Moja pokojna baka Anđelija, rođena je u pobožnoj familiji Šorgića. Njen otac Stevo zvani "Stević" drilovao je svoju djecu, naročito žensku, tako da su oni patnju potpuno usvojili kao vrlinu. Baka je, kao istinski pobožna žena postila čitav veliki post, sve te silne dana i nedjelje. Zadnju nedjelju, pred Božić ili Uskrs, sve do pričešća, ona je sušila. Za one koji ne znaju šta je "sušenje" da kažem samo da se u tom periodu uopšte ne jede i da se uzima najminimalnija količina tečnosti. I za vrijeme običnoga posta i za vrijeme "sušenja",baka je obavljala sve svoje poslove, bez riječi, bez "grintanja" i bez najmanjega uzdaha. Smatrala je to svojom dužnošću i post dočekivala kao nešto o čemu nema rasprave. Živjela je ravno 88 godina i umrla tiho, neprimjetno i pošto je uspjela dozvati moju strinu da joj upali svijeću. Kad je strina upalila svijeću, ugasio se bakin život. Nisu joj trebali ljekari, infuzije, medikamenti, niti je ikada od toga pravila bilo kakvu predstavu. Živjela je u skladu sa svojim navikama, obavezama,uvjerenjem i hrišćanskom nadom. Tako je prošlo njeno vrijeme koje je dobila rođenjem.
Ja nisam vjernik. Imam unutar sebe otpor naročito prema institucionalizovanim religijama. U skladu sa tim, ne bi trebalo ni da me naročito nerviraju unutrašnje igre i odnosi među pripadnicima neke crkve,osim kada to u društvenom smislu pravi problem. No, kad se sjetim bake i njena života, njene radosne vjere i čestitosti, onda mi foliranti u njenoj crkvi strahovito dignu pritisak.
Evo, Toma Nikolić. Čovjek hoće vlast. Što prije. I sjeti se da ne bi bilo loše da se malo poigra. Proglasi štrajk glađu, misleći da će se cijela Srbija zbog toga okrenuti naopako.Najavi samožrtvovanje vojvoda iz čuvenoga Šešeljevog vojvodskoga reda od "rđave kašike".I dobije takvu medijsku pozornost za apsolutno iracionalan politički čin, da sličnoga primjera ne postoji. Na kraju ništa. Malo su bukali njegovi stranački fanovi, malo Vučić lio krokodilske suze i na tome se završilo. Oko njega ljekari, medikamenti i infuzije, čak je za svoj igrokaz obezbjedio i posebnu kliniku i stranački lječnički konzilij. I treći dan - puk...Ništa od samožrtvovanja. Kaže, evo ne štrajkam nego postim. Nije čak rekao ni da suši. Od strasnog lovca na vlast, odjednom je preletio u revnog pravoslavnog vjernika. Kaže, pričestiće se u četvrtak..Pa što ne u subotu, naš bog voli duža iskušenja.
Laž je zacarila i laž je obuzela naše živote. Uspjeh Tome Nikolića u jurišu na vlast, zavisiće od više faktora. Jedan od njih je i broj istinskih pravoslavnih vjernika, onih poput moje bake. Nju on ne bi sigurno prevario. Znala bi ona da Toma nije promjenio ploču za to što je to tražio patrijarh nego Beko. Na patrijarha je Vučić čak galamio dan ranije.
Tominim fanovima su usta puna vjere i pravoslavlja. Onog deklarativnog. I takvi "vjernici" su kao i njihov lider. Crkva, vjera, pravoslavlje, za njih su sredstvo a ne istina.A laž, sjajna stvar, kad koristi šibicarskim ciljevima.. Od one da će SNS promjeniti Srbiju na bolje, do one da Toma živi u skladu sa hriščanskim moralnim načelima.Sa političkim i društvenim životom u Srbiji nije nešto duboko u redu, kad mu Nikolići, Vučići i ekipa čine najbrojniju političku grupaciju, a da iza njih odamh sljede oni koji trenutno vladaju, mnogo vještije lažu i naročito vještije kradu..
I šta će biti prirodna posljedica kad izbori prođu pa kad god budu raspisani.... Sve mi se čini da ćemo vidjeti savez ovih brojnih, laživih i bučnih i onih tiših i vještijih u laganju i krađi.Kakv li će to tek đavolski savez biti..Ali, možda baš to otrijezni Srbiju.