Mnoge od vas zanima šta se dešava sa Svratištem. Da krenem redom:
Dugo nije bilo dešavanja. Sve je stajalo u mestu. Onda se prošlog petka pojavio Gradonačelnik i rekao da podržava Projekat (bravo za njega!). Na otvoreno pismo nije odgovorio, ali je isto prosledio Sekretarijatu za socijalnu i dečju zaštitu da odgovori (ovo su mi rekle Milica i Mila).
U petak sam, takođe, saznala da će devojke da idu na sastanak sa sekretarom, Vladanom Đukićem. Ljubazno su me zamolile da ne pišem blog pre sastanka da se nešto ne bi pogrešno shvatilo, te otežalo pregovore (kao što ste i primetili, nisam ni pisala blog). Međutim, šta se desilo na sastanku? Rekla bih da se desilo mnogo toga, ali da se Rešenje nije desilo.
Sastanak je trajao 2 sata i istom su prisustvovali:
1. Vladan Đukić, sekretar za socijalnu i dečju zaštitu u gradskoj skupštini
2. Ljiljana Radović, pomoćnik (ili pomoćnica) sekretara za socijalnu i dečju zaštitu u gradskoj skupštini
3. Slavica Rodić, inspektor (ili inspektorka) za socijalnu zaštitu
4. Rada Urošević (od početka prati Program Svratište)
5. Milica i Mila (JunakinjeOvePriče)
Za početak, Sekretar, Vladan Đukić, je tražio od JunakinjaOvePriče da se jasno obraćaju javnosti, da istu ne dovode u zabludu i da demantuju neke napise u štampi (verovatno one koji mu se ne dopadaju). Šta se nije svidelo našem Sekretaru? Pa, nije mu se svidelo to što su neki štampani mediji napisali da njegov sekretarijat hoće da izbaci decu na ulicu. On kaže da to nije istina i da će prostor ostati Svratištu. Istina je da samo imamo njegovu reč (ili predlog?) da će to tako i da bude, jer ne postoji niti jedna jedina Odluka kojom se kaže da posle 09.05.2009. Sekretarijat nastavlja sa ustupanjem prostora Svratištu.
Dotični gospodin je, takođe, napomenuo da se CIM („Centar za integraciju mladih") obavezao u potpisanom protokolu o saradnji da će sam da obezbedi finansije, te, valjda, po njemu, finansijska strana priče nije u nadležnosti njegovog sekretarijata. Znači, pregovori i dogovori i razmatranja o rešavanju finansiranja Svratišta sa gospođom Jovčić za ovu postavku gradske nam skupštine ne važe...
Pomenuti gospodin je napomenuo da CIM može da traži finansijsku podršku od:
1. Sekretarijata za socijalnu i dečju zaštitu
(ali tek posle 15.12.2008., jer će tad biti razmatrani Projekti za koje će se dati novac)
2. Kancelarije za mlade
(za neupućene, ovo je kancelarija koja tek treba da se osnuje. 'oću reći, pare mogu da se traže trenutno od nepostojeće kancelarije. Hmmm... meni ovde nešto nije jasno... može biti da sam gloopa...)
3. Agencije za saradnju sa nevladinim sektorom
(ovoj agenciji će se promeniti funkcija /tako su rekli na sastanku/, pa šta je Govornik hteo da kaže, ostalo je prilično nejasno)
Gospodin Vladan Đukić ima volju za komunikacijom & rešenjem problema (prim. aut. samo da ne prođemo kao Krugolina sa onim dr mr profesorom koji je veliki obožavalac lika & dela Sokrata).
Pomenuti gospodin se zalaže da svaka Opština ima Prihvatnu stanicu, ali kao da ne razume osnovnu razliku između Svratišta i Prihvatilišta (prim. aut. u više navrata smo na blogovima objasnili razliku i strukovnim i manje strukovnim i ostalim jezicima...).
Eto, od tolike komunikacije i komuniciranja uopšte tokom 2 (i slovima DVA) sata ne rešiše ništa... Pih, da sam ja neka vlas' (k'o što nisam) i da hoću da rešim neki problem, ne bih ni sazivala sastanak nego bih rešila problem i pravo na konferenciju za štampu da svečano objavim da je problem rešen (možda nije loše, da ako neko „odozgo" čita ovaj blog, razmisli o reviziji marketinške službe... Od mene se može povoljno kupiti i koji pametan predlog, kao, recimo, pomenuti... Nije pozitivna promocija bitna samo u kampanji, nego i van nje...). Međutim, da sam neka vlas' i da neću da rešim problem, ne bih ni sazivala sastanak. Ali, opet, da sam pod pritiskom javnosti, možda bi do sastanka i došlo, al' nikako ne bi izgledao kao prethodno opisani... Kako JunakinjeOvePriče rekoše, gospon Sekretar je maher za izvrtanje činjenica i pozivanja na razne Strategije, al' nije dobar što se preciznih odgovora na suštinska pitanja tiče... Sad, da l' nije dovoljno edukovan za precizno odgovaranje, il' šta li je.... Al' kad smo već kod njegove edukacije, na zvaničnom sajtu grada piše:
„Гимназију је завршио у Мостару 1978. године, а Војну ваздухопловну академију у Задру 1982.
