Autor: Rodoljub Šabić
Slučaj ZC „Studenica" je, bar što se tiče nadležnosti Poverenika za informacije, okončan. Posle mučnog „natezanja" koje je podrazumevalo i moju komunikaciju sa ministrom, premijerom i Ombudsmanom, nalog Poverenika je izvršen i porodica A. P., tragično preminule pod nerasvetljenim okolnostima, konačno je dobila kopije njenih medicinskih dokumenata, pre desetak dana.
Međutim, naknadno sam, praktično ex private, došao u posed jednog „zanimljivog" dokumenta. Voleo bih da proverim da li delimo zajedničke stavove o istom, pa ću veći deo sadržine
Naći partnera ili partnerku za seks je ponekad veoma komplikovana, teška, opasna, katkad i nemoguća misija. U taj proces treba uložiti puno energije, truda, vremena, istraživanja, ubeđivanja i na kraju se može desiti da cela akcija rezultira fijaskom i monologom: „Dragi, svakome se to može desiti". Ali, zamislite da vam, nakon što ste prevalili čitav taj put udvaranja i spremni ste da konzumirate njegove plodove, život počnu da vam zagorčavaju zakoni, koji kao i vaše komšije vole da zabadaju nos u vaš krevet i da kontrolišu ono što vi u njemu radite. Pojedini od tih zakona, koji su na snazi u nekim zemljama su apsolutno apsurdni i njih je prikupio američki pisac Robert Pelton u svojoj knjizi „Glupi seks zakoni koje niste ni znali da kršite".
Za mnoge muškarce proces muvanja je apsolutni pakao, jer moraju da se predstave u najboljem svetlu, da budu zabavni, šarmantni, zanimljivi, najbolji na svetu, sve kako bi stigli do cilja, odnosno seksa. Naravno u tom procesu muvanja ceni se originalnost te neki muškarci u Americi vole da koriste laso kako bi ulovili izabranicu svog srca. Ali, ako bi to učini u državi Džordžija u gradu Hogansvilu postojala bi opasnost da odgovaraju pred zakonom, jer je to izričito zabranjeno.
Zvalo me iz škole. U formi učitelja fizičkog. Koji liči na onu bubu što klizi vodom. Obučen u belu trenerku. Elegantno mršav. Skoro iscrpljen. Nekada su učitelji fizičkog pod nosom gajili četke za cipele, bilo ih je ar u leđima, rukama dlakavih nadlanica su mogli sneg da lopataju. A sad, druga priča.
Sasvim je glupo da Nacija ima živog roditelja. Mislim, glupo je da uopšte ima roditelja. Posle ispadne da smo svi mi iz te Nacije rodbina i da se međusobno ukrštamo a to nije u duhu Pravoslavlja. Al ajde, kad već moramo da imamo Oca izrazito je glupo da ga imamo živog. Ej, nama koji smo veoma, veoma stari Otac da bude živ a neki drugi koji su se koliko juče ispilili već siročići! Kad je svim ozbiljnim i neozbiljnim nacijama otac je pokojnik, zašto bi naš bio živ? Kad
Monžuik
Monžuik (Montjuïc - Jevrejsko brdo), je naizgled neveliko uzvišenje koje se uzdiže iznad starog dela grada, sa njegove jugozapadne strane. Nekada je bilo kao Kalemegdan - lepo za obići, ali opasno ako se skrene sa utabanih staza ili ostane unoć. Meštani su ovde bežali od gradske vreve i letnjih vrućina, a dosta njih je imalo i bašte po obroncima, uzgajajući povrće za prehranu. Po zlu se pamti tvrđava na vrhu brda - odatle su Vladine jedinice bombardovale grad tokom političkih nemira 1842. godine, a tu su tamničeni rodoljubi i borci za nezavisnost Katalonije, a mnogi poznati su tu i streljani. Međutim, kada je povodom Svetske izložbe održane u Barseloni izgrađena žičara kojom od Barselonete, preko cele luke, gondole klize onamo, Monžuik je počeo da sve više postaje zanimljiv stanovništvu i pogotovo turistima. Vojska se iselila iz tvrđave sa promenom režima, 1960. godine. Pravi bum došao je tek sa Olimpijskim igrama 1992. godine, kada je izgrađen ceo kompleks sportskih terena, što je dovelo do potpunog preuređenja i oživljavanja ove oblasti - baš kao i celog grada.
