Piše: Rodoljub Šabić
Аktivisti inicijative "Ne da(vi)mo Beograd" juče su u Hercegovačkoj ulici velikim transparentom tramvaja, ne baš u prirodnoj veličini, preprečili put gradonačelniku Beograda Siniši Malom sa željom da mu uruče poklon - igračku, malu žutu patku.
Očigledno je, razume se, da su hteli da podsete na incident koji se dogodio pre nekoliko meseci, prilikom potpisivanja ugovora za "Beograd na vodi". Tada su dva tramvaja (prava, velika) zaustavljena, njima preprečen put ka zgradi Beogradske zadruge u kojoj je ugovor potpisivan, i tako zaklonjeni, da
Диспропорције су увек зајебане. Најраширеније су можда оне између жеља и могућности:
• желиш да скочиш и закуцаш али ниси у могућности ни да устанеш из фотеље;
• желиш на море али немаш пара ни за бус до Аде...
Али и диспропорције између могућности знају да саплићу.
Рецимо да знаш како да се докопаш нечег али не знаш шта би после с тим.
Povodom Međunarodnog dana demokratije naša gošća-blogerka je Vukosava Crnjanski, direktorka CRTA (Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost).
Međunarodni dan demokratije, 15. septembar, treću godinu za redom obeležavamo debatom koju pokrećemo na osnovu istraživanja "Učešće građana u demokratskim procesima". Ideja nam je da zastanemo, podvučemo crtu i pogledamo gde se Srbija nalazi kada govorimo o demokratskim procesima.
Moje veliko, nepotrebno iskustvo
Bio je jun kada smo jedan moj prijatelj i ja otišli biciklovima na Andrevlje. Penjali smo se kroz šumu, a spuštali asfaltom. Uživao sam u povratku. Kada otpustite kočnice na biciklu odjednom poletite niz strminu, nečujno i lako, a vetar struji oko vas i miluje vas po licu. To je božanstven trenutak u kome za momenat dobijete osećaj slobode koji vam ispunjava grudi.
Baš u jednom takvom trenutku sam pao. Možda sam suviše brzo ušao u krivinu, suviše kasno počeo da kočim, možda sam za trenutak zažmurio i prepustio se onom divnom bestežinskom stanju kada naglo poletite dole, niz asfalt. Ne sećam se, možda se desilo sve to zajedno. Ono čega se sećam je da već sledećeg trenutka pokušavam da povratim dah. Oslanjam se na ruke i hoću da se odignem.
Ko to tamo/ovde misli, razmišlja, analizira, konfrontira svoje stavove/mišljenja s postojećim stanjem, dolazi do zaključaka, rešenja, ko to tamo/ovde misli o beskrajno mnogo stvari koje nemaju nikakve veze sa zemljom i uređenjem u kojem živi? Ko to tamo/ovde misli?!
Ustav Republike Srbije
Sloboda mišljenja i izražavanja
Član 46.
Jemči se sloboda mišljenja i izražavanja, kao i sloboda da se govorom, pisanjem, slikom ili na drugi način traže, primaju i šire obaveštenja i ideje.
Организатори акције за обнову изгореле школске библиотеке ОШ „Доситеј Обрадовић" у Смедереву, удружење грађана „Културно наслеђе града Смедерева", Историјски архив Смедерево и Подружница Друштва за српски језик и књижевност Србије за Подунавски округ, подсећају да ће прикупљање књига трајати до краја децембра и моле
Nezahvalan je i težak pokušaj da se rečima opiše tragedija sa kojom se suočava više od 11 miliona Sirijaca koji su prinuđeni da pred brutalnošću ISIS-a i Asadovog režima napuste svoje domove.
Tokom proteklih 15 dana sam
U Varšavi, Pragu i Bratislavi tisuće anti-imigrantskih prosvjednika izvikuje parole "Islam je smrt Europe!"
Tjedan dana prije toga, u Vatikanu, Papa Chico je svoju pastvu, te implicitno istočnoevropske katolike, zamolio da svaka parohija primi po izbjegličku obitelj.
Već deveto jutro zaredom, u parkićima pored beogradske štajge operiše moj drugar Matkec kojega poznajem
On sale in Aisle 7.
The mystery is that I no longer know where I am when I go to the supermarket in Belgrade. Today, for example, I started out list-in-handed on a journey to IDEA in New Belgrade. I had received in the post a special Happy Birthday coupon for a 10% discount (on almost everything except what I wanted to buy I found in the fine print).
... nego ako ga i ima koji problem taj život uopšte rešava?! - parafraza neke tamo, nekad tamo izjave Ludviga V.
Pale mi na pamet ove reči kako su mi se ovih dana izmigoljili iz zagrljaja poplaveli, dragi ljudi iz okoline kojima sam ovih nedelja objašnjavao čudo moderne civilizacije gde toliko ljudi ajd što vuku na humanities and arts, nego ih uopšte ne interesuju nauka i tehnika. A čudo utoliko što smo evolutivno radoznali i, iskreno, ne razumem kako uopšte možemo da spavamo dok ne saznamo šta se "kuva" u proizvoljno izabranom kubnom milimetru "praznog" prostora ispred nas.
I zevzek zvani "retko-popunjeno-a-površno-znanje" mi baci u lice Ludviga pre nego što sam dobio i zasluženu šansu da razmislim da li sada želim da pišem blog, ili da dopunim to znanje istraživanjem sa čim se još sve atom hroma u prirodnom "vitaminu" B12 može zameniti, povrh cijanida i nekih potencijalno neuro-degenerativnih compounds, u "ultra-čistim" vitaminskim dodacima što skupo prodaju naj-firme svima koji drže do zdravlja (i mene bilo uhvatilo pre nekih 27 godina, kako sam došao u UK, i držalo par meseci, pa sad ponekad samo prelistam gradivo).
Pitanje “Da li smo stvarno svi jednaki?” bilo je glavna tematika susreta mladih pravnika na seminaru u Somboru u okviru programa “Branitelji i braniteljke manjinskih prava u Srbiji” održanog od 30 juna - 5 jula.
Cilj seminara je da informiše mlade pravnike kako bi, pre svega, imali više sluha za ljudska i posebno manjinska prava koja će kasnije implementirati u svom poslu i životu, a potom saminicijativno edukovati svoju okolinu, studente, srednjoškolce.
Učesnici ovog seminara bili su apsolventi pravnog fakulteta i mladi pravnici koji su kroz intenzivna predavanja
Piše: Rodoljub Šabić
Nedavno sam ovde na blogu napisao post "Ružno, jadno, musavo", a povodom očajnog stanja dva spomenika u samom centru grada.
Rekao sam tada da, koliko god tema može biti interesantna sa političkog, ideološkog ili nekog drugog važnog aspekta (reč je o spomen pločama koje se tiču izborne pobede Filipa Filipovića i njegove komunističke liste na prvim izborima za gradsku vlast u tek osnovanoj Kraljevini SHS, i anuliranja te pobede) nije to povod za post, da je povod mnogo jednostavniji