... jer u principu život u Srbiji je uvek bio život življen kao neposredno pred neku katastrofu. I život u Srbiji nikada, ali nikada, nje bilo dovoljno dobar da bi to ljudi i priznali.
Jedno od mojih najranijih secanja jesu restrikcije struje tamo negde polovinom osamdesetih, i onda kao malo starijeg deteta jedan tekst sa kraja osamdesetih (vreme tzv "stabilizacije" valjda) koji je imao naziv "Krizo, idi od nas ..." a to su, je li, bile "zlatne osamdesete".
Onda su došle reformske devedesete sa Antom Markovicem kada su i one najslabije plate bile preko hiljadu maraka (danas je to, je li, 500 eura, što ne zvuči previše puno ...) - pa je moja porodica - sa dve radničke plate i jednom penzijom - i tako kuborila sa placanjem racuna. Kupili smo TV u boji, sa daljinskim, i to je bila velika, velika, stvar, dok o letovanju na moru i sličnim luksuzima nije bilo ni govora ...
Onda je došao rat i hiperinflacija i odjednom nije bilo ničega. Ali preživelo se i to i tamo negde 94.-95. je opet bilo sve približno OK. Pamtim čak i neki optimizam ljudi posle završetka ratova ... Iako nije bilo perspektive - 96. i 97. su bile sjajne, bar meni. Mada ja sam tada bio tinejdžer i kao i mnogim mojim vršnjacima - sve mi je bilo sjajno. No onda je došla 99-ta i bombardovanje i opet ničeg nije bilo i vec pomalo naviknuti na bedu preživljavali smo boreci se za političke promene.
Nakon 5. oktobra je i dalje sve bilo loše ali je bar postojala neka nada da smo na putu koji valjda vodi nekuda, ka nekom boljitku ... Pa je 2007. na primer bilo baš dobro i na primer iz kafane sam se vracao sa još uvek pristojno punim novčanikom ... I evro je bio nešto kao duplo slabiji nego danas ...
No 2012. je a mi smo i dalje na tom putu kojem se još uvek ne vidi kraj i još uvek je sve kao pred katastrofu koju nekako moramo izbeci ...
jer je (je li opet) kriza...
jer nas čekaju grubi rezovi...
jer se sve mora reformisati ...
jer se mora štedeti...
jer se previše rasipalo ...
jer vidi kako su to ___ sredili...
jer vidi gde su ___ dogurali...
jer vidi kako su ___ završili ...
jer se mora napraviti dogovor
jer se moraju praviti ustupci...
jer slede bolni kompromisi ...
jer se mora istrpeti malo - da bi se kasnije bolje živelo ...
jer se mora misliti na buducnost i na našu decu, ...
jer se društvo mora menjati...
jer se navike ljudi moraju menjati...
jer se, brate, i ti sam moraš menjati...
...
... i još uvek je sve sranje i još uvek su najsrecniji oni koji su odavde otišli. I nikada, ali nikada, nece biti dovoljno dobro da bi to ljudi sebi i priznali ...
So take my hand, and help me stand. So we can watch the end.