Da, naravno da smo želeli kišu posle 150 dana bez oblačka na nebu. Međutim, zaboravili smo (čovek lako zaboravlja) kakve probleme ćemo imati sa strujom (elektrikom) dok se elektrodistribucija ne prešalta na zimski režim. Sinoć je pala prava kiša. Onakva posle koje se komšije pozdravljaju:
"'brojtro komšija, lepa kiša sinoć."
"'brojtro, lepa, lepa."
Drugim rečima lilo je ko iz kabla.
Sinoć, tokom tog pljuska, u periodu od dva sata, između 11 i 1 po ponoći, struja je ot'šla i došla najmanje deset puta i na kraju me nedostatak iste oterao na spavanje, a na blogu baš počele aktivnosti. Ti nestanci struje su me podsetili na prvu godinu u ovom delu sveta i (naše) probleme s infrastrukturom. Nije da u Istanbulu nije bilo prekida ali to je bilo s mene na uštap.
Kad smo se doselili ovamo (jugozapad Turske), maj 2005, iznajmljena kuća nije imala telefon. Pri tome ne mislim samo na liniju - nije imala ni "žicu".
Bio sam više nego zadivljen kad nam je TurkTelekom (privatizovan monopolski sistem) poslao majstore u roku od tri dana posle podnošenja zahteva za tel. liniju da nam dovuku kabl i istovremeno otvore liniju. Malo manje sam bio impresioniran egzekucijom tog zadatka (vidi fotografiju) ali š'a me briga nije moja kuća (tamo ću liniju uvesti nekim normalnim putem).
Za manje od nedelju dana (od podnošenja tog pomenutog zahteva) imali smo i ADSL, te bili povezani sa "ostatkom sveta". Priznaćete, prilično dobro "prolazno vreme".
E sad, objašnjenje fotografije. Kabl dolazi direktno od razvodne kutije koja je na susednoj kući, cirka 30m. Vezan je za odžak (očigledno nedovršenog) kamina, ili možda bolje ognjišta (svako ovde ima to na terasi), odatle ide na ravan krov, tamo je obavijen oko nekoliko odžaka (svaka soba je imala svoj) i/ili gvozdene armature koja viri iz istog (ovde se svako nada da će kad-tad dograditi sprat), onda kabl prelazi na drugu stranu kuće i kroz prozor, da, kroz prozor, ulazi u ono što smo nazvali mojom radnom sobom.
And it works :)
Kuća se nalazila na brdu i ruži vetrova. Koliko je ruža vetrova olakšavajuća okolnost po vrućinama, tako je zimi mana, međutim, ubrzo, nakon prvog ozbiljnijeg vetra upoznali smo fenomen druge vrste "direktno povezan" sa ovom meteorološkom pojavom. Naime, sa prvim malo jačim vetrom telefonska linija je umrla. Skroz. Naravno, da mi nismo ukapirali vezu između ta dva. Nakon nekoliko sati mrtvog telefona Fu je otišla kod komšinice Sanije (farbana plavuša - ovo nije nikakva rasistička primedba, nego ilustracija da je Sanije, na izgled, urbana osoba - ništa marama, ništa dimije).
"Da li vama radi telefon?", pita Fu.
"Ne radi.", kaže Sanije.
"Jeste li prijavili kvar?"
"Ma jok abla (sestro), telefon nikad ne radi kad duva vetar."
!?!?!?!?
Tada smo otkrili neverovatnu činjnicu da se kvar telefonske linije ne može prijaviti preko mobilnog telefona, mora sa stabilnog. Reakcija servisa je proporcionalna sa udaljenošću telefona sa koga se kvar prijavljuje, tako da isti uopšte nije reagovao na prijavu naše istambulske mame. Vetar je posle tri dana prestao i linija je došla isto ko što je ot'šla - sama od sebe. Povratak linije Fu je iskoristila da započne borbu sa TT. Borba je trajala mesecima, uključila je upoznavanje cele organizacione sheme kompanije, upoznavanje rukovodilaca na lokalnom, provincijalnom, pa i nivou zemlje. Detaljno upoznavanje sa time šta je od servisa i kome outsource-ovano, do dobijanja brojeva mobilnih telefona raznih smenovođa i majstora. Kažem trajalo je mesecima, mislim tačno osam, ali na kraju te borbe smo imali liniju koja nije zavisila od meteoroloških prilika.
Što se tiče struje (od koje sam počeo ovaj tekst) u tim prvim letnjim mesecima prekidi, ako su bili noću, su nam prijali. Ubili bi svetlosno zagađenje kome smo bili brutalno izloženi. Naime, ko zna koje veze je gazda Ali potegao, ako ne i platio, da se jedna ulična bandera (nije bilo nikakve ulice tamo) nadnese nad terasom te kuće sa sve onom nandžarastom sijalicom. Sedeti uveče na terasi okupanoj tim svetlom nije baš bio neki gušt. Laknulo nam je kad je, nakon nekoliko meseci, sijalica eksplodirala. Taj "kvar" nismo nikad prijavili.
Pravi problemi sa strujom, odnosno nestancima iste, su počeli u jesen sa padom temperature. Bivali su (nestanci) sve češći i sve duži. "Objašnjenje" koje je Fu redovno dobijala od dispečera je bilo da je velika vlaga u vazduhu. !?!?!? Uzaludna su bila objašnjavanja dispečeru i drugima iz elektrodistribucije da postoje zemlje u kojima je stalno velika vlaga, gde kiša pada praktično non-stop, da se ne govori o zemljama u kojima pada i sneg, a da to ne utiče na distribuciju civilizacijske tekovine zvane elekrična energija. Tu borbu Fu nije dobila.
"Burasi Türkiye." (Ovo je Turska) je rečenica koju smo najčešće dobijali kao, izgovor, objašnjenje, opravdanje i sl. u vezi dve gorepomenute teme (i naravno šire). Izgovarali su je majstori, rukovodioci, susedi, poznanici i prijatelji. Blanko izgovor (objašnjenje, opravdanje i sl.) koji je u stanju da pokrije sve što ne funkcioniše ili loše funkcioniše u ovoj zemlji. Izgovarana je obično sa nekim, usuđujem se primetiti, priglupim, meni neobjašnjivim, ponosom. Pri tom neke stvari se definitivno mogu popraviti. Uostalom priča o našoj telefonskoj liniji to jasno pokazuje. Samo treba da se razume da, recimo, telefonska veza ne zavisi niti od svevišnjeg niti od meteorologije i da se ne prihvati taj univerzalni izgovor. Mnogo li je?
-------------------------------------------------
Beleške na margini
Fast forward u sada i ovde. Problemi sa distribucijom struje postoje. Kako letnji, tako zimski, ali ruku na srce nisu ni blizu kao u kući gazda Alija. Letnji se svode na preventivno isključivanje struje kad duva jači vetar (opet taj vetar) jer se kablovi opasno oklembese i može lako doći do požara ako dodirnu krošnju nekog drveta ili slično. Zimski su naravno vezani za kišu ali kao što rekoh nije strašno, podnošljivo je.
-----------
U dve eks socijalističke zemlje u kojima sam živeo, rodnoj i Mađarskoj, taj blanko izgovor (koliko se sećam) je upravo višedecenijski period socijalizma. Nikako da se izraubuje. "Burasi Türkiye" mi zvuči mnogo univerzalnije i time opasnije.
-----------
Sve gorenapisano napisano ne utiče na ljubav prema kiši koja je ovde predivna.
Ovde se kaže ne proklinji ništa što pada sa neba.