Piše mi jedan čitatelj ovih blogova da bi htio pročitati moju analizu razloga ovog zadnjeg vala kriminala u Hrvatskoj - pa evo da udovoljim. Pisao bih o tome i ranije, ali sam, nažalost, imao semestar pun obaveza, a i dovršavao sam američko izdanje svoje knjige („Yugoslavia - A State that Withered Away"), koje će se (napokon, nadam se) pojaviti u knjižarama u decembru - tako da ranije nisam stigao.
Po mom mišljenju, Hrvatska je (slično drugim zemljama post-socijalističkog Balkana, a dijelom i onima iz srednje Evrope) prekrivena mrežom organiziranog kriminala,
ante scriptum:
ovaj tekst je svojevrctan "reprint" sa B92FM, i dobro nas je poslužio (mislim), pa ga postavljam i na "oporavljeni BlogB92" da možda malko popričamo i o - avokadu :))
- priroda ima dokaze da je savršenstvo moguće : kad neprekidnim promenama stvori "nešto", tad se malo izmakne, osmotri i kaže "oh, od ovoga ne može bolje!" i zato mi danas imamo ajkule, ginko, školjke, sekvoje, škampe (raćiće razne), krokodile i - avokado -Dakle, ovo je "l` hommage" čudu od biljke, dvostrukoj biljci koja je istovremeno i voće i povrće, "l hommage" strasti za biljkom čudesnih čulnih vrlina koja je i zvanično, zakonom bila označena kao "zabranjeno voće" (ne kao metafora svega onoga što je zavodljivo iskušenje za ljude već - doslovno), biljci od koje je sačinjena meksička i južnoamerička kuhinja, biljci koja je pri vrhu svake liste "sa called aphrodisiacs", liste koje ljude ponajmanje zanimaju zbog samog ukusa, mirisa, oblika, boje ili hranljive vrednosti avokada pripremljenog samo kao hrane prosto zato da se - ne bude gladan.
Kad god je reč o bilo kojoj vrsti hrane ustvari je reč o uživanju, o divotama koje hrana svojim ukusom, izgledom, mirisom, bojom, svim svojim svojstvima - pričinjava našim čulima. Zato se, mislim, neka hrana uvrštava i u "afrodizijake", ljudima je verovatno oduvek sasvim logično da takva dva užitka moraju biti nekako povezana. Nema i neće biti dokaza o tome, ali to naravno neće nikako sprečiti ljude da veruju u afrodizijačka svojstva hrane, I ta vera će im uvek biti sasvim doovljna da misle da su u pravu (i da budu srećni)
(Hvala Ivana23)
Eksperiment u blogovanju
(Čovek sedi, prekrštenih nogu, na sredini bine. Oponaša pušenje džointa i dodavanja nevidljivom kompanjonu.)
To je kao kada drvo padne u šumi - razumeš šta hoću da kažem, čoveče? To je ono kao kada svi sve znaju, onda i sve ne znači
Slično šljivama berba maslina ne počinje branjem plodova direk' s drveta nego skupljanjem onog što otpadne posle kiše i/ili jačeg vetra. Sezona skupljanja počinje u drugoj polovini oktobra i upravo je završena. Posle nje, baš kao i šljive, preostali plodovi se otresu (druga polovina novembra, decembar).
Posle pune četiri godine rada, konačno je gotova najnovija knjiga Paula Droelja „Analitičar". Ovo kapitalno izdanje Queeria centra na 510 stranica u tvrdom, najtvrđem povezu predstavljeno je na ovogodišnjem Sajmu knjiga na štandu „Seksualne nastranosti i priključenija" u Hali XIV Beogradskog sajma.
Nakon uspešnih romana „Dnevnik jednog režimskog poslušnika", „Na obali reke Drine sedela sam i brojala leševe", „Mira Marković je odlučila da umre", „Đavo i gospođica Smajlović", „Priručnik ratnog zločinca", „Veštica iz Fonda za političku izuzetnost", dolazi nam ova kompleksna priča o potrazi za ličnom srećom, svrhom života i ispunjenju snova.
Paulo Droeljo nas ovim romanom vodi na jedno čudesno putovanje, gde pratimo zbunjenog i uplašenog glavnog junaka, koji nakon velike lične tragedije gubi tlo pod nogama i pokušava da nađe svrhu u svom životu.
Ceo tiraž je planuo za tri dana, kao i svako čudo, tako da planira uskoro da štampamo drugo izdanje, ali za sve cenjene čitaoce B92 bloga, poklanjamo vam skraćenu verziju ovog romana.
Autor: Rodoljub Šabić
Na današnji dan, pre tačno četiri godine stupio je na snagu Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja i ustanovljena jedna nova institucija - Poverenik za informacije. Znam da je bio red da se tim povodom oglasim, ali eto nisam, jer sam veći deo dana proveo u Leskovcu na skupu posvećenom upravo edukaciji o sadržini, domašaju i primeni ovog zakona.
