Još sam ti se batrgala između tuge za gradom i brige kako da se uklopim u to selo, kad stiže Boletu poziv za vojsku. Mića se baš obradovao, kaže: „Taman da završimo ove radove oko kuće i da mu opremimo radionicu, pa kad odsluži da počne k’o čovek.“ Uhhhh, a meni ne pitaj kako je to palo. S jedne strane mi teško što mi dete ide od kuće, a s druge mi laknulo. Razmišljam da mu tačno treba da se malo presabere i vidi šta će i kako dalje. Ja sam se nekako i pomirila sa ovom situacijom, ali sam čvrsto zacrtala da ću njega podržati kako god da odluči, pa ako posle vojske
.
Vukota Tupa Vukotić (Cetinje 1932 – Podgorica 2002) bard crnogorske arhitekture koji u stvaralačkoj viziji i radu prevazilazi puku arhitekturu, i u izvijesnom smislu predstavlja crnogorskog Gaudija. …
Vukota-Tupa VUKOTIĆ je rođen na Cetinju 1932. godine
Prvih nekoliko dana bio je prilično izgubljen. Jeo je za stolom sa dedom i babom, i decom, a pojavila se još jedna starija žena, mladja od babe, valjda je ona otvorila kapiju iznutra, onda kad ga je Erža dovela. One dve devojke su posluživale za stolom i nije znao da li to rade zato što su mladje ili su služavke ali bi, na kraju obeda i one sele za sto i navalile. Hrane je bilo dosta i bilo je i supe i živine i kobasica i klobas mu je postala omiljena reč. A onda, jednog dana, pasulj na vodi; dok je devojka sa kutlačom stigla redom, od dede do njega, shvatio je. Badnji dan! Njihov. Sad je mogao da broji dane, da ne zgreši i omrsi na Badnji dan.
Kad se osvrnem u proslost, sto mi se cesto desava kad mi, kao sada, iz zvucnika cure rok-balade iz "sedamdesetih", shvatam da, cesto, naginjem egzoticnim nacinima za resavanje problema.
Evo nekoliko primera, da vas pripremim za temu, ali ukratko...
U prvoj polovini "sezdesetih", kad sam bio u uzrastu u kome se sve zna, zalagao sam se za uvodjenje kapitalistickih metoda u socijalistickim uslovima, dozvoljavanje privatne inicijative, ukidanje zemljisnog maksimuma, svodjenje drzavnog uticaja u privredi samo na strogu poresku politiku i plemenito socijalno staranje.
Pocetkom
Komitet pravnika za ljudska prava (YUCOM) i Zene u crnom vas pozivaju da prisustvujete javnoj tribini: Zene , mir, bezbednost, koja ce se odrzati u Centru za kulturnu dekontaminaciju, 30.10.2008. godine Bircaninova 21, sa pocetkom od 10.00h.
Na tribini ce, izmedju ostalog, biti prezentovana Rezolucija 1325 o neophodnosti ucesca zena u mirovnim mehanizmima, kao i tzv. Deklaracija UN o braniteljima/kama ljudskih prava.
U petak, 31.10.2008. godine, predstavnice Zena u crnom i YUCOM-a sastace se sa parlamentarkama Narodne skupstine RS i uputiti im zahteve da svoje
Piše: Rodoljub Šabić
Vlada Srbije će već u septembru, bar je tako najavljeno iz najrelevantnijih izvora, podneti Narodnoj skupštini predlog zakona o ispitivanju porekla imovine. Najava za mnoge zvuči dobro, vrlo dobro. I logično je da je tako. Ogromnoj većini građana već je bukvalno muka od kontroverznih biznismena, estradnih "zvezda", političara, "dama" nedefinisanih profesija, likova bez zaposlenja i zanimanja koji "vestima" o svojim vilama, jahtama, skupocenim automobilima i raskošnom životu, svakodnevno pune stranice tabloida, a da je pritom poreklo njihove imovine
FK Crvena zvezda je 8. decembra 1991. godine na Nacionalnom stadionu u Tokiju pobedila čileanski klub Kolo-Kolo rezultatom 3-0 i postala klupski prvak sveta...
Biti ja, je najteža stvar na svetu! Ne želim da budem pretenciozan, mnogi od vas mogu misliti isto ali ja govorim o sebi. Načitan sam i obrazovan, ovo govorim bez lažne skromnosti, i dalje nastavljam da saznajem sve i svašta iz svih oblasti ljudskih delanja i umovanja. Radoznalost je, smatram, moja najbolja osobina. Ali! Parafraziraću Sokrata: Što više znam, svestan sam koliko toga ne znam! Ne volim sukobe ni verbalne a ponajmanje fizičke. Ipak, tokom života imao sam ih ne mali broj. Nikada, zaista nikada nisam ja bio taj koji bi ih zapodevao ali sam bio primoran da se branim