Velike su blagodeti bloga: dobiješ akreditaciju za sva četiri dana Exita, citiraju tvoje blogove u Vremenu, stigneš na naslovnu stranu Kurira, upoznaš Mikija iz VB, drugari te više poštuju, majka se ponosi tobom, komšiluk te uvažava, na slavama sediš u čelo stola, zovu te na modne revije, jure te paparaci, bivši dečko je odjednom opet zainteresovan za tebe... ali sve to je ništa u poređenju s činjenicom da je blog savršeno mesto da se pošteno iskenjaš i izbaciš sve svoje frustracije. Eh, kad bi me samo za to još i plaćali.
Pa pošto smo apsolvirali čemu blog pre svega služi, red je da ga u te svrhe i koristimo.
Današnja frustracija. Hm, loša formulacija. Frustracija koja me muči već mesecima, a koja je danas eksplodirala jeste vezana za srpski zdravstveni sistem i sistem zdravstvenog osiguranja (usko gledano, šire posmatrano država Srbija je najčešći uzrok mojih frustracija).
Ako vas u zemlji Nedođiji, koja se lažno predstavlja kao Republika Srbija, ne ubije doktor, onda vas ubije čekanje u redu – što u poslednje vreme počinje da biva česta pojava.
Zemlja Hipokrizija, koja se lažno predstavlja kao Republika Srbija, koja brine o zdravlju nacije i čini sve što je u njenoj moći da ga unapredi, uspela je da smisli odličan sistem da učini baš suprotno i da od overene zdravstvene knjižice načini najveće blago.
Da biste došli do overene zdravstvene knjižice kao nezaposlena osoba treba vam gomila uverenja, dokumenata, obrazaca, fotokopija sve zaliveno sa minimum 5 litara znoja (nekad i krvi), jer za sve to vam treba minimum nedelju dana da prikupite na temperaturi od 40 stepeni. Ali sve to nije toliko strašno kao glavni princip: Nezaposleno lice nema pravo na zdravstveno osiguranje ako domaćinstvo ima prihod iznad 6100 dinara po članu porodice. Sličan princip se primenjuje i na pravo na dečiji dodatak.
Primera radi (fiktivni): Moj nezaposleni brat, luzer, kojeg ne podnosim i s kojim ne razgovaram – ali silom prilika živimo u istom stanu, nema pravo na zdravstveno osiguranje jer ja imam jako veliku platu. I kada se on razboli, država očekuje da ću ja da platim njegovo lečenje, jer smo rođaci. Aha, zabole me – nek crkne. Država šalje istu poruku – ako niste u dobrim odnosima sa bogatim članovima domaćinstva – crknite.
Primer broj 2: Prostom računicom zli službenici Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje došli su do rezultata da je vaš prosek 6200 dinara po članu domaćinstva i saopšte vam srećnu vest da nemate pravo na zdravstveno osiguranje. I kako vam je krenulo sve lepo i veselo strefi vas neka opaka boleština. Država opet očekuje da njene obaveze preuzmu „bogatiji“ članovi porodice.
Zemlja čuda, koja se lažno predstavlja kao Republika Srbija, koja pati od nezaposlenosti čini sve što je u njenoj moći da joj nezaposleni ne stoje na putu i da joj ne smetaju, a naročito da je ne koštaju. I kada vam država kaže da nemate pravo na zdravstveno osiguranje, dečiji dodatak, socijalnu pomoć... jer su vam članovi porodice „bogati“ za njen ukus, a u isto vreme se hvali suficitom, onda nema druge nego iz sveg grla zavrištati LICEMERJE.
Kao što je poznato da je u našem srpskom genetskom kodu upisano da ćemo se snaći u svakoj situaciji, tako ćemo se snaći i u ovoj.
Rešenje za problem broj 1: Ako su vam „bogatiji“ članovi porodice slabi i krhki, izbacite ih stana, što automatski znači smanjenje proseka. Kada dobijete overenu zdravstvenu knjižicu „bogatiji“ članovi porodice se mogu vratiti u svoj dom.
Rešenje za problem broj 2: Ako su vam kojim slučajem „bogatiji“ članovi porodice jaki i teški za izbacivanje, onda izbacite se vi, što automatski znači smanjenje proseka. Kada dobijete overenu zdravstvenu knjižicu možete se vratiti u svoj dom, ako vas prime nazad.
Rešenje za problem broj 3: Trpeli smo Turke 500 godina i na kraju ih proterali... tako ćemo i vas...
Gde su kuke i motike Vol. 1 >>>
Predrag M. Azdejković