Društvo| Gost autor| Istorija

WW1: The Salonika Front

UKinSerbia RSS / 06.09.2016. u 12:18

Uoči godišnjice početka bitke na Kajmakčalanu,  naša gošća na blogu je koleginica Tara Finn koja je sa partnerskim organizacijama u UK radila na istraživanju i edukativnoj kampanji o manje poznatim ličnostima i događajima iz Prvog svetskog rata.

 

The Serbian Army's brave retreat over the mountains into Albania in the winter of 1915 is a story that was well known a hundred years ago. The hardships they faced after that are much less known. Those members of the Serbian Army who survived the retreat headed for Salonika.

Between 1915-18 troops and nurses from a number of countries were based in Salonika. On the Entente side this included Britain, Ireland, France, Australia, Canada, New Zealand, Russia, India, Italy, and Serbia. From the Central Powers this was Bulgaria, Germany, Turkey and Austria-Hungary. Many of them had survived harsh places, such as the Eastern Front, Gallipoli or the retreat from Serbia. For all bar one of these countries, this was not the only theatre in which they were fighting. The exception was Serbia. Throughout the war Serbs from around the world returned to Europe to fight, but as a national army after the retreat, the Serbs only fought on the Salonika Front.

large.jpg  ©Imperial War Museum Q 79036
Description: British labour battalion digging a drainage channel to help destroy the area as a breeding ground of malaria-carrying mosquitoes.

 

The war in Salonika saw few offensives in 1915. In common with other places, the soldier's experience was a combination of boredom and terror. Because the fighting there was not constant President Clemenceau of France dismissed those stationed there as ‘the gardeners of Salonika'. However, the plants in this garden had vicious thorns. Extreme heat, high malaria rates caused by mosquitoes breeding in stagnant pools, and dysentery were typical in summer. In winter, the extreme cold led to many cases of frostbite.

1916 saw more action. 12 September 1916 saw the beginning of the Battle of Kajmakčalan (‘butter churn'). This was fought up a mountain, the highest peak of which was 7,700 feet above sea level. Serbian forces took the lead, supported by the French. The aim was to secure the high ground, strategically necessity to capture the town of Monastir (now called Bitola) and push the Bulgarians back. At the same time British and Commonwealth forces applied pressure in the centre of the Salonika front.

134771.jpg

 Courtesy of the National Army Museum, NAM. 1978-11-157-11-50
Description: Shell case dump left by the retreating Bulgars at the capture of Monastir.

The Bulgarian forces would not give up the tactical advantage of holding the high ground easily. Throughout the following weeks there were offensives and counter-offensives. By the end of September the Serbs held the summit, and retained it for the remainder of the war. The campaign in Salonika slowed down in November after the Allied capture of Monastir, just as winter conditions began to set in. Exactly two years after the capture of the summit, on 30 September 1918, Bulgaria surrendered.

Although the Battle lasted less than three weeks, it was one of the most costly in the theatre. The number of casualties is unclear, however it was tens of thousands of men, rather than insignificant numbers. Despite their losses, the effect on morale for the Serbian troops, for whom this was an important step in liberating Serbia, was to reinforce their determination to continue fighting.

In the centenary period it is right that we remember all of those who played a part in the war, particularly those who risked their lives. We have an opportunity to widen our understanding and correct a historical injustice towards these men.

The Imperial War Museum lead the First World War Centenary Partnership , a growing network of over 3,000 not-to-profit organisations from 50 countries marking the First World War Centenary.  Within the UK National programme to commemorate the Centenary, the FCO leads on the international engagement.

 

Tara Finn
WW1 Centenary Commemorations Team
Foreign & Commonwealth Office, London



Komentari (59)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 13:02 06.09.2016

thanks for noticing

heroic times for Serbia - Europe regarded us as those who "knew to fight wars, and to write poems"...

and to drink and dance with the nice ladies, in the spare time.



When I was a young man I carried my pack
And I lived the free life of a rover
From the Murrays green basin to the dusty outback
I waltzed my Matilda all over
Then in nineteen fifteen my country said Son
It's time to stop rambling 'cause there's work to be done
So they gave me a tin hat and they gave me a gun
And they sent me away to the war
And the band played Waltzing Matilda
As we sailed away from the quay
And amidst all the tears and the shouts and the cheers
We sailed off to Gallipoli

How well I remember that terrible day
How the blood stained the sand and the water
And how in that hell that they called Suvla Bay
We were butchered like lambs at the slaughter
Johnny Turk he was ready, he primed himself well
He chased us with bullets, he rained us with shells
And in five minutes flat he'd blown us all to hell
Nearly blew us right back to Australia
But the band played Waltzing Matilda
As we stopped to bury our slain
We buried ours and the Turks buried theirs
Then we started all over again

Now those that were left, well we tried to survive
In a mad world of blood, death and fire
And for ten weary weeks I kept myself alive
But around me the corpses piled higher
Then a big Turkish shell knocked me arse over tit
And when I woke up in my hospital bed
And saw what it had done, I wished I was dead
Never knew there were worse things than dying
For no more I'll go waltzing Matilda
All around the green bush far and near
For to hump tent and pegs, a man needs two legs
No more waltzing Matilda for me

So they collected the cripples, the wounded, the maimed
And they shipped us back home to Australia
The armless, the legless, the blind, the insane
Those proud wounded heroes of Suvla
And as our ship pulled into Circular Quay
I looked at the place where my legs used to be
And thank Christ there was nobody waiting for me
To grieve and to mourn and to pity
And the band played Waltzing Matilda
As they carried us down the gangway
But nobody cheered, they just stood and stared
Then turned all their faces away

And now every April I sit on my porch
And I watch the parade pass before me
And I watch my old comrades, how proudly they march
Reliving old dreams of past glory
And the old men march slowly, all bent, stiff and sore
The forgotten heroes from a forgotten war
And the young people ask, "What are they marching for?"
And I ask myself the same question
And the band plays Waltzing Matilda
And the old men answer to the call
But year after year their numbers get fewer
Some day no one will march there at all

Waltzing Matilda, Waltzing Matilda
Who'll come a waltzing Matilda with me
And their ghosts may be heard as you pass the Billabong
Who'll come-a-waltzing Matilda with me?
maksa83 maksa83 13:09 06.09.2016

Re: thanks for noticing

"knew to fight wars, and to write poems"...

