Moj gost: Mr. Loader:
Fizički napad na Velimira Ilića tokom skupa u petak, u Knez Mihailovoj ulici, kao i sve ono što se zatim dešavalo već je dobilo znatan prostor u medijima, kao i po forumima. Ipak, čini se da bi trebalo kazati još ponešto.
Kao prvo, nesporna je stvar da se bezrezervno mora osuditi napad na lidera jedne stranke i da u ovom slučaju, kao i u svim drugim sličnim, napadač mora biti primereno i bez odlaganja kažnjen, po zakonu. Ovo društvo ne sme da bude društvo nasilništva i bezakonja, gde se politička nezadovoljstva rešavaju ugrožavanjem nečije bezbednosti. Kad je u pitanju (bilo koji) lider političke organizacije, to ima još veću težinu, jer napad na tu ličnost jeste u neku ruku napad na sve koji podržavaju ideje te organizacije. Napokon, to je napad na slobodu mišljenja i izražavanja. Kratko i jasno – postoje društveni mehanizmi koji treba da obezbede da se neslaganja po određenim pitanjima rešavaju isključivo kroz civilizovan dijalog.
"Život je ono što ti se dešava dok ti praviš planove za život."/Lenon/
Ej, što volim nedelju. Zatvorim se u sobu, