Presekao sam! I nije mi bilo teško. Robert Altman je režiser koji je prvi na mojoj listi najvećih režisera svih vremena, režiser kojeg najviše volim! I ne smatram paradoksalnim to što takođe najviše volim Bunjuela, Hjustona, Tarkovskog, Kurosavu, Mencla, Felinija, Velsa, Makavejeva, Bergmana, Antonionija, Mala, Hičkoka, Kišlovskog, Vajdu, Vendersa, Fasbindera, Almodovara, Šlendorfa, Gilijama, Kaurismakija, Fon Trira....
Listam novine,pijuckam kaficu,pa tako saznajem sledeće vesti...kako o nama...tako i o njima...
- Kampanja za izbore se zahuktava, a neki ekonomisti smatraju da stranke obećavaju milijarde koje gradjani neće ni videti...Medju nama,lično verujem u sposobnost naše političke elite, i verujem da su sposobni da ostvare svoja obećanja...Zadnji put kad su gradjani videli milijarde...to se zvala...hiperinflacija...
(психопатологија свакодневног живота с повременим изборима)
Ипак сам пре неколико дана почео да гледам предизборне програме и рекламе - не вреди, не може човек да прати стрипове Марка Сомборца у потпуности ако не прати и ту шараду.
И, не знам откуд ми то, али први пут све то гледам, а смејем се. И схватам да то значи да сам превазишао апсурд, или је он превазишао мене. Или смо у неком метакосмосу где се узајамно превазилазимо, ваљда свако убеђен да је зезнуо оног другог?!
xy. xy. 2010
Danas iživljavanje.
Već smo navikli, osećaj je postao samo neprijatan, i ništa više. Kao kada klinac u nedelju uveče odgledaš ’’Sportski pregled’’ , znajući da te čekaju ponedeljak jutro i škola.
Dok ga biju, Smrda peva pesmu benda STUDENI STUDENI, posleratni NOVEMBAR.
Ide ovako...
’’ Gledaj kako ljubav umire za jedan dan,
Gledaj kako suze lokve postaju…
Udahni zadnji put bitno je da nestanes,
Pusti krv iz zila, vici dok umires…
Srpska politicka elita se nalazi izmedju pritiska Brisela koji, da ne bude zabune, iz vlastitog interesa zeli Srbiju vidjeti kao kako tako uredjenu zemlju i izmedju mnogo jaceg pritiska domaceg financijsko tajkunskog lobija pojacanog interesima same politicke elite koja se ne zeli odreci svojih decenijama naviklih privilegija ukoliko su iste, a cesto jesu, suprostavljene ciljevima uredjeivanja drzave.
Kad se u istu formulu ubaci i nasa tradicionalna aljkavost i decenijama gradjen odnos prema drzavi kao instrumentu licne koristi bez osjecaja da se cini nesto lose, jer
- Šta čekaju?
- Mislim da odlučuju šta ih čeka!
- Kada izađu?
- Da. Šta su odlučili da iznesu, u šta da uđu, čega da se klone, čemu da se priklone..
.. o čemu da ovise..
.. šta da protkaju sobom..
.. šta da nagoveste..
Milan Nikolić
Sve što želim dobijem na KLIK. Radni dan mi je ON LINE. A slobodno vreme umreženo – kaže Jelena Bogavac na početku razgovora koji je, da bi bio provokativan i kao stvoren za citiranje, a samim tim i aktuelan, morao da krene od virtuelnog. Nije li upravo takav početak imanentan duhu epohe odnosno epohi bez duha. Vremenu koje možda nije sasvim obezduhovljeno. Možda nije uopšte. Možda je samo taj neki lahor, misao, ideja, osećanje – sve što čini fluidno polje duhovnosti evoluiralo na način koji ne prihvatamo bez preispitivanja, mi, privrženi pogledima oči u oči, mi, sumnjičavi prema digitalizaciji spirita. Ili je, ipak, regresija junakinja doba, famozno otuđenje kojim nas filozofi progone čitav vek. Šta je na društvenim mrežama druželjubivije u odnosu na sto, stolnjak i makijato?
Na današnji dan bi uz srećniju genetsku predodređenost i pravilniju ishranu, Čarls Mingas, najveći džez kompozitor svih vremena, napunio devedeset godina. Verovatno bi se na rođendanu prisetili i Mingasovog pokojnog šefa, Djuka Elingtona. Koji je možda najveći džez kompozitor svih vremena. Ali treće mogućnosti nema.
Čarlsa Mingasa je otac tukao za svaku sitnicu. Naprimer, jer bi se upiškio u krevetu. To je ostavilo posledice. Izvesni teoretičari džeza tvrde da se svi džezeri dele na patetične i frustrirane. Nazvan The Angry Man of Jazz, ne samo jer je umeo da se maši sekire, Mingas je pripadao ovim drugim. Rođen u Nogalesu, Arizona, gradu koga preseca granica sa državom Sonora (delu sveta o kome uzgredno preporučujem da se čitalac obavestiti putem romana "2666"), Mingas će se Meksiku vraćati često a najzad i konačno. Srećom po muziku, a po svemu što znamo o Nogalesu i po sebe, odrastao je u ne previše udaljenom Los Anđelesu, u getu po imenu Vots (Watts). Vots je bio i ostao izvor svakojakih nevolja, ali i kuzina u kojoj je mešavina muzičkih uticaja, rasa i potrebe da se odatle pobegne proizvodila neprekidne erupcije muzičkih talenenata. Što se tiče nasleđa sa kojim je Mingas odrastao, dovoljno je reći da je Mingasov otac tek kao punoletan otkrio da nije belac, već vanbračno dete crnog roba, živevši do ovog otkrića uz majku Šveđanku i njenog neslutećeg muža, Nemca.
Ivo Andrić
don't let me down, let it be, get back, come together, oh! darling, yellow submarine, all you need is love, helter skelter, ob-la-di, ob-la-da, i'm so tired, help, strawberry fields forever, across the universe, with a little help from my friends, please please me, love me do, twist and shout, i wanna be your man, i want to hold your hand, octopus's garden,tell me why, lucy in the sky with diamonds, a hard day's night, ticket to ride, yesterday, drive my car, we can work it out, eleanor rigby...
Izvlačenje brojeva i imena završeno:
1. Zoran Stanković
2. Vladan Glišić
3. Boris Tadić
4. Vojislav Koštunica