Gost bloga: Siniša Boljanović
Nema nikakve sumnje, blog je postao veoma uticajan oblik javnog izražavanja. To su blogeri odavno shvatili, a jedna grupa njih iz raznih krajeva sveta, okupila se pre nešto više od četiri godine na Harvardu, i u saradnji sa Berkman
Ако желите да вам дете омрзне читање - упишите га на књижевност на Филолошком факултету у Београду.Тамо се много чита, хиљаде и хиљаде обавезне, необавезне лектире и литературе, теорије, полутеорије и митологије, семинарских и других радова, професора - редовних и летећих, асистената - пијаних и трезних, студената
Zahvaljući fanatičnoj upornosti blogera Fibonačija (11235oo), s ponosom predstavljam (njegovo) ostvarenje moje ideje!
Nadamo se da će ovaj "projekat" zaživeti (one way or another).
Ja pozivam zainteresovane blogere da i dalje ostavljaju u komentarima linkove na svoje tekstove.
U skladu sa zainteresovanošću i mogućnostima ova lista bi trebalo da bude ažurirana tj. nadam se da bar jednom nedeljno bude objavljena nova.
Još jednom hvala svima.
У свом есеју о Лази Костићу Милан Кашанин написао је и следећу реченицу: „Кнез Никола је волео људе, али мале.” Ова Кашанинова иронија најбоље разјашњава однос црногорског владара према свом тадашњем намештенику, данас изузетно цењеном српском песнику деветнаестог века. Наиме, творац вероватно најславније песме у нашој књижевности, Santa Maria della Salute, неко се време задржао на „двору” књаза Николе, као уредник службеног црногорског листа. Тај најмање плодни период у животу Лазе Костића протекао је мимо његових очекивања; моравши да се из разноразних разлога скрајне из Србије, овај песник поверовао је да ће ваљано ухлебљење и песнички плодотворну доколицу пронаћи у легендом опточеним црногорским брдима. На жалост, тамо су га дочекале беспрекидне цетињске кише и кнежево мушичаво властољубље. А тај његов судруг по перу, књаз Никола, није био спреман да признајући Лазину књижевну величину унеколико својој и науди.
Ninoslav Arandjelovic je onomad napisao komentar kako vladini sluzbenici nazalost nece citati moje blogove u potrazi za savjetima. Nisam siguran koliko
je to uistinu steta , ali ako slucajno zalutaju na moj blog imam za njih jedno iskreno pismo iz provincije. Ja vec skoro deceniju zivim van Srbije I moji
politicki stavovi zbog toga imaju svoje prednosti ali svijestan sam I mane. Stoga sam sretan sto imam priliku da ugostim kolegu blogera koji zivi u provinciji
I iz svog ugla ima poruku za srpske politicare kojima su puna usta evropskih integracija I boljeg
ili
porodiljsko, ko kome to da plati i koliko dugo?
prvo da se razumemo, bela kuga nije tema. smatram da je odluka o deci licna odluka pojedinca i da ne sme postojati nikakvo nametanje obaveze "spasavanja srpstva".
drugo, polazim od premise da smo za decu odgovorni mi odrasli. ona nisu birala ni da li ce doci na ovaj svet, ni u kom broju, ni u kojim okolnostima...
iz pocetne premise smatram da drustvo ima obavezu prema sreci
Следеће године пуним четрдесету. Није баш да сам у фазону да ми се "на пола животнога пута, у мрачној шуми нога створила", али ако је веровати опскурном медицинском тесту на интернету, коме сам се озбиљно подвргла (скоро ништа нисам слагала), живећу још четрдесетак. Па, рекох себи, сад ил никад, време је да почнеш да
Pogrešno:
"Ja, Barak Husein Obama, svečano se zaklinjem da ću izvršavati dužnosti predsednika SAD verno, i da ću svim svojim snagama čuvati, štititi i braniti Ustav SAD".
Ispravno:
"Ja, Barak Husein Obama, svečano se zaklinjem da ću verno izvršavati dužnosti predsednika SAD , i da ću svim svojim snagama čuvati, štititi i braniti Ustav SAD".
Prvi put pogrešno, pred čitavim svetom, drugi put ispravno, samo pred novinarima u Beloj kući.