У оквиру програма "Призма" на Факултету организационих наука у Београду завршио Управљање продајом децембра 2004. На Факултету политичких наука у Београду завршио је обуку државних службеника 2003. Јула 2004. на Европском колеџу, Институт за постдипломске европске студије (Бриџ, Белгија) завршио је програм обуке државних службеника у ДЗ Србија и Црна Гора, као и програм обуке за одржавање семинара државним службеницима.
Од 1982. до 2004. стално се усавршавао, био је члан и председавајући Техничког комитета ДЗ СЦГ, осмишљавао је и водио више пројеката значајних за државу, поводом чега је добио више признања, награда и одликовања."
Sad kakve to veze vazduhoplovstvo, upravljanje prodajom, obuka državnih službenika, obuka za držanje seminara, tehnički komitet i ostalo imaju sa socijalnom i dečijom zaštitom (osim ako ovi projekti za koje je dobio priznanja, nagrade i odlikovanja nisu u vezi sa našom temom) - ne znam; al' opet, oni koji su ga tu postavili to bolje znaju, pa nek' objasne.
Da se vratim sad na Otvoreno pismo koje je Gradonačelnik prosledio Sekretarijatu. Na ovo pismo je odgovoreno, ali šta piše u njemu još ne znamo. A ne znamo zato što je pismo prosleđeno u Pisarnicu, a tamo kažu da pismo ne mogu da pošalju faxom (ne daj bože da ih je neko pitao za mail), već će isto stići redovom poštom. Znači, čekamo poštara (k'o ozeb'o Sunce) i nadamo se pozitivnom ishodu (da ne budem pesimista, al' čisto sumnjam u pozitivnost pisanog dela, al' o tome kad pisanije stigne...).
Opet, ja bih i ovo drugačije uradila. Da sam ja Gradonačelnik (al' nisam), ja bih pitala svoj Sekretarijat da mi odgovori jasno na postavljena pitanja u pismu, oni bi mi dali odgovore, a meni onda ne bi bilo teško da sednem i napišem:
„Poštovane,
Kako su mi rekli u Sekretarijatu za socijalnu i dečju zaštitu...". Al' kao što rekoh, nit' sam Gradonačelnik, nit' imam uticaja na gradsku marketing službu...
Međutim, tu nije kraj neprijatnostima:
Večeras su JunakinjeOvePriče imale sastanak i sa Ljuanom Kokom, šefom Sekretarijata za romsku nacionalnu strategiju, Ministarstva za ljudska i manjinska prava Republike Srbije. Kako su mi rekle, kad su zakazale sastanak, iskreno su se obradovale, jer su smatrale da su blizu rešenja. Međutim ovaj Šef je insistirao da dobije više informacija o korisnicima usluga, kako bi se izvršila veća presija na porodice korisnika usluga i kako bi se, na taj način, njihov položaj poboljšao. Ovaj šef je zanemario činjenicu da DecuUlice ne čine samo deca romske nacionalnosti, već i drugih nacionalnosti... Kad su JunakinjeOvePriče rekle da presija nije rešenje (prim. aut. presija = agresija), ali da bi mogli da naprave zajednički Projekat i na tu temu (da se porodice edukuju, da im se pomogne da razumeju jedni druge, itd), Šef je rekao da one neće da on reši problem, jer bi one u tom slučaju ostale bez posla. Za Riplija, zar ne?
E, pa, DragiŠefe, da Vam kažem:
Nije svima stalo do para! Nekima je stalo i do dece! Iskreno Vas sažaljevam, ako to ne možete da shvatite & prihvatite, al' tako stoje stvari.
Kao što vidite, bilo je prilično zanimljivo proteklih dana.
Nisam pametna i ne znam šta nam je činiti... Da l' se ovi pomenuti ljudi prave da ne razumeju suštinu ili je stvarno ne razumeju - ne znam. U oba slučaja, bilo bi časno da se povuku. Hoću reći:
a) ako se prave da ne razumeju suštinu - onda nešto muvaju 100% i treba da odu sa mesta na kome se nalaze.
b) ako stvarno ne razumeju suštinu - onda nisu dovoljno kvalifikovani za mesta na kojima su se našli i treba da odu sa istih
E, sad, to je moje mišljenje. Znam, niko me ništa nije pitao, al' morala sam da reknem. Što sad da ne iznesem svoje mišljenje, kad mi ga ionako traže na svake četiri (u poslednje vreme i češće) godine?!?