Intervju sa Harisom Pašovićem: I neka komšiji crkne krava, svejedno je li on taj naš Srbin, Bošnjak, Hrvat, je li iz miješanog braka, šta god je, samo neka mu bude gore nego meni, jer tada ja imam opravdanje da moj neuspjeh nije ništa prema njegovom. Mi sebe vidimo kao gubitnike po definiciji, i jedino nas tješi tuđa propast. Zato i volimo Big Brother, jer oni tamo izgledaju kao jadnici veći od nas. Nikad nećemo prestati voljeti Big Brother.
Pažljivim čitanjem izveštaja iz sudnice u kojoj se odigrao proces veka "zločin i nagodba" uočio sam da su mnogi mediji stidljivo preneli da je obezbeđenje samohrane majke nacije probalo da spreči novinare i javnost da uđu u sudnicu. Eeeej, da im privatno obezbeđenje zabrani ulazak u sudnicu. I opet niko ne reaguje. Valjda je to uobičajena procedura kada optuženi ima privatno obezbeđenje da oni odrede ko može a ko ne da uđe u sudnicu.
I, evo nas, čeka nas drugo polufinale.
Pošto sad znamo da smo se kvalifikovali za subotu, moći ćemo večerašnje takmičenje da pratimo mnogo opuštenije.
A ako ćemo pravo, izgleda da će večeras biti i zanimljivije... Bar ako je suditi po onome što videh na dragome nam You Tube-u.
I dalje ostaje poziv da kačite negdašnje i sadašnje evrovizijske, skoroevrovizijske i ine pesme koje vas na istu asociraju, da komentarišete sve - od muzike, preko koreografije, do, naravno, kostima - i generalno, da se opustite i zabavite dok pratimo takmičenje koje, po rečima čuvenog komentatora BBC-a svi vole da mrze.
Što se mene tiče, ja ga samo volim.
Fejs svakome daje drugačiji pogled na razmišljanja ljudi sa kojima deli virtuelno prijateljstvo na istom. A ono što ja vidim na njemu, u ovom trenutku (sreda, sat i po nakon onoga u Beogradu), je sledeće (imena izostavljena, da se bar malo privatnosti sačuva...):
Onomad, velika tuča na tererenu je najavila veliku tuču u zemlji. A danas...
He who has the gold makes the rules.
Čitam novine i pizdim. Nasuprot slika nasmejane i raspoložene Cece koju su vlasti praktično nagradile za kriminal i vesti da se za fizički napad dobija manja zatvorska kazna nego za saobraćajni prekršaj, stoji i vest da je Novosađanih Stevan J. (55) umro juče na kućnom pragu od infarkta kada je video da mu sudski izvršitelj i policija provaljuju u dvorište kako bi ušli u kuću i popisali stvari radi naplate duga:
Jako mi se nešto radi, ali ne smem da kažem. Nije to što ste pomislili, mada ni protiv toga nemam ništa protiv, živa sam žena, matora dovoljno, inhibicije su se udavile davnih dana u moru, još za vreme Stare Jugoslavije. Pitanje je zašto ste svi prvo to pomislili? Ko kaže da nije - laže i neće dobiti piće kada se okupimo negde, jednog dana, konačno. Počinje da mi opada interesovanje za blog
Šta odgovoriti ljudima koji vam šalju mailove ili SMS poruke tipa: "Ako ovaj mail ne proslediš i time prekineš lanac, čeka te 150 godina nesreće! Ako ga proslediš na adrese najmanje 10 prijatelja, onda će ti se desiti nešto lepo, bićeš srećan do kraja života, dobićeš veliku svotu novca..."
Ili: "Microsoft radi istraživanje i platiće 10 centi za svaku kopiju ovog maila, koji se prosledi, a Vaše ime će biti u bubnju za izvlačenje nagradnog putovanja i odmora iz snova i... bla bla bla."
Ili: "Zdravo, ja sam otac, imam XY godina. Ja i moja supruga smo imali predivan život. Bog nas je blagoslovio s predivnom devojčicom. Naša kći se zove XZ i ima ** godina. Lekari su joj otkrili (obavezno neka opaka bolest). Jedini način da je spasimo je operacija (obično u inostranstvu i puno košta). Međutim za to mi nemamo dovoljno novca. AOL i ZDNET mreže u Italiji su pristali da nam pomognu. Način na koji će nam pomoći je sledeći: ja sam vam poslao ovu poruku, a vi je prosledite ostalima.
U prilogu ovog predloga Svetom Sinodu su sledeći argumenti:
Odmah na početku da priznam: Nemam pojma kakav efekat proizvodi prava eksplozija prave petarde u pravoj kesi sa fekalijama, ali mogu da pretpostavim. Lično sam nekoliko puta upaljenu petardu ubacio u kesu sa đubretom. Ako je efekat sličan, svi u okoline te kese su ušljiskani. Baš onako..., gadno. I sada, efekat eksplozije u toj kesi je isti kao ono što se dogodilo onima koji su gledali vesti juče, čitali novine ili jednostavno živeli u Srbiji. Nekima smeta, neki ni ne primećuju, a smrdi do neba i nazad. Kesa su granice, fekalije ono što se taloži, a petarda je ono što ne entitet nazvan državom uradio.
Dosli neki ljudi i srusili vam kucu!
Cestitke svim gradjanima, Srbijo, konacno si dobila pravnu drzavu kakvu si oduvek potajno zelela.
Mater vam, sto puta!