Uvek se iznova začudim nad snagom uverenja velikog broja naših građana da postoji besplatan ručak. I da uvek ima neko ko će baš njima da plati taj besplatan ručak. Pa kad im stigne račun, ili im neko ukazuje na to da račun stiže, onda se silno razljute. I uvek traže nekog drugog koji bi po njihovoj kosmičkoj (ili samoupravnoj) pravdi, trebalo da taj ručak plati. Samo ne oni.
Tako je izgleda i sa porezom na imovinu. Nikako da konačno prihvatimo da, ono što ne platiš na mostu, platićeš na ćupriji.
Najbolja drugarica i ja razmišljamo o tome da se tatuviramo. Molim da se ovaj glagol ne smatra pogrešnim i da ga lektori ostave na miru, jer je hibrid zasnovan na izvornoj reči »tatu«, nad kojom tapiju imaju Samuanci. Samua se traži bar tri dana na globusu, čak iako je isti u formi stone lampe. Inače, već godinama se ne može naći globus koji se ne uključuje u struju i ne svetli. Zbog toga će mnoga deca nakon učenja geografije na njima dobiti potpuno pogrešnu predstavu, ne samo o našoj planeti, već i svemiru. Zaprepastiće se kad shvate da Majka Zemlja ne pali na dugme i ne menja joj se sijalica, a još veći šok ih čeka kad shvate da u vasioni nema utičnica.
E Srbijo, šta si dočekala! Dočekala si da SPS postane naj pro-gej stranka u Srbiji.
Boris Milićević, gej aktivista i bivši predsednik Gej strejt alijanse, postao je član Glavnog odbora Socijalističke partije Srbije. On je za medije objasnio tu političku odluku:
"SPS je stranka moderne levice, koja se bori za ljudska prava i važna im je inkluzija svih građana. Proces uključivanja LGBT populacije je svuda komplikovan i Gej strejt alijansa podržava svoje članove da se politički angažuju i bore za te ciljeve".
A) Da
B) Ne
C) Mozda
1. Cetvoronozna spoljna politika
2. Sistemska korupcija drzave
3. Mangupi u sopstvenim redovima
4. Nedostatak partijske discipline
5. Nadmoc tajkuna nad drzavom
6. Kolebljivost u politici
7. Bolje biti prosecan clan, nego vrhunski nestranacki strucnjak (vracena moralno politicka podobnost)
8. Socijalna nepravda
9. Nauka, obrazovanje, zdravstvo- osma, deveta, deseta,
pojma nemamo da su izbori na kosovu važni za srbe i pojma nemamo ko se kandidovao, ko sastavio liste i sa kakvim ljudima. nemamo pojma da je nešto srba koje su prvo pomogli oni koji su išli da čestitaju hašimu tačiju nezavisnost, da je dakle nešto srba uzelo novac i da sada kupuje sve
ne znamo da kupuju drva i smederevce sirotinji, ne znamo da se u selu žač dok ja ovo pišem neki ljudi smrzavaju u šatorima jer čekaju kuće, to su srpski povratnici kojima ovi koji sve kupuju obećavaju kuće, ako budu glasali za njih (ali to je već bilo, i nisu ispunili obećanja) ne znamo
Tokom novogodišnjih dana lik simpatičnog dekice sa belom bradom i crvenom odećom pojavljuje se na razglednicama, ukrasima, izlozima, po internetu... Čini se da i dalje vlada nedoumica o njegovom poreklu. Možda će za jedan broj čitalaca biti interesantno podsećanje na to kako je nastao i odakle njegovo ime.
Za ovih nešto više od dve godine koliko sam imao priliku da virtuelno upoznam blogere B92, zaključio sam da su blogeri u principu dobri tokom cele godine, te sam siguran da većina vas može da očekuje poklon od Deda Mraza za Novu godinu. Kako bih pomogao Deda Mrazu u odabiru poklona, a i vama dao priliku da mu saopštite šta biste voleli da poklon bude, odlučio sam da postavim ovaj blog.
Imala sam 7 godina kad sam za rođendan dobila jednu slikovnicu sa bajkama. Ne znam koliko ih je bilo unutra ali jednu pamtim i danas. Radilo se o siromašnom poštenom mladiću koga je odgojila majka sa puno odricanja. On je bio vredan i poslušan, i u tom životu teške realnosti došlo mu je vreme da se ženi. Na sledećem imanju živele su tri sestre, sve neudate.
"The notion that I am me, feels like a pebble in my shoe" - Nobodyhere
Opet blog o umrežavanju , lepljivoj paučini iz koje se nija lako iskobeljati.
Ni ne pokušavam da se iskobeljam, naravno, nego mi od ne-tako-davnog talasanja na rubu mreže, preko sadašnjeg Wikileaks talasanja, pa još nekoliko sitnica, sve više jedno drugo umrežavanje privlači pažnju.
Mnogi su čuli - u elektronici umeju da se kreću ne samo elektroni (teče struja), nego i šupljine. To je prividno, naravno, iluzija, pošto u šupljinu ulete neki od susednih elektrona pa je tad šupljina tamo gde je bio taj nekad susedni elektron i nama se čini da se šupljina kreće.
Prostiji primer -zamislimo livadu i na njoj urednu 100x100 matricu, tj 10,000 ćelija u kojima mogu da stoje ljudi, pa onda samo 9,999 ljudi tako da nam je jedna ćelija uvek prazna. Ako se u praznu ćeliju uvek i brzo pomeri neka osoba iz susedne ćelije ima se utisak da se praznina kreće, ne ljudi.
Tako, čini nam se da je šupljina opipljiva. U elektronici šupljine rade posao, rade u društvu, rade ko zna gde.
Mada opozicija povremeno pominje vanredne izbore kao svoj cilj i najavljuje neke skupove na kojima će ih tražiti sva je prilika da tih izbora neće biti. Izbora će u Srbiji biti kada im je redovan termin. Kraj 2011. - početak 2012. Sve to, naravno, pod uslovom da stranka vladajuće koalicije kojoj je omiljena aktivnost povlačenje iz koalicije ne odluči da je vreme za izbore.
Sivo praskozorje hvatalo se iznad stare šume. Pramenovi magle vukli su se oko grmlja i drveća obraslog bršljanom. Spoljni deo vreće bio je prekriven kapljicama rose, kao i sve oko nje. Frija polako otvori oči. Udobno smeštena u toplini perjanog uloška nije se pomerala. Neko vreme ležala je tako, udišući čist, hladan vazduh, glave naslonjene na Unin obraz. Onda se lagano pomeri, trudeći se da ne smeta počinku devojke uz čije se telo celu noć grejala. Te noći nisu izvodile nikakve golicave igre, bile su suviše umorne, i psihički i fizički. Prespavale su kao zaklane i verovatno ih ni bitka koja bi se vodila ispod krošnje njihovog drveta ne bi probudila. Tamnokosa polako uspe da okrene glavu u drugom pravcu, bez mnogo tumbanja u vreći.
Milan Nikolić
Ok, važno je da krenemo redom. U okvirima tako raskošne dramaturgije kakvu je večeras priredila PRVA televizija (šta god ovo ime značilo), trebalo bi se nekako snaći. A, meni bar, nije jednostavno. Kada zaronite u taj okean sreće, ne znate gde biste i šta biste pre. Sletanje aviona Turkish airlineasa, kako su nas revnosno i profesionalno obaveštavali
Jutros sam se nesto gadno iznervirao zbog nekih vesti koje sam cuo i konacno sam shvatio nesto sto se vec duze vreme kuvalo u meni - a to je cinjenica da vise nema nikakvog smisla da se - kao gradjanin koji prati sajtove, cita novine, slusa radio i gleda TV - bavim politikom, razmisljam o politici, pokusavam da shvatim politicke tokove, ulazem trud da razumem i logicki povezem politicke pojave i procese. Priznajem da sam za politiku previse glup i nedovoljno informisan. Shvatam da moji intelektualni kapaciteti jednostavno nisu dovoljno veliki da se sa ovom tematikom bave na optimalan nacin.