Danas sam naišao na tekst Vesne Rakić Vodinelić koji pokazuje, kao na pokaznoj vežbi, koliko je bahata državna uprava, koliko je rastureno pravosuđe u Srbiji, i kakva sve rešenja i presude proizvodi. Posledice po društvo su nesagledive.
Ceo tekst možete pronaći na sajtu Peščanika - ovde.
Radi se o odluci Upravnog suda po žalbi jednog glasača na rešenje RIK o odbijanju prigovora tog istog glasača na rešenje RIK-a da proglasi listu NOPO za 18-tu listu na izborima :)
Da probam po srpski. RIK je doneo rešenje da listu NOPO prihvati i proglasi za 18-tu listu na parlamentarnim izborima. Jedan glasač je uložio prigovor. RIK je odbio prigovor. Isti glasač je podneo žalbu Ustavnom sudu.
Ovaj tekst nije ni o NOPO, ni o osnovanosti prigovora glasača, pa ni o osnovanosti njegove žalbe. Pročitajte Vesnin tekst. O čemu je onda ovaj tekst?
Glasač je uložio žalbu zasnovanu na 3 različite tvrdnje iz prigovora. Upravni sud je usvojio žalbu navodeći samo jedan od žalbenih razloga.
RIK je u roku od 2 sata "postupio" po nalogu Upravnog suda i tom jednom žalbenom razlogu, supermenski hitno proverio 10.000 potpisa, i ponovo doneo isto rešenje. To novo rešenje je doneto na prvi maj, tako da biraču ostaje samo teoretska šansa da se ponovo žali.
Katastrofalno je koliko je bahata državna uprava i koliko niti poznaje zakon, niti je interesuje zakon.
Katastrofalno je da sud ignoriše žalbene razloge i da ga ne interesuju pravna načela.
Katastrofalno je da bahata državna uprava ignoriše i takvo kuso rešenje Upravnog suda.
Ovakva nam je gotovo čitava državna uprava. Čitajte na primer tekstove Poverenika za informacije od javnog značaja. Ovakvi su nam svi sudovi. Kod nas sve može i ništa ne može. Ko odlučujue? Pogodićete.
Ovakve su nam gotovo sve važnije presude. Viši stepen igniroše žalbene razloge ili ih izmišlja. Uopšte se ne osvrće na njih ili presuđuje po nenavedenim. Ne pada mu na pamet ne samo da obrazloži, nego ni da pomene/ospori žalbeni razlog. Donose presude o činjenicama koje im se dopadaju. Zašto? Pogađate.
Kada zaboravite pravna načela, kada ona prestanu bilo šta da znače, a kod nas je taj slučaj, onda nepravo postaje pravo, kao u pesmi o bagrenju. Sve je moguće. I svi se naviknu da je sve moguće. I onda ili bežite od suda, ili tražite koga da potplatite.
Zgražavamo se nad oslobađajućom presudom za Fatmira Ljimaja, koji je oslobođen tako što je glavni dokaz, dnevnik i svedočenje ubijenog Agima Zogaja, proglašen nedopuštenim. A nekako nam je ok da se neki kofer proglasi isto tako nedpuštenim i da okrivljeni isto tako budu oslobođeni zbog nedostatka dokaza. A da sudija i tužilac napreduju u "reformi" pravosuđa.
Reforma pravosuđa je najgora stvar koja se desila u Srbiji od 2000-te godine na ovamo. To je neobrisiva sramota na obrazu vladajuće koalicije, kako republičke tako i gradske.
Samo po nekada, kao u ovom slučaju, na svetlo dana izađu detalji i imena odgovornih. U ogromnoj većini slučajeva, sve ostane u prašnjavim, nedostupnim i netransparentnim arhivama sudova i državne uprave.
Ovo je odlika svih duboko korumpiranih, pravno nesigurnih banana država. Ovo je glavni razlog zašto propadamo. Ovo je glavni razlog što imamo treću ligu investitora. Glavni razlog zašto investitori ne dolaze bez političkih sponzora. Mi smo jedna duboko neslobodno društvo.
Političke stranke bi volele da pričaju o mostovima, o putevima, o stranim investitorima, o diplomama, ko će koliko investicija da privuče, ko će u šta da investira, da reindustrijalizuje, da subvencioniše, da raspolaže sa novcem poreskih obevznika. A da izgradi NEZAVISNE I ODGOVORNE INSTITUCIJE SISTEMA?
Gde je rešenje? Prvi i najvažniji korak je Iznenađujuće jednostavan: transparentnost. Sve podatke na interenet. Pritisak javnosti i zainteresovanih stranaka, kao i sramota da budete potpisnik nekih od presuda o kojima će se slobodno diskutovati, je neizdrživ. Zbog toga se i bore toliko da sve ostane u mraku. Drugi je mnogo teži: mora sudska grana vlasti SAMA da se izbori sa lošim u svojim redovima. Moraju najbolji da progovore i ne dopuste "kolegama" da uništavaju profesiju.
Ko god misli da je opozicija problem u Srbiji, i da opozicije treba da se plašimo, ne vidi od silnog mraka kojim je okružen. Sa druge strane, opozicija o svemu govori, samo ne o ovome. Zbog svega toga, da ne ponavljam, znate već. Nula za nule.
http://www.facebook.com/SasaRadulovich
https://twitter.com/#!/SasaRadulovich