Ali, makar sa dan zakašnjenja treba napisati par reči. Manje povodom „jubileja", a mnogo više povodom toga što se „nova institucija", na četvrtu
Da li ste pročitali vest? Ako niste, pročitajte, pa mi onda recite - kakav osećaj ona u vama izaziva? Bes? Tugu? Nemoć? Gađenje? Krugolina je prošla ceo tobogan pobrojanih emocija.
Tužna sam što se majka devetoro dece još uvek bori za svoj život.
Besna sam što joj lekari nisu ukazali pravovremenu i propisanu pomoć.
Osećam
Sinan Četin, vrlo poznati turski reditelj, će se najverovatnije naći na optuženičkoj klupi zbog svog kratkog (5 min) filma Mutlu Ol! (Budi srećan!). Zahvaljujući ovde zabranjenom YouTube-u mogu sa vama podeliti ovaj dragulj, koji je učinio da se smejem i plačem u isto vreme.
zasto su novine, televizije, forumi i blogovi u toj meri politicki polarisani - zapravo, u meri da enciklopedijski clanci o televizijama i novinama ukljucuju i informacije o njihovoj politickoj orjentaciji?
pomislilo bi se da je pristrasnost medija rezultat drzavne kontrole. takvih primera svakako ima, ali ova polarizacija nastaje i spontano, i najpopularniji mediji su cesto najpristrasniji. za uredjivacki eklekticnu "politiku", na primer, se tvrdi da jo je tiraz katastrofa,
Napomena:Za manje od 24 casa oba klipa sa Youtuba su "povucena".
Rec je o tucama maloletnika u nekoj od skola u Negotinu, a jedna od njih je zapoceta iz krajnje bizarnih razloga.
Ostavicu "mrtav" link na Blogu i "nista" je ponekad stav.
1.U Negotinu
Zahvaljujuci jednom od Blogera dobio sam link za jos jedan incident ucenika skole u Negotinu.Ovo je vec ozbiljno
Posle ova dva klipa,sve ostalo je "Whiter shade of pale"
2. U Srbiji najgledanija emisija "Kursadzije"
3.PUPS
Poštovani blogeri,
Više puta sam od blogera bio pitan, zašto na Youtube nema nijednog mog spota.
Milan /trener92/, postavio je na Youtube moju kompoziciju SUZE, koju izvodima na alt saksu
sa Revijskim orkestrom RTB. Dirigenti su Vojislav Simić i Ilija Genić, a aranžer je Zvonko Skerl.
Snimak je nastao 1981-2. i duže vreme je bio zagubljen. Iskopao sam ga tek pre mesec dana.
Kako video zapis ne postoji, Milan ga je izuzetno nadahnuto obogatio fotosima, na čemu sam mu zahvalan.
Pošto nikako ne uspevam da u post ubacim opciju link, potrebno
Njegova svetost Pavle, voljom Božjom patrijarh srpski i voljom Sabora SPC, iskazanom prvog dana zasedanja, ostaće i dalje patrijarh. Tako bar kažu nezvanične informacije koje do nas dopiru iz većine medija.
Redovni jesenji Sabor SPC započeo je juče molitveno čak sa dve liturgije. Jutarnjom, koju je u Sabornoj crkvi služio mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije i na kojoj je prisustvovalo samo 18 vladika, iako je najavljeno da će prisustvovati svih 45 vladika, koliko učestvuje na Saboru.
Staza kojom idem
Vodi me mojim putem
Oči su mi već u budućnosti
A stopala u današnjici
Miriam Makeba
Južnoafrička pevačica
4. Mart 1932. - 9. Novembar 2008.
Miriam Makeba, pevačica, autor pesama, politički aktivista, humanitarni radnik, Ambasador dobre volje i Ujedinjenih naroda i Južne Afrike, glumica, prababa i prijatelj mnogih velikana sveta poslednjih pola veka, umrla je pre dve večeri. Tokom života, često je govorila da će "pevati do poslednjeg dana života". Tako je i bilo: srušila se na sceni, pred kraj svog nastupa, pevajući pesmu kojom je stekla svetsku slavu Pata, pata. Umrla je kako je i živela, kao borac, na koncertu podrške italijanskom novinaru Robertu Savianu koji se zamerio mafiji Napulja svojim kritičkim i otvorenim tekstovima.
EDIT: U komentarima na ovaj blog predloženo je da se pokrene inicijativa da jedna ulica u Beogradu dobije ime po Miriam Makeba. Ako želite da podržiti ovu akciju, posetite sajt http://www.mama-afrika.worldbreak.com/index.html