Na ideju da tragamo za dragocenostima došli smo od iskonske težnje čoveka da nešto traži. Ushićenje otkrića! Detektor je pomagalo, ali nas je vodilo njuškanje. Ja sam, za razliku od burazera, bio vrlo metodičan. Sate sam provodio u arheološkoj biblioteci. Vikende sam provodio nad knjigama. Tu sam mogao da konsultujem RIC (Roman Imperial Coinge) - knjiga u 10 tomova, ogromnih, veličine A2, sa svim svim rimskim novčićima. To je najbolja referentgna knjiga numizmatike. Konsultovao sam i časopis "Genava" (staro ime za Ženevu), gde su opisivana sva arheološka nalazišta.
Prazneći Ženevske parkove, za oko 3 godine našli smo nekih 10.000 franaka u kovanicama, i od prilike 1.000 u kovanicama radjenim pre 1968. godine. Te godine je promenjena legura. Dodato je puno gvožđa (pre je preovladao nikal, a za vreme rata je vrednost nikla bila veća nego vrednost novca). Taj novac uopšte ne oksidira, bio je još sjajan. Njegova numizmatička vrednost je bila zanimljiva. Našli smo oko 300 - 400 grama zlata i 2 kilograma srebra. Sve za 3 godine. Sve sam dao burazeru. Meni nije trebalo. Samo mi je sve bilo zanimljivo. Dešavalo nam se da nadjemo po 100 franaka na dan.
Edge se pita ovog puta (pitanje za 2009-tu godinu):
WHAT WILL CHANGE EVERYTHING? (Šta treba da se desi da bi se sve promenilo?)
Od mnogih ljudi koji su se već dokazali u istraživanjima raznih vrsta dolazi i mnogo odgovora, koje svako može da čita po želji. Mene već sam naslov podseća na nekoliko nedavnih vesti koje, opet, podsećaju na Ray Kurzweila, čoveka koji je personifikacija vere u sve brže i čudesnije odvijanje fantastičnog koje donose nauka i tehnika.
Ray Kurzweila je dao odgovor davno. Čovek koji se do bizarnog drži izreke da je umreti danas slično ginjenju u poslednjem danu nekog rata, pa tako vodi život gde je dobar deo života u bogatstvu (on se davno obogation na 2D seknerima i OCR (Optical Character Recognition) pa posle po prirodi izuzetne pameti i discipline samo širio to bogatstvo) zamenjen životom po klinikama, ali ne zbog zdravstvenih problema nego zbog potrebe da se ne umre baš "sad".
Pitanje: Šta nije u redu s ovim spiskom?
http://www.mup.sr.gov.yu/domino/dokumenta.nsf/pasos
За издавање БИОМЕТРИЈСКОГ ПАСОША потребно је:
- важећа лична карта - на увид;
- извод из матичне књиге рођених и уверење о држављанству
Putovao sam do Engleske nedavno. U najboljem slučaju, od vrata do vrata, put je mogao da traje oko pet sati - a trajao je 19! I svo vreme sam se pitao u čijoj nadležnosti je ta katastrofa i ko mi je kriv za maltretiranje?
Najjeftinija povratna karta Beograd - Engleska je koštala oko 330 evra po osobi. U isto vreme, za približno iste pare potrošene za prevoz kombijem do Budimpešte i potom avionom do Engleske, otputovali smo i vratili se nas dvoje!
Jedino što je putovanje trajalo mnogo duže i bilo znatno zamornije, a ja čak nisam znao niti koga treba da psujem zbog toga:
Autor: Rodoljub Šabić
Pred samu Novu godinu dobio sam od doktora NN e-mail sledeće sadržine:
„Poštovani g-dine Šabiću, Slučajno sam saznao u toku pregleda protokola pacijenata službe Hitne medicinske pomoći u ... radi istraživanja, da neki protokoli nedostaju. U razgovoru sa načelnikom službe rečeno mi je da su, još pre dve godine, mnogi protokoli odnešeni u MUP ... radi neke istrage. Svaki od tih protokola sadrži hiljade naših pacijenata, sa kompletnim podacima od imena i adresa preko JMBG do kompletnih medicinskih podataka, dijagnoze i terapije.