Cionizam je pokret za stvaranje jevrejske nacionalne države na djeliću teritorije osmanske države, u kojoj je jevrejski milet brojao sličan broj pripadnika kao i slovenske hrišćanske grupe, tipa Srba ili, recimo, Bugara.
Jevreji nisu izmislili ideju nacionalne države, i zadnji su osmanski milet koji se u nju uklopio… i to tek kad je već i vranama na granama bilo jasno da od Osmanskog Komonvelta neće ostati ni kamen na kamenu. Trudim se, evo, ali baš nikako da uvidim zašto baš Jevreji jedini ne bi smjeli da stvore nacionalnu državu na razvalinama imperije u kojoj su bili značajna populacija. Kako to obično biva, u sklopu stvaranja svojih homogenih nacionalnih država, Grci i Turci su protjerali jedni druge. Grozno! Ali, gle čuda, o tome se danas više ne govori. Pa, ta, niste valjda očekivali od Grka da tetoše Turke, poslije svega – ili od Turaka da njeguju još grčkih secesionista u njedrima? Jednako tako, ne govori se o arapskim Jevrejima, koji su prognani iz zemalja u kojima su živjeli preko hiljadu godina, kada je Izrael osnovan. Pa, ta, nismo valjda očekivali da arapske zemlje progutaju knedlu izraelske pobjede združenih arapskih armija bez ikakve odmazde. Treba biti realan!
Ovo pozivanje na osjećaj za realnost, naravno, još uvijek ne znači da su ljudi postali neosjetljivi na ljudsku patnju! Na primjer, razne kvazianarhiste, kvazikomuniste i nadriislamiste širom svijeta objedinjuje žacnutost palestinskom patnjom. Pripadnici nove svjetske kvaziavangarde nisu megalomani koji bi kritikovali sve razmjene stanovništva a priori, niti su pesimisti koji će tužno klimati glavom na sve i jednu „humanu“ razmjenu stanovništva, bez da izvade ruke iz stražnjice. Ne, ne, nikako… Ali, postoji jedna PARADIGMATIČNA RAZMJENA STANOVNIŠTVA, izraelsko-arapska, čija će POLOVINA (arapske izbjeglice iz Izraela) postati ultimativni primjer nepravde za evropsku neoljevicu i arapsku neodesnicu.
Slike jevrejskih prognanika iz arapskih zemalja, naravno, ne uzbuđuju ove „humaniste“ pretjerano. Budući da se radi o Jevrejima, vjerovatno postoje neki opravdani razlozi zašto su protjerani. Pa, majku mu, nije ni Hitler bio blesav! Da racionalni Njemački Rajh uloži tolika sredstva i energiju u konačno rješenje, bez da tu postoje neki dublji razlozi. Ma hajte, molim vas! Mora da su i Orijentalni Jevreji u mislima podržavali mrske Cioniste, ili su se bavili nekom drugom jevrejskom zavjereničkom djelatnošću. Ipak, najdirljivije je kad se Balkanci, koji svako malo presele stotine hiljada ljudi zbog njihovog porijekla, počnu snebivati nad JEDNOM POLOVINOM IZRAELSKO-ARAPSKE RAZMJENE STANOVNIŠTVA. Nije li „malo“ dvolično kada oni koji smatraju najnormalnijim da Srbija, Crna Gora, Grčka, Turska, Bugarska ili Hrvatska stvore nacionalne države i „humano“ razmijene stanovništvo sa susjedima, odjedanput postanu humanisti pred slikom palestinskih izbjeglica. Naročito je iritantno kad vrli balkanski demografi posegnu za tvrdnjom kako je u “Palestini“ bilo malo Jevreja. Ni manje, ni gluplje rečenice.
Prvo: nije bilo Palestine, nego sirijski pašaluk.
Drugo: u sirijskom pašaluku je bilo mnogo Jevreja, a još bitniji je njihov ukupan postotak u stanovništvu raspadajuće se Imperije, jer JEVREJI SU BILI OSMANSKI MILET KOJI JE BROJAO STOTINE HILJADA PRIPADNIKA na teritoriji ZAJEDNIČKE IMPERIJE.
Koliko je Grka bilo u Solunu?! Daleko manje nego Jevreja u Jerusalimu, pa je Solun danas grčki grad! Koliko je Turaka bilo u Izmiru, da ne kažem Smirni?! Mnogo manje nego Jevreja u Jerusalimu, pa je Izmir danas turski grad. Ukratko, ko god hoće da kritikujemo Cionizam u sklopu kritike nacionalne države kao takve, bujrum… ali praviti od Cionizma bauka a od Jevreja koloniste koji su se s Marsa spustili u „Palestinu“ (ili, tačnije, u južne dijelove Damaštanskog pašaluka = sirijska Hercegovina) je smiješno. Izrael je komad bivšeg Osmanskog carstva koji je zapao osmanske Jevreje i njihovu braću iz drugih zemalja, baš kao što je Srbija dio bivšeg Osmanskog carstva koji je zapao osmanske Srbe i njihovu KuK braću… Kome se ne sviđa, ima stara narodna: KEN NO LE PLAZE LA MINESTRA, KE SALTE POR LA FINESTRA (kome se ne svidja vecera eno mu brate pendzera).
Pošto na Balkanu prevladava etničko poimanje nacije i nacionalno poimanje države, i naši filosemiti i naši antisemiti bi trebali smatrali logičnim da Jevreji imaju isti onakav odnos prema Izraelu kakav Srbi izvan Srbije imaju prema Srbiji, Bošnjaci izvan Bosne prema Bosni ili Hrvati izvan Hrvatske prema Hrvatskoj. Ne postoji ni jedan BiH ili SFRJ Jevrejin koji nema najbližu familiju u Izraelu, što uopste ne mora biti tačno za Srbe u Hrvatskoj ili Hrvate u Srbiji, ili recimo u Vojvodini. Samim tim, pitanje odnosa prema Izraelu za nas nije samo pitanje odnosa prema Svetoj Zemlji, ili prema etničkoj državi, zaštitnici od svih budućih Holokausta, nego i pitanje odnosa prema članovima porodice koji žive u Izraelu.
Ukratko, svi naši prijatelji koji bi da nas vole kao Jevreje, pod uslovom da nismo Cionisti, kucaju na pogrešna vrata.
Eliezer Papo
Раби Елиезер Папо је Професор Универзитета у Бер Шеви, на катедри за Ладино језик и књижевност и неформално је рабин југословенске јеврејске заједнице у Израелу. Живи у Јерусалиму. Текст је преузет са сајта Isra News, уз Раби Ралетову сагласност.