Ne podnosim ni pozajmljivače ni zajmodavce, lažne prijatelje i punoglavce, spermatozoide u bide, istina, mora ponekad, da pobedi, pa zato ne podnosim poraze koji se odraze na nečiji život i priključenija, zvona i praporce, konce i saborce, ratoborne, rastvor borne kiseline, sline i ljude sline, ceđ i sluz neprane vagine, brda i doline, mora i planine, pogotovo ne podnosim da l’ je stiglo proleće, zlu slutnju koja obleće, avion koji poleće, Pilote i Kiki bombone, šalone i ešalone, spuštene roletne i spuštene pantalone u seksu od kojih mogu samo da padnem, pomene pometnje, smetnje u prijemu, smetnje u slanju, jednu Tanju, jednu Sanju i jednog Nemanju, sasvim lično, ništa polovično, ne podnosim poslovično poslovne banke osim kada ne priznaju da potkradaju stranke, što se, priznaćete ipak ne dešava
Ispred narečene opštine je zamka koja sasvim bukvalno slabovide i slepe mami u smrt. Dok nadležni, samo 30 metara odatle, pojma nemaju.
Naime, ispred opštine se pruža Ustanička ulica koja u tom delu ima po dve trake u svakom pravcu, u sredini odvojene ostrvom. Pešački prelaz se tako prostire u dve odvojene deonice, do i od ostrva. Zeleno svetlo za pešake na jednoj deonici ide uporedo sa zelenim za vozače na drugoj.
издневниками...
(на путовањима све треба доживљавати са извесном равнодушношћу)
мирноћа душе била је неопходна пред навалом утисака који су претили да преплаве сензибилног посматрачаме јер ми је жеља била да се на путовању не препустим само пасивном перципирању окружења него да простор у својим запажањима посветим и суптилнијим опсервацијама.
1.Nakon tri meseca na jednom mestu, duh i telo jedva čekaju pokret. Ali čak ni nomadu poput mene, vazda sviklom na kretanje i stalne odlaske, nije uvek jednostavno da samo potrpa sve u bisage, ove okači na bicikl i otisne se na put. Treba najpre raščistiti
Noćas sam sanjao čudan san. Kao neki oktobarski sumrak i ja krećem iz bloka 70 busom 68 ka Karaburmi, ustvari do Zelenog Venca pa onda kao hvatam 16-icu. Krajnja destinacija stanica kod bioskopa Slavica. U snu jos nije izgradjen onaj deo gde su sada zgrade i kineske radnje, nego je još uvek ona pešcara koju treba preći kada se ide ka tramvajskim šinama. I onda vidim da sam zaboravio nešto na pola puta i treba da se vratim. Zalećem se i kao da lebdim iznad zemlje vraćam se nazad velikom brzinom u pravcu solitera u Jurija Gagarina 114. Tamo kao ima nekakva velika mreža (kod one telefonske
Дан пре јучерашњег дана?
Ах, да: ПРЕКЈУЧЕ.
Не знам зашто скоро сви кажу - прекључе. Звучи као пре кључања, или пре закључавања ...
Novak Đoković je prvi teniser koji je osvojio trofeje na svih 9 Mastersa!
Ustvari još je bolje: Novak je jedini teniser u istoriji koji je pobedio na svakom od velikih teniskih turnira (Gren Slemovi, Mastersi i Završni turnir)!!!
5 godina čekam da napišem ovaj tekst... i opet numem :(
Da li bi iko trebalo da se zabrine nad činjenicom da je Stiv Benon zainteresovan za ishod narednih EU parlamentarnih izbora. I da li bi još više trebalo da brine to što se Stiv zalaže za ukrupnjavanje i jačanje evropske desnice (inače Benon je bio manje-više prvi čovek Trampove pobedničke predsedničke kampanje, kao i njegov bliski saradnik i savetnik, bivši doduše). Sad bilo da g. Stiv priča u svoje lično ime ili u ime nekih novih, starih ili ko zna kojih već sve ne poslodavaca, ostaje pitanje kako (posebno u vremenima u kojima Ameriku, između ostalog, trese i afera vezano za uticaj Rusije na njihove izbore) jedna SAD interesna grupa, koja god i kakva god bila, može tako otvoreno da utiče na ishod evropskih izbora. Uz drugo, možda još i važnije pitanje – zbog čega druže Benone baš desnica.
najpre da Vam se kao gradjanin Srbije i kao novinar zahvalim što je Vaš prioritet, kao visoke predstavnice EU za spoljnu politiku i bezbednost, upravo Zapadni Balkan, odmah nakon pitanja evropske bezbednosti i odbrane.
Motivi ovog otvorenog pisma nisu ni politički, ni ideološki,
Ovo je blog o prevodu naslova ovog bloga na Srpski, umetničkom prevodu, naravno, inženjerski bih mogao pokušati i sam, ili prevodu neuhvatljive klasifikacije, pa udevanju ne prevoda, nego značenja, koje ume da se izmigolji čim pomislimo da smo ga naterali da nas gleda u oči, u ono zajedničko maglovitoj realnosti oko nas koje nas prati, the zajedničko, ne danima, nedeljama ili godinama, nego decenijama, ili celog života.
Pa udevanje značenja i ne baš ni u sve zajedničko u tom egzistencijalnom, za koje ne znamo da li je samo mehur oko naših pojedinačnih života kojeg ne umemo da se otresemo, ili su prostor-vreme prosto takvi kakvi jesu, dok se mnogi od nas, još prostije, na pojedinačan način krećemo u njemu, njima, prostor-vremenu.
Dakle, slacker serenity u i oko onoga što nam se čini kao tegoba celog života.
pitanje evroatlanskih integracija?
Jebe se psu da li ćemo u NATO ili u neutralce ako ima krov nad glavom.
Čak i ako mu srušite kućicu on će vas i dalje voleti, dok god ga ne izbacite na ulicu.
pitanje Kosmeta?
Jebe se psu za Kosmet ako imate volje da ga izvedete u šetnju.
Kretanje je neophodno svakom psu, slobodno kretanje i sloboda kretanja bez lanca, svaki pas mora da ima svoju teritoriju.
Čak i ako taj reon bude manji od pola basket terena vaš pas će vas i dalje voleti ako se s njim malo poigrate, bićete srećniji.