuzijazam i duboko osećanje koje obuzdava svaki otpor i učini da se potpuno odreknemo sebe. Ljubav prizove smeh, ali prizove i suze. Ona inspiriše, crpi, uništava i oprašta. Još uvek, ljubav je sve što nam je potrebno. Između dobra i zla, samo se ljubavi moramo predati.
„Stihovi", 2008. [5'], Viktor Plotnikov
Prepiska između zvuka i nota jeste muzika. Prepiska između zvuka i reči jeste poezija."Stihovi" su kratka poezija pokreta.
"Koma", 2008. [30'] Viktor Plotnikov
"... Od početne scene, evidentno je da je "Koma" nedvosmislen i posve lični projekat, realizovan na jedinstven i inteligentan način. Sa ovom predstavom, Plotnikov potvrđuje sebe kao istinski ostvarenog umetnika..." Dance Magazine
.
Kompanija Magi Maren, Francuska
"Predstava je zasnovana na spisima Samuela Beketa [...] kada Beketovi likovi žude za tišinom, oni ne mogu da se odupru kretanju. Bilo da je to malo ili mnogo, oni se kreću. U ovom esencijalno pozorišnom delu, naš cilj nije razvijanje reči i govora, već je poenta u tome da pokret eksplodira. A sve u pokušaju iznalaženja tačke gde se susreću pokret primenjen u teatru sa jedne, i istinska igra i koreografski jezik, sa druge strane. " Magi Maren
Geteborg balet, Švedska
„Posrtanje" 2010. [45'], Johan Inger
Istraživačko putovanje od haosa do reda, od izbezumljenja do mira. Svet gde ništa nije večno, odnosno svet koji postoji da bi konstantno menjao oblik. Mesto gde se stalno uvećava brzina, dok se sve ne istroši i tako preostane samo mogućnost za predah, prekretnica usled upitanosti. Tamo gde smo primorani da se uvek prilagođavamo spoljnim i unutrašnjim dešavanjima, gde uvek moramo iznova počinjati, potpuno ogoljeni. Kroz promenu, sukob, harmoniju, posebnost, i ono od čega je sazdana jednodušnost, mi tragamo za nekom vrstom prihvaćenosti.
"La la prostor", 2010. [45'], Aleksandar Ekman & Medhi Valerski
Grupa pojedinaca na kursu samo-terapije. Različitim vežbama, oni pokušavaju da nađu put i postanu bolja ljudska bića. Inteligentna doza igre, izrečenog dijaloga i izopačenog humora, kako bi se kreirala precizna i istovremeno smešna slika čovekovog stalnog pokušaja da napreduje. Vejn MekGregor| Random Dance, London, Velika Britanija „F.A.R", 2010. [60'] Vejn MekGregor
Izazvana revolucionalnom knjigom Roja Potera "Pohota u doba razuma", postavka F.A.R. prikazuje "zapitano telo". Prelazeći velike razdaljine između vremena i prostora, potrebe i želje, razuma i duše, F.A.R. ponire pravo u zagonetku utelovljenja, za sada, toliko nedostižnu.
[Uz nazive predstava stoji godina prve premijere i trajanje.
Više o događaju na zvaničnom sajtu festivala.]