(присетом* Апостола Луке у Делима Апостолским, глава 27)
Da je onako kao što nije, danas bismo slavili Tanjin pedeseti rodjendan. Pozvala bi nas na sitne kolače i slane grickalice za koje bi nam odmah dala recepte, i objasnila kako i šta sve zdravo je unutra munula. Na njenom klaviru bi stajao buket prolećnog cveća sa obližnje Djeram pijace, kroz otvoreni prozor bi ulazila buka sa ulice i vetar koji bi podizao zavesu, preteći da poobara poklone poredjane na komodu. Pušači bi se gurali na maleckom balkonu, pokušavajući da ne poruše prazne saksije, spremljene da se u njih posadi plen predstojećeg pohoda na rasadnike, jer proleće je skoro već tu...
gost autor : jooscout
Poznajete li nekoga ko boluje od retke bolesti? Pravi odgovor je, verovatno, "da", mada toga ni vi ni obolela osoba ne morate biti svesni.
Retke bolesti su bolesti koje pogadjaju mali broj ljudi u populaciji. U Evropi, bolest se smatra retkom ako se javlja sa učestalošću manjom od 1/2000.
Većina
Уочио сам недавно да српска влада, опет, покушава да изабере директоре јавних предузећа преко јавног конкурса. То је вредно сваке хвале јер је професионални менаџмент критична тачка модернизације ове важне јавне имовине. А одавно је прошао рок да се то уради јер су многи од садашњих директора у статусу „вршилаца дужности" већ
Ima više decenija kako smo u kapitalizmu, ili, ako ništa drugo, bar u tranziciji (doduše, neki će reći da to predugo traje, slično kao što je večito trajala i tranzicija iz socijalizma u komunizam). Sad, tih smo godina učeni različitim ljudskim i građanskim pravima, ali i tome da nije teško biti fin i da bi otpatke trebalo bacati u za to predviđena mesta. Ali, izgleda da je retko ko, bar za sada, našao za shodno da ukratko svima objasni još jednu prilično bitnu stvar - šta je to uopšte kapitalizam.
... ili neko možda ima neku bolju ideju
Gledao sam neke utakmice domaćeg prvenstva. Davno nisam video lošije trčanje za loptom. Smeće od fudbala koje se igra za nekolicinu predsednika klubova i nekolicinu 'vođa navijača' za koje nemam pojma čime se bave ali su nešto važni. Žali Bože onih desetak klinaca koji se kao lože.A i to na šta se
Srbija boluje od bele kuge, i to je njena najteža bolest. Jer, sa svim ostalim ćemo nekako, al bez dece ćemo nikako. A, za lek za ovu bolest nije ubeđivanje žena da rode decu, ni jednokratne pomoći, ni puko prebrojavanje dece. Jedino što ovu bolest može da izleči je odnos prema deci i – ženama. Svim ženama, i onima koje jesu i onima koje nisu rađale. Zato što su žene simbol majčinstva. Oko 30 žena biva ubijeno svake godine, za poslednjih deset godina ih je ubijeno 327. Broj pretučenih, maltretiranih i ponižavanih je porazno veliki za zemlju koja pati od nemanja dece.
Секој ден имам чувство дека е крај на светот каков што го знам. Секој ден мислам дека будалава ќе стисне тоа дугмето и ќе не спржи сите ко гирици. Еднаш неделно претседателот на универзитетот ни праќа мејл да ни каже, не се секирајте ние ве штитиме никој не ви може ништо, не ги даваме податоците од нашите професори и студенти кои
svi su protiv vucica. bas svi, osim onih koji su uz njega.
Кад желим да се мало издувам, само направим круг по граду. Увек прво пођем горе, Кнез Милошевом, према пошти.
Још нисам поштено ни пошао, а на семафору ме заустављају две девојке у изнајмљеним колима, машу рукама кроз отворен прозор и питају "Гућа? Гућа?". Правим се блесав, мрзи ме да говорим на енглеском, а и уопште. Уосталом, не могу никако да промаше те им само руком покажем да продуже "право, само право". Ако нигде не скрену, проћи ће поред Богдановићевог Мегарона у Спомен-парку борбе и победе, и даље, "право, само право", све до Гуче.
Objavljeno na Sretenje. Slučaj ili odranije planirana namera? Neka mala kap je poremetila skladne, skoro porodične odnose? Svejedno. Bitno je da se desila makar kap dramaturgije.