In vino veritas glasi cuvena latinska izreka, a dodala bih da ta istina počinje da se nazire već u prvom prolećnom pupenju vinove loze u Alzasu.
Iako predstavlja samo 1.3% teritorije Francuske, Alzas (Alsace) je jedna od ekonomski najrazvijenijih
Zajednička akcija srpske dijapore, Crvenog krsta Srbije i Ministarstva za dijasporu :
Oporavak i letovanje za decu sa Kosova i Metohije
Akcija je pokrenuta na inicijaivu Predsednika Srpskog saveza iz Švedske
gospodina Nikole Janića.
Cilj akcije je da se obezbede finansijska sredstva za oporavak socijalno
Najrasprostranjeniji oblik rada u srbijici je sluzbenik u administraciji-neko ko servisira potrebe gradjana, a za drzavu, shto se uzajamnih obligacija tiche,...barem bi tako trebalo da bude,... gde se jasno svojim specifikumom izdvojila udarna peshadijska jedinica-shalterska radnica.
A shto tako eksplicitno-zensko,...pa ovde su se dramatichno izborile u potrebno profilisanim skilsima, uredno prirodno modifikovanim i razvijenim do perfekcije zahteva radnog mesta - te
Mlade generacije treba da znaju da treba biti hrabar, jer to je put da izađemo iz nesreća i da nam svet i pre svega Srbi oproste za nesreće koje im je naneo režim kome sam ja verno kao ratni tužilac služio. Ne postoji drugi put izbavljenja za nas, jedini put je da otvoreno, hrabro govorimo o svemu, ali baš o svemu što nam je poznato, jer svaki zločin mora biti rasvetljen da nam se ne bi ponavljali. Odlukom da govorim u ovoj vašoj emisiji ja sam hteo da na svoj način pokažem ministru Šutanovcu, uprkos poruka da ne smem da govorim, da će Lakić govoriti dok god bude disao i
Mučenje ratnih neprijatelja i političkih neistomišljenika u cilju otkrivanja informacija postoji, složićemo se, od kada je sveta i veka. Nezamislivo okrutne i sadističke metode ispitivanja korišćene su od starog Egipta, Grčke i Rima, preko španske inkvizicije do Trećeg Rajha i sovjetskih gulaga. Debata koja se opet usijala u Sjedinjenim Državama (objavljivanjem memoranduma Sekretarijata za pravosudje) pokazuje da tortura nije strana ni 21. veku, ni državi koja želi da bude „svetionik demokratije i bezuslovnog poštovanja
- Идемо вечерас у Турску Чаршију, каже ми, у Сули Ан.
Кроз маглу се присећам да је то стара грађевина, некада преноћиште за караване, а да је данас у њу смештен део ликовне академије.
- Нека изложба?
- Не, уопште не, али звучи добро.
*
Kada osetim da mi sivilo ne izbija, već udara u glavu, da golubovi više ne sleću na moja ramena, vetar i Sunce se okrenu protiv, znak je da se hodi sporednijim ulicama. Kada sećanja počnu jasnije i snažnije da dopiru do početka, da prva nadjačavaju poslednja, vreme je za stolicu za ljuljanje na verandi nedogleda i nedomišljenosti. Kada misao ukroćuje i ukoruje pogled za lepršavom lepotom, pa i ona se povede za njim, trenutak je za samokažnjavanje uvijanjem u bele hartije, beskonačnu igru rečima... a da niko ne sazna da je to kazna.
Trenutno moji omiljeni stand up komicari:
Inace, Bejlija i Morana smo vec gledali na B92 u sjajnoj seriji Black Books.
Za ostale snimke, toplo vam preporucujem YouTube.
Ko