... I onda okači austrialijsku pesmu, božemesačuvaj.


Q: Kada bi ratovali Francuzi i Italijani, ko bi pobedio?
A: Niko, Francuzi bi se predali a Italijani promenili stranu.
blogovatelj blogovatelj 13:45 06.09.2016

Re: thanks for noticing

... I onda okači austrialijsku pesmu, božemesačuvaj




Srđan Fuchs Srđan Fuchs 15:05 06.09.2016

Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

blogovatelj
... I onda okači austrialijsku pesmu, božemesačuvaj






ti Šumadinjac, pre neg staviš ova naherena njasra, da znaš da je ovo pesma mog drugara, Irca iz Sautemptona, koji je preminuo nakon što sam ga ja odveo da vidi Papu Franju i Jerusalim, a potom je mreo u radosti, pili smo ourselves to hell, i on mi je pevao Waltzing Matildu svaki put kada overimo više od flaje skija... inače, katolička zajednica Vestminstera i Sautemptona, British Catholic Commies, moji veliki ktitori u UK, kulturna manjina u UK koju drka the Church of England. znači, ronjose napižđj, kada kreneš da mi se podsmevaš drugi put, razmisli pre toga.

ps. Makso, ti si mirniji čovek, oziji su u kom komonveltu? kako im izgleda zastava? Anzak su bili sjajni borci, u ravni sa Soluncima. The Pogues žive gde?



maksa83 maksa83 15:09 06.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

ps. Makso, ti si mirniji čovek, oziji su u kom komonveltu? kako im izgleda zastava? Anzak su bili sjajni borci, u ravni sa Soluncima. The Pogues žive gde?

Ma dobro bre nego mi bilo šašavo, prvo kao Srbi su veliki ratnici i pesnici i onda - austrailjska pesma... Da je bar Marš na Drinu neki.
blogov_kolac blogov_kolac 15:12 06.09.2016

Re: thanks for noticing

maksa83
Q: Kada bi ratovali Francuzi i Italijani, ko bi pobedio?
A: Niko, Francuzi bi se predali a Italijani promenili stranu.

Dobar vic, ali...
...mi je zbog njega preseo ovaj blog vec u startu.

Francuzi su na svojim vojnim vrhuncima pod Napoleonom umalo osvojili celu Evropu, a u WW1 je celu spasili na Verdenu i Marni, dok je sa druge strane stari Rim jos uvek vojna sila koja je najduze u kontinuitetu dominirala nasim kontinentom. Nadam se da nas Srbe, i nasu ratnicku istoriju, jos uvek pre svega pamte iz ovih nasih najslavnijih vremena od pre stotinjak godina kao u uvodnom tekstu bloga, a ne kao u ovom tvom vicu o Francuzima i Italijanima, na osnovu blamaza iz poslednjih ratova koje smo vodili (iako zvanicno i nismo bili u ratu).
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 15:14 06.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

maksa83
Da je bar Marš na Drinu neki.


pa makar i u izvedbi ovih janeza...

maksa83 maksa83 15:15 06.09.2016

Re: thanks for noticing

...mi je zbog njega preseo ovaj blog vec u startu.

Ima li doktora na blogu?
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 15:31 06.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

maksa83

Ma dobro bre nego mi bilo šašavo, prvo kao Srbi su veliki ratnici i pesnici i onda - austrailjska pesma... Da je bar Marš na Drinu neki.


нема никога ко нам је раван у UK, до ли Ираца и Анзака. ја сам дете Солунца. а ти... не, нећу му рећи до краја овај хејт, македонска чка издајничка.

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 15:36 06.09.2016

Re: thanks for noticing

blogov_kolac

Nadam se da nas Srbe, i nasu ratnicku istoriju, jos uvek pre svega pamte iz ovih nasih najslavnijih vremena od pre stotinjak godina kao u uvodnom tekstu bloga, a ne kao u ovom tvom vicu o Francuzima i Italijanima, na osnovu blamaza iz poslednjih ratova koje smo vodili (iako zvanicno i nismo bili u ratu).


commie из Беобанке с Менхетна?
little_radojica little_radojica 15:42 06.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

ја сам дете Солунца.


Срки, бре, смањи реп!

Ево ти једна ирска да се мало орасположиш!

"T'was better to die 'neath an Irish sky, then at Suvla or Sud-El-Bar."

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 15:55 06.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

нервирају ме, Тебра мили, још сам наелектрисан од шабане у коју је потонуо БГД. боли ме значи, изнутра, да нам шумадињска љана поставља стандарде. ево једна њежна, за Самураје, за пролетере, за радничку класу...





silver silver 16:00 06.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

British Catholic Commies

Ne brinem se za katolike čak i kada su commies, sve dok im je Vojvodstva od Norfolka (i prelepog Arundela).

Pre par godina nadjem fenomenalnu kolekciju časopisa iz Prvog svetskog rata na jednom antikvarskom štandu u Wimbornu. Čini mi se da je bio The Illustrated War News, izveštavali su sa svih frontova jednom nedeljno...kakvih je divnih članaka i fotografija bilo o srpskoj vojsci. Poklonila sam ove časopise tati a on ih je poklonio muzeju, stvarno je bilo fantastičnih i retkih priloga i slika baš o nama.

Naravno u UK se jako vodi računa o komemoracijama uz veliku zahvalnost vojnim veteranima i medicinskom osoblju i dosta je pažnje posvećeno Velkom ratu, ovih par godina koje su stogodišnjica bitaka se naročito obeležavaju...Lest we forget.

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 16:20 06.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

Pre par godina nadjem fenomenalnu kolekciju časopisa iz Prvog svetskog rata na jednom antikvarskom štandu u Wimbornu. Čini mi se da je bio The Illustrated War News, izveštavali su sa svih frontova jednom nedeljno...kakvih je divnih članaka i fotografija bilo o srpskoj vojsci. Poklonila sam ove časopise tati a on ih je poklonio muzeju, stvarno je bilo fantastičnih i retkih priloga i slika baš o nama.


me Love,
,
i jedna nježna za Te!



rare footage
princi princi 17:37 06.09.2016

Re: thanks for noticing

blogov_kolac
maksa83
Q: Kada bi ratovali Francuzi i Italijani, ko bi pobedio?
A: Niko, Francuzi bi se predali a Italijani promenili stranu.

Dobar vic, ali...
...mi je zbog njega preseo ovaj blog vec u startu.

Francuzi su na svojim vojnim vrhuncima pod Napoleonom umalo osvojili celu Evropu, a u WW1 je celu spasili na Verdenu i Marni, dok je sa druge strane stari Rim jos uvek vojna sila koja je najduze u kontinuitetu dominirala nasim kontinentom. Nadam se da nas Srbe, i nasu ratnicku istoriju, jos uvek pre svega pamte iz ovih nasih najslavnijih vremena od pre stotinjak godina kao u uvodnom tekstu bloga, a ne kao u ovom tvom vicu o Francuzima i Italijanima, na osnovu blamaza iz poslednjih ratova koje smo vodili (iako zvanicno i nismo bili u ratu).

Trljam oči i neveruem! Ne pamtim kad je BK napisao kraći komentar! Jedino ako mu emsi nije uhakovao nalog (sumnjivo mi ovo o "našoj ratničkoj istoriji" ).
blogovatelj blogovatelj 17:41 06.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

ti Šumadinjac, pre neg staviš ova naherena njasra,


Opet sam ti ja nesto u zivotu kriv?
Sta bre bato da radim kad volim Maksin humor?
blogovatelj blogovatelj 17:43 06.09.2016

Re: thanks for noticing

Ima li doktora na blogu?


Krlo.
blogovatelj blogovatelj 17:45 06.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

да нам шумадињска љана


Beograd je Sumadija, amzo.

PS. Onaj njegov deo ispod Save i Dunava.
silver silver 19:30 06.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

I za tebe, Srki
I moj pradeda je bio Solunac :)

Nešto sam uspela da nadjem na netu:








blogov_kolac blogov_kolac 21:05 06.09.2016

Re: thanks for noticing

princi
Trljam oči i neveruem! Ne pamtim kad je BK napisao kraći komentar! Jedino ako mu emsi nije uhakovao nalog (sumnjivo mi ovo o "našoj ratničkoj istoriji" ).
Pa eto, koliko god da mi je kratka neka poruka, ti ces se pre uhvatiti za njenu formu nego sustinu...
Milan Novković Milan Novković 21:14 06.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

Nešto sam uspela da nadjem na netu:

Kad su već ilustrovane vesti evo i jedne nemušne, ali pomerene ka hororu ... još samo se zamisli neka niska temperatura i drugari pa ostali što su otišli u večna lovišta ...

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 03:42 07.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

blogovatelj
ti Šumadinjac, pre neg staviš ova naherena njasra,


Opet sam ti ja nesto u zivotu kriv?
Sta bre bato da radim kad volim Maksin humor?


Maksim jeste sa lepim smislom za funny, a tvoj smisao se svodi na podjebavanje drugoga. to nije humor nego podjebavanje. znači, lepo si me zamolio da te odjebem, ja sam te poslušao kao čovek i odjebao, ali ti ne prestaješ da me uhodiš (prasa, pacijent, fuksovština, kokainičar... samo neke od preotrovnih "šala" koje si mi uputio, dok te ja uredno preskačem, znači, fuck off, buddy, thanks). sada ja tebe lepo molim kao čovek da se pridržavaš kanona koje si sam nametnuo i odjebeš mene, mo'e? blagodarim. nije niko tražio od tebe niti te angažovao da budeš estetski kritičar bloga, tako da ne moraš ni ti da se namećeš i guraš u tu poziciju.
blogovatelj blogovatelj 04:01 07.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

prasa, pacijent, fuksovština, kokainičar... samo neke od preotrovnih "šala" koje si mi uputio, dok te ja uredno preskačem, znači, fuck off, buddy,


U je, i engleski znaš.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 04:09 07.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

sikter bre, ћоки.
tasadebeli tasadebeli 08:03 07.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

blogovatelj
да нам шумадињска љана


Beograd je Sumadija, amzo.

PS. Onaj njegov deo ispod Save i Dunava.



Јес, јес, тако је!

Само да потврдим Блогијеве речи.


Ево ти ова моја општина Чукарица за пример.


Сви службеници, читав општински апарат, све то са Ибарске магистрале.

Нема ту никога више са Бановог брда или из Жаркова.

Барајево, Мељак, Лазаревац,... Ибарска магистрала.




Srđan Fuchs Srđan Fuchs 08:43 07.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

tasadebeli



Јес, јес, тако је!

Само да потврдим Блогијеве речи.


Ево ти ова моја општина Чукарица за пример.


Сви службеници, читав општински апарат, све то са Ибарске магистрале.

Нема ту никога више са Бановог брда или из Жаркова.

Барајево, Мељак, Лазаревац,... Ибарска магистрала.






београд је географски стамбол, али културно и духовно је - беч.

па, потврдио си моје а не Мирчетове речи, да је остала само љана а да смо се ми делије разбежали. с руком на срцу, ја нисам тако далеко запалио, ал' овде ми мирније, питомије, Бгд је баш постао притуљеноагресивни смор, као и Бата Мирче уосталом. другу руку на срце, видео сам пуно родитеља моје генерације како ћерају минимум по мале деце комата 2 кроз град... зато, без обзира што вас, Уче, убијају у појам са ниским платама, и што те овде ајнранд талибанија ниподаштава, ваша професија је данас можда најважнија за неку другу србију - односно да часни, честити, ч&ч врлински и беспрекорни људи испуњавају делотворно ту професију с нашим малишанима.

tasadebeli tasadebeli 08:55 07.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

Srđan Fuchs


Бгд је баш постао притуљеноагресивни смор






Али код мене Бгд. увек има опрост за такве своје фазе из простог разлога што је константно велико стециште свакога, свега и свачега.

Па у томе онда можеш и да очекујеш овакве фазе.

Док је врење на врхунцу.

После, када се врење малкице утули, добије се баш добра ракија.

руку на срце, видео сам пуно родитеља моје генерације како ћерају минимум по мале деце комата 2 кроз град...



То сам и ја, Срки, приметио!

Нисам ту слику виђао до пре годину-две по београдским улицама.

А сада...

Ево, и моја зграда као пример.

Од зграде (34 стана) пуне баба и деда и са два тужна и сморена стармала клинца, у року од две године постадосмо бебећа зграда у којој моја драга и ја од оних најмлађих постадосмо скоро најстарији пар. Или барем међу најстаријима.

Не могу ти описати колико ми је срце пуно када то видим!


односно да часни, честити, ч&ч врлински и беспрекорни људи испуњавају делотворно ту професију с нашим малишанима.







Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 15:34 07.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

Srđan Fuchs
blogovatelj
... I onda okači austrialijsku pesmu, božemesačuvaj





ti Šumadinjac, pre neg staviš ova naherena njasra, da znaš da je ovo pesma mog drugara, Irca iz Sautemptona, koji je preminuo nakon što sam ga ja odveo da vidi Papu Franju i Jerusalim, a potom je mreo u radosti, pili smo ourselves to hell, i on mi je pevao Waltzing Matildu svaki put kada overimo više od flaje skija...



A to sve ima veze sa Kajmakčalanom - koje? Mislim osim te da se Fuksa stavi u prvi plan? Obaška prizemna patetika dostojna ljubića i SPS patriJotskih šund romana.

Eh, što reče Oliver, S. Mladac baš nema stila, pa nema.

inače, katolička zajednica Vestminstera i Sautemptona, British Catholic Commies, moji veliki ktitori u UK, kulturna manjina u UK koju drka the Church of England. znači, ronjose napižđj, kada kreneš da mi se podsmevaš drugi put, razmisli pre toga.


Ajde! Koja šund patetika, doduše opet mimo sve teme, ali, a pa da, mladac nema stila.
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 15:39 07.09.2016

Re: thanks for noticing

blogovatelj
Ima li doktora na blogu?


Krlo.


Pa nije reč o davljeniku s bazena, pa da Krlo pomaže.
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 15:42 07.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

Ajde! Koja šund patetika


Apropo "nevezanih" pesama... ;>

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 18:08 07.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

Mislim osim te da se Fuksa stavi u prvi plan?


reko' ti već, i tebi i sličnim pičokama, da vam je fuksa tata što vam mamu 'vata.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 18:40 07.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

silver
I za tebe, Srki
I moj pradeda je bio Solunac :)



ej, oprosti, nisam primetio komentar pošto su me izveli iz takta ovi matori dripci. možda su nam pradede bili ortaci u jedinici?

moj je bio seljak, zemljoradnik, Radisav, sa obala Dunava iz smederevskog okruga. pao je u borbi i ostavio zaveštanje "pošto seljačka deca loše prolaze, i u armiji i u životu, da potomci idu da uče u školama". tako je deda, kada je prolazila vojska 1918. natrag ka Beogradu, dobio od preživelih drugova iz jedinice ovo zaveštanje, i eto tako smo se i mi potom našli u Begeu - sticajem životnih okolnosti. :)

inače, mog dedu je potom bolela nepravda kako su se odnosili državni činovnici prema albanskim i solunskim siročićima, u Srbiji su prolazili samo poltroni - još onda, ni danas se nije mnogo šta izmenilo; i polako se odrekao očeve tradicije, pravoslavlja i preko socijalizma otišao u komunizam i na kraju je i sa njima, zbog dvoličnosti - kosmajski odred, ubijanje nevinih ljudi; došao u konflikt da bi, nakon političke robije 1948-52. digao ruke od bavljenja Srbijom. tragičan vek po Srbiju, do zla boga!
NNN NNN 19:07 07.09.2016

Re: thanks for noticing

Q: Kada bi ratovali Francuzi i Italijani, ko bi pobedio?
A: Niko, Francuzi bi se predali a Italijani promenili stranu.

Q: Kada bi se trkali na 100 metara Crnogorac i Bosanac, ko bi pobedio?
A: Niko, Crnogorac bi odustao, a Bosanac bi se izgubio.
silver silver 08:22 08.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

možda su nam pradede bili ortaci u jedinici?


Možda! Moj pradeda se vratio iz Velikog rata, kao nosilac Albanske spomenice i Karadjordjeve Zvezde prvog reda. Inženjer po struci a po opredeljenju veliki levičar i Jugosloven. Učesnik Vukovarskog Kongresa KPJ 1920. Voleo je da priča o tim danima izmedju dva rata, o tadašnjoj politici, raspravama koje je vodio sa nekim poznatim ljudima. Drugi svetski rat ga je dočekao na izgradnji jedne od pruga u Hercegovini. Zarobljen i mučen od ustaša na neki volšeban način jedva je izvukao živu glavu (neko je izgleda debelo zalegao za njega), pa je prebačen u bolnicu u Beogradu jedva živ. Posle rata je odbio sve privilegije koje su mu nudjene i povukao se potpuno u porodičan život. Privatno je bio izuzetno razočaran, smatrao je da su ideje za koje se borio potpuno izdane. Obožavao je svoju ženu i kćerku i unučiće. Jako je zavoleo i mog tatu, naročito je voleo da sluša dok tata svira gitaru. Šćućurio bi se sa jastučićem na grudima (uvek su ga bolela ta rebra koja su bila slomljena u zatvoru) i slušao satima. Sve životinje su ga pratile po dvorištu i sa njima je stalno razgovarao. Mama se seća da se jednom kao mala devojčica prikrala dok je deda pričao tiho u dvorištu. Ispred njega se uvijala zmija kojoj je on šaputao na "zmijskom jeziku." Posle sam čula i od tetaka i ujaka da je svako imao neku epizodu sa dedom i zmijama. Dočekao je rodjenje prvog i jedinog praunuka, mog brata. Godinu dana kasnije, dok je prelazio ulicu, udario ga je automobil, brzo je podlegao posledicama i umro. Imao je 90-tak godina. Prababa je od tuge otišla za njim posle svega par meseci.

Twist u ovoj priči je da pradeda nije bio biološki otac moje bake. Prababa je bila u službi na Dvoru kada se zaljubila u nekog Rusa (možda oficira?) koga je tu upoznala. Ostala je u drugom stanju ali do braka nije došlo. Ništa ne znamo o tom čoveku, o tome se nije pričalo u kući. Pradeda i prababa nisu imali druge dece ali je pradeda voleo i odgajio moju baku kao svoje dete i ona je jedino i znala za njega kao oca. Prababina i pradedina ljubav je inače bila legendarna.

Pokušavam da zapišem neke porodične priče dok još mogu; roditelji rado pričaju sve što znaju i čega se sećaju, ali te stare generacije su jako malo pričale o privatnom životu, a sigurno su živeli u izuzetno teškim i opasnim vremenima i šteta je što su mnoge priče zauvek nestale sa njima.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 08:56 08.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

silver
možda su nam pradede bili ortaci u jedinici?


Možda! Moj pradeda se vratio iz Velikog rata, kao nosilac Albanske spomenice i Karadjordjeve Zvezde prvog reda. Inženjer po struci a po opredeljenju veliki levičar i Jugosloven. Učesnik Vukovarskog Kongresa KPJ 1920. Voleo je da priča o tim danima izmedju dva rata, o tadašnjoj politici, raspravama koje je vodio sa nekim poznatim ljudima. Drugi svetski rat ga je dočekao na izgradnji jedne od pruga u Hercegovini. Zarobljen i mučen od ustaša na neki volšeban način jedva je izvukao živu glavu (neko je izgleda debelo zalegao za njega), pa je prebačen u bolnicu u Beogradu jedva živ. Posle rata je odbio sve privilegije koje su mu nudjene i povukao se potpuno u porodičan život. Privatno je bio izuzetno razočaran, smatrao je da su ideje za koje se borio potpuno izdane. Obožavao je svoju ženu i kćerku i unučiće. Jako je zavoleo i mog tatu, naročito je voleo da sluša dok tata svira gitaru. Šćućurio bi se sa jastučićem na grudima (uvek su ga bolela ta rebra koja su bila slomljena u zatvoru) i slušao satima. Sve životinje su ga pratile po dvorištu i sa njima je stalno razgovarao. Mama se seća da se jednom kao mala devojčica prikrala dok je deda pričao tiho u dvorištu. Ispred njega se uvijala zmija kojoj je on šaputao na "zmijskom jeziku." Posle sam čula i od tetaka i ujaka da je svako imao neku epizodu sa dedom i zmijama. Dočekao je rodjenje prvog i jedinog praunuka, mog brata. Godinu dana kasnije, dok je prelazio ulicu, udario ga je automobil, brzo je podlegao posledicama i umro. Imao je 90-tak godina. Prababa je od tuge otišla za njim posle svega par meseci.

Twist u ovoj priči je da pradeda nije bio biološki otac moje bake. Prababa je bila u službi na Dvoru kada se zaljubila u nekog Rusa (možda oficira?) koga je tu upoznala. Ostala je u drugom stanju ali do braka nije došlo. Ništa ne znamo o tom čoveku, o tome se nije pričalo u kući. Pradeda i prababa nisu imali druge dece ali je pradeda voleo i odgajio moju baku kao svoje dete i ona je jedino i znala za njega kao oca. Prababina i pradedina ljubav je inače bila legendarna.

Pokušavam da zapišem neke porodične priče dok još mogu; roditelji rado pričaju sve što znaju i čega se sećaju, ali te stare generacije su jako malo pričale o privatnom životu, a sigurno su živeli u izuzetno teškim i opasnim vremenima i šteta je što su mnoge priče zauvek nestale sa njima.



иди бре у першун, Силвер, исплаках се жив к'о снашица најгора а само сам сео фукицу да попијем пре него утонем у усплахиреност bizz-a.

Privatno je bio izuzetno razočaran, smatrao je da su ideje za koje se borio potpuno izdane.


преузеле су убице, уместо људи од идеала, курвини синови, лутке од крви, убице на цести...

Sve životinje su ga pratile po dvorištu i sa njima je stalno razgovarao.


био је благ човек. животиње воле благост у људима јер је онда човек саставни део творевине, онакве каква треба да буде - хармонична. сонг за прадеду, Хероја:







silver silver 09:08 08.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

Milane izvanredna slika koja govori mnogo, baš taj horor koji pominješ. Meni su stravične i slike sa gas maskama :(







Evo jedne čestitke iz Soluna, 1916:

silver silver 09:16 08.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

Hvala Srki na muzici i na toplim rečima...I ovo o čemu pričaš i u svojoj priči, o našoj tragediji, teškom krstu koji nosimo, da se dobri ljudi večno sklanjaju u neki ćošak pred najezdom onih drugih.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 09:27 08.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

ja se ne sklanjam, znaju svi gde me mogu naći - na Golgotha-i Itself! :)

drži se, Drugar!

elenold elenold 18:53 08.09.2016

Re: Душан Тадић, ФК Саутемптон-Воша

silver

. . . Prababina i pradedina ljubav je inače bila legendarna.

Pokušavam da zapišem neke porodične priče dok još mogu; roditelji rado pričaju sve što znaju i čega se sećaju, ali te stare generacije su jako malo pričale o privatnom životu, a sigurno su živeli u izuzetno teškim i opasnim vremenima i šteta je što su mnoge priče zauvek nestale sa njima.


Da to je posebno postovanje i neopisiva veza koja se moze videti a ne i opisati kod starijih. I bas tako bude kada jedno umre vrlo brzo i drugo ide za njim.

Svaka čast za zadnji pasus. Tek kada postanemo stariji budemo svesni vrednosti takvih prica. Ja sam u slicnoj situaciji ali nisam do sada nista zapisivao ali sam osetio bas to sto navodis i zato sa jedinom tetkom od tri koje sam imao, i koja je usla u 96 godinu pricam i naravno sa ocem. Oboje su i pored lepih godina bistrog uma.
angie01 angie01 20:56 12.09.2016

Re: thanks for noticing

jinks jinks 14:45 06.09.2016

...

Actually, regarding Kajmakčalan, in 2000 and some year, British army held military exercise on the same slopes of the mountain Serbian army was advancing during the battle.

The idea of British officers was to see how fast could their troops advance on the same terrain, during an ideal day - having nice weather and with no Bulg. or any other troops on the opposing side.

As far as I remember, although it happened some years ago, British couldn't mach the pace.
elenold elenold 17:48 06.09.2016

Re: ...

jinks


The idea of British officers was to see how fast could their troops advance on the same terrain, during an ideal day - having nice weather and with no Bulg. or any other troops on the opposing side.
. . .


Ne znam kojom se brzinom kretala srpska pesadija kod proboja solunskog fronta, ali koliko se secam to je najveca brzina kojom se ikada pesadija kretala.

Ali to sam saznao tek kada sam bio u vojsci. Vodnik na jednom od casova onih o pesadiji o napadu i odbrani i govoreci o forsiranom marsu, pita da li neko zna koja je najveca brzina kretanje pesadije. Samo jedna ruka se digla i fascinatno je mnogo detalja dao uz odgovor. Da je to srpska vojska, tokom kog perioda i koje jedinice i kuda su se kretale ko su bili komadanti. Svi smo bili zateceni. Jer tako detaljno i sve tacno znao je vojnik koji je bio iz Slavonije zaboravio sam mesto a imena se i danas secam jer je karakteristicno a prezime ima ono o sa dve tacke iznad, on je Nemac.
Sa njegovim destarom kome je deda bio solunac cesto sam tokom roka pricao o njemu. A zasto se nije ucilo u skoli o junastvu srpske vojske u Velikom ratu ostalo je da samo osnovano pretpostavljamo . . .
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:30 06.09.2016

Re: ...

As far as I remember, although it happened some years ago, British couldn't mach the pace.


To je zato što nisu odabrali Gurke za eksperiment, inače bi nam sjebali rekord.
medjutim92 medjutim92 20:28 06.09.2016

Re: ...

elenold
Ne znam kojom se brzinom kretala srpska pesadija kod proboja solunskog fronta, ali koliko se secam to je najveca brzina kojom se ikada pesadija kretala.


Brže od francuske konjice. A i Francuzi iskusno procenili da je gre'ota da troše ljude i konje kad mogu Srbi da ginu.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 20:36 06.09.2016

Re: ...

srdjan.pajic
As far as I remember, although it happened some years ago, British couldn't mach the pace.


To je zato što nisu odabrali Gurke za eksperiment, inače bi nam sjebali rekord.


a ne može tako, to je ko igrati basket sa onim vašim iz NBA.
samo evropa se računa.
hoochie coochie man hoochie coochie man 20:51 06.09.2016

Re: ...

A i Francuzi iskusno procenili da je gre'ota da troše ljude i konje kad mogu Srbi da ginu.


Francuzi su još bili i dobri, bilo je i ..al da ne lajem, naljutiće se domaćin

Hajmo da budemo malo objektivni (iako smo Srbi), taj period, Kajmakčalan, pa posle proboj fronta i to brzo napredovanje, je mnogo manje junaštvo od Cera i Kolubare npr.

Na Ceru i Kolubari srpskom vojskom su komandovali srpski oficiri, i ratovalo se po spskoj pameti.

Na Solunu su drugi komandovali i tu je svega bilo, od francuskog hoću neću, engleskog, neka fala ne bih ja, srpske fantazije o troimenom narodu....a i sam front je bio od manjeg značaja u odnosu na zapadni.

Sve u svemu, rat koji je slavno počeo neslavno se završio.
srdjan.pajic srdjan.pajic 01:37 07.09.2016

Re: ...

vrabac_u_steni
srdjan.pajic
As far as I remember, although it happened some years ago, British couldn't mach the pace.


To je zato što nisu odabrali Gurke za eksperiment, inače bi nam sjebali rekord.


a ne može tako, to je ko igrati basket sa onim vašim iz NBA.
samo evropa se računa.


Što, pa ni visoko drugo mesto u brzom pešadiranju nije loše.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 04:02 07.09.2016

Re: ...

nije loše ni treće kolo na najvažnijem teniskom turniru kod kuće. mora Banjica da dođe da vam pokaže kako se lupa lopta.

u svakom slučaju,
svaka je vojska motivisanija kada se brani, a ne kada napada, jedno, a drugo, naši momci su bili na terenu već veći deo te decenije, nisu videli svoje bližnje... sjajni momci su to bili, tragična, i herojska vremena.





i sjajan vojskovođa, jednostavan, skroman, povučen, hrabar, vedar, bistar, dubok, saosećajan, pravi srpski oficir... švajcarska škola. inače, imamo jednog klinca u današnjim Swiss Air Forces, u kontaktu sam s njim, odličan dečko, 22 leta, često se zezam s njim da bude na stendbaju kada budemo acu bacali s balkona, da predamo tom dečku, sada podoficiru, sablju kraljevsku na ženevskom jezeru.
srdjan.pajic srdjan.pajic 14:41 09.09.2016

Re: ...

vrabac_u_steni
srdjan.pajic
As far as I remember, although it happened some years ago, British couldn't mach the pace.


To je zato što nisu odabrali Gurke za eksperiment, inače bi nam sjebali rekord.


a ne može tako, to je ko igrati basket sa onim vašim iz NBA.
samo evropa se računa.


Inače, ovde kod nas u zabiti ima čak dve kafane koje drže Gurke (jedna se tako i zove, Gurka restoran). Ovi nisu od te vojničke fele, razume se, nego obični ljudi, civili, i veliki su zajebanti. Jednog sam pominjao kod Snežane na blogu, kad je bila u Nepalu, pa u nekom gradu, zaboravih ime. I ja pomenem to ovom momčiću, Đid se zove, vlasniku jedne od tih kafana, i on mi ko iz topa kaže, njegova tetka živi u tom gradu, izvadi papir, ja reko saće da mi da adresu, telefon, jok, samo je napisao ime i prezime, i kaže, neka ona pita prvog čoveka na ulici, znaće da je upute. Ja posle gledao na mapi, taj grad ima jedno 400 hiljada stanovnika...onda sam ukapirao da me ovaj zajebava.

A taj njegov kraj je opalio onomad onaj veliki zemljotres, pa su po svim njihovim kafanama organizovali donatorske večere, sa sve kulturno umetničkim programom, i izborom klope baš iz tog kraja, mi bili na jednoj, kod ovog Đida upravo, i bilo je baš lepo, mada je povod bio tužan, stvarno su gadno postradali.
tasadebeli tasadebeli 19:34 06.09.2016

Anniversaries - September 1916, 1918










As we say in Serbia




arianna arianna 21:37 06.09.2016

Re: Anniversaries - September 1916, 1918

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 04:08 07.09.2016

Re: Anniversaries - September 1916, 1918

tasadebeli








što je ružnjikava ova kapela - koji biserković je to (g)radio?
tasadebeli tasadebeli 07:41 07.09.2016

Re: Anniversaries - September 1916, 1918

Srđan Fuchs
tasadebeli








što je ružnjikava ova kapela - koji biserković je to (g)radio?



Кажу, Срки, краљ Александар. 1928.

Али не знам ко је пројекат израдио.

И кажу ми још, одавно тамо нисам био, да Македонци то јако лоше одржавају.



"Нисмо сачували срце Арчибалда Рајса" (ЛИНК)



Али ако, тако нам и треба...

Ако смо ми од онога народа који је некада умео да поштује своје велике противнике постали толико грешни да им данас не одржавамо споменике, онда нам Бог само враћа због тога што смо постали такви какви смо.


На одржавање споменика на Кајмакчалану данас тешко можемо да утичемо јербо то сада спада у међудржавне односе Србије и Бивше Југословенске Републике Македоније.

Али зато барем можемо да утичемо на одржавање споменика у нашој земљи.

Погледај како данас изгледа споменик на тзв. "немачком гробљу" (тако га зовемо ми овде из краја у којем се споменик налази) у Кошутњаку:







Споменик је подигао Макензен 1916. својим војницима изгинулим у заузимању Београда, али је поред својих војника сахранио и све погинуле српске војнике у тим борбама. И зато се тај споменик узима као пример поштовања противника.


Један од ретких у свету.(ЛИНК)



И не само што тај споменик данас нико не одржава (они држачи стоје око споменика зато што се урушава сам од себе), него су у последњих 25 година наши похлепни властодршци и бизнисмени смањили првобитну површину читавог комплекса са 6 ха на много много мање да би градили себи своје дворце, виле и чардаке.

(Кошутњак је, брате, то! "Елита"!

Јебо им ја матер њихову "елитистичку" свима!

Фукара, бре, фукара је то, Срки! А ми их бирамо и гласамо на изборима! )


"Немачко гробље некад и сад" (ЛИНК)



На костима мртвих, Срки!

На костима мртвих, бре брате, јебала их њихова похлепа!

Па много смо грешни, брате...

Онда није ни чудо што Македонци и остали не поштују наше жртве када их ни ми сами не поштујемо.


Зар треба Грци да нас уче како се то ради.

Погледај споменик у Поликастру на оној слици испод (Пробој Солунског фронта), погледај слике са Вида и са Крфа.

Пре десетак дана ми колегиница из школе послала слике оданде... Каже она, Грци на Крфу још увек знају српске песме које је певала српска војска иако је од тада прошло 100 година.


А ми?

Да није било нашег домаћина и његове гошће Таре Фин, колико нас би се уопште и сетило ових годишњица?


Стварно треба да нас буде срамота због тога.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 09:06 07.09.2016

Re: Anniversaries - September 1916, 1918

pa evo ti moja kasarna isto, "Arči Rajs", istorijska zgrada, u njoj su pobijeni i pripadnici NS-pokreta otpora, Toza Marković i njegova grupa, i spaljena sva ratna izdanja libertinske antinacističke Слободне Војводине.



Арчибалд Рајс касарна у Новом Саду

šta očekivati od smetlara koji su Istoriju tretirali kao da njima ništa nije prethodilo, i šta očekivati od ovih bakija danas koji bi prodali rođenu majku za dve crvene.



Gotovo sam uveren da je na to prelepo zdanje, biser secesije u arhitekturi, svoju gramzivu šapu stavila neka domaća tajkunčina. Zbog toga toliko dugo i jalovo traju pregovori, ne bi li odugolačenjem i zamajavanjem cena bila što povoljnija za budućeg vlasnika. Kao, ne zna se čija je bivša kasarna, eto propada napuštena i nezbrinuta, nego da se to proda, po ustaljenom damping-cenovniku, nekom od najvećih i najbeskrupoloznijih otimača tuđe dedovine. A onda će se tu, ekspresno, pojaviti novi trgovački mol, dok, kej, šta god, ne bi li pristao “brod” koji bi se punio svežim, lepim novcima.

Uostalom, zar oko fudbalskog kluba Vojvodina u skorijoj prošlosti, nisu bili mudrijaši sa genijalnom idejom da se stadion “Karađorđe” izmesti iz najužeg gradskog jezgra negde na periferiju, a taj prostor, ubedljivo najskuplji u Gradu, “privede korisnijoj nameni”. Sve, vele ti “humnitarci” tajkunske provenijencije, kako bi novi, mnogo veći stadion, zbog lakšeg prilaza, parkinga i svega ostalog, bio što komforniji za desetine i destine hiljada gledalaca. Kao da je Novi Sad Milano, London ili Madrid.

Evo za koji dan će trinaest godina kako je u natovskom bezumlju srušena zgrada bivše televizije Novi Sad. U međuvremenu su nekolika rukovodstva te medijske kuće pokušavali da sa Gradom, takođe suvlasnikom, obave trampu, kupoprodaju, kako god, i u zamenu za zemljište, dobiju negde u Novom Sadu, prostor za izgadnju televizijskog doma.

I? Ništa. Neko je odveć moćan, slutim, i na to stavio šapu. Jer, tamo na Mišeluku pod ruševinama, na mestu sa, verovatno, najlepšim pogledom na Dunav duž celog njegovog toka, postoji kompletna infrastruktura (struja, voda, gas, …), izgrađeni su svi prilazni putevi. Idealno mesto za vrhunski hotelski kompleks, recimo.

Jer, nije baš sve u novcu – tvrdi znana tajkunska mantra – ima nešto i u nekretninama.

Izvor: 021
elenold elenold 10:58 07.09.2016

Re: Anniversaries - September 1916, 1918

tasadebeli

....
Али ако, тако нам и треба...

Ако смо ми од онога народа који је некада умео да поштује своје велике противнике постали толико грешни да им данас не одржавамо споменике, онда нам Бог само враћа због тога што смо постали такви какви смо.
. . .
Па много смо грешни, брате...

Стварно треба да нас буде срамота због тогa.


Dugo i sistematski se radilo da se promenimo i napustimo vredmosti da bi nove bile nametnute. A najbolji su uvek prvi stradali i zato smo gde smo. Pa vidi samo ovde kako se mnogi sprdaju i optuzijute ako ista samo pomislis da kazes da Srbi nisu krivi sto su nastradali.

Pa pitah ja sto mi ne ucismo vise o junastvu u Velikom ratu. Verovatno je smetalo to sto je srpsko junastvo a ne jugoslovensko. A ko bi pak samo krenuo da nesto kaze o tome odmah je dobio etiketu.
vlad_aleksh vlad_aleksh 07:20 07.09.2016

Ubiše vojvodu Vuka!

Na Kajmakčalanu poginuo je vojvoda Vuk, u jurišu na Gruniški vis kod Sive stene, 29.11.1916. Sudbina Vojina Popovića jeste paradigma sudbine svih junačkih srpskih sinova iz tih junačkih vremena.
1905. godine krenuo je iz oslobođene Srbije u okupiranu Južnu Srbiju da štiti Srbe od turskih zulumćara i arnautsko-bugaraškog bašibozuka. Učestvovao je, zajedno sa ostalim četničkim legendama, u legendarnom sukobu na Čelopeku. Bio i Voja Tankosić prisutan. Nakon par godina - balkanski ratovi. Kumanovska bitka se podrazumevala, jer - Kumanovo za Kosovo! Pa onda dođoše austrobugari, a vojvoda Vuk sa svojim jadarskim četničkim odredom nije dao Mačvu. A nakon toga ni Cer. Zatim dolazi albanska golgota, pa solunsko vaskrsnuće. Vojvoda Vuk bio je komandant Dobrovoljačkog odreda na Solunskom frontu. Na početku, pri osnovanju, taj odred je brojao 2200 dobrovoljaca. Na kraju, nakon vojvodine pogibije - 450.
U zvaničnoj istoriji Bivše jugoslovenske republike Makedonije piše da su Srbi okupirali Makedoniju. A tada nije bilo Makedonaca. Makedonci su stvoreni kasnije, u kuhinjama kominterne i bugarske obaveštajne službe.
Vojvoda Vuk je imao tu nesreću da je rođen u Sjenici, koja je bila u sklopu Osmanskog carstva. Ali, vojvoda Vuk je imao i tu sreću da je poginuo na oslobođenom komadu zemlje kraljevine Srbije.
jinks jinks 10:43 07.09.2016

Re: Ubiše vojvodu Vuka!

Inače, kada je poginuo njegovi vojnici nisu mogli da poveruju, i nosili su ga nekoliko dana u nadi da će mu neko ipak pomoći da se oporavi.
emsiemsi emsiemsi 17:33 07.09.2016

Re: Ubiše vojvodu Vuka!

jinks
Inače, kada je poginuo njegovi vojnici nisu mogli da poveruju, i nosili su ga nekoliko dana u nadi da će mu neko ipak pomoći da se oporavi.

Слава му !
not2old2rock not2old2rock 11:32 08.09.2016

Re: Ubiše vojvodu Vuka!

jinks
Inače, kada je poginuo njegovi vojnici nisu mogli da poveruju, i nosili su ga nekoliko dana u nadi da će mu neko ipak pomoći da se oporavi.



Veseli se, Bugarijo ljuta,
Nema više onoga junaka,
Ni njegova šlema, ni mizdraka...
Spasena si po stotinu puta
Silnih muka od Vojvode Vuka

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana