Verovatno se vecina vas seca mog pisanja o mukama sa pokusajem da putujem nasim ponosom i dikom. Verovatno se secate, bar kroz maglu, kako je to bilo davno, pre ravno 5 godina. Ipak, cela prica dobija smisao, a moje strpljenje i upornost ce verovatno biti nagradjeni. Jos nije kraj, jos uvek grickamo nokte i cekamo da prodje zalbeni rok, ali ipak se nazire kraj ovom ruznom i dugom putesestviju.
Za one koji se ne secaju, da napisem ukratko. Naime, u oktobru 2008. godine sam pokusala u vise navrata da kupim aviokartu do Amsterdama sa nasim avioprevoznikom, u to doba zvanim JAT. Medjutim, nisu hteli da mi prodaju kartu pod izgovorom kako ja nesmem putovati sama, treba mi pratnja, i moram da kupim jos jednu kartu. Kako sam pre, (a i posle toga), vise puta putovala avionom i to potpuno sama, ostala sam u cudu o cemu oni pricaju. Pokusala sam da im objasnim da to sto imam hendikep i krecem se uz pomoc kolica, ne znaci da imaju prava da me uslovljavaju i na neki nacin ogranicavaju moje pravo na slobodu kretanja i da me diskriminisu. Napravili su se ludi i gluvi, a onda sam ja odlucila da podignem tuzbu protiv njih zbog diskriminacije, a na osnovu Zakona o zabrani diskriminacije osoba sa invaliditetom.
Medjutim, nase sudstvo nije bas prijemcivo na nova znanja, ili ne bas tako brzo prijemcivo, pa je ovaj proces trajao "malko" duze. Naime, kod pomenutog Zakona procesna pravila su malo drugacija nego kod obicnog Zakona o parnicnom postupku, i proces bi trebao da traje sto krace. No, kako god, posle jedne presude, kojom je odbijen tuzbeni zahtev, ali je u obrazlozenju iste receno da je nesporno da je doslo do diskriminacije (dakle presuda koja je kontradiktorna sama sebi), ulazemo zalbu moja advokatica Violeta Kocic-Mitacek i ja, i cela stvar je vracena na ponovno sudjenje. Ssada je konacno usvojen nas tuzbeni zahtev! Presuda je jasna i nedvosmislena, diskriminacije je bilo!
Kao sto rekoh na pocetku, sada mi cekamo da prodje rok za zalbu, ali se nadamo da ce ova umivena AirSerbia, kao i sve svetske aviokompanije kojima je stalo do pravde, pravicnog poslovanja i do svojih klijenata, shvatiti da im je predhodnik malo stucao pod teretom nasledjenih modela ponasanja dugog perioda komunizma, u kojem su osobe sa hendikepom bile samo "pacijenti". Nadam se, da se u ovoj zemlji po nekad ide sitnim korakom napred i da se nesto ipak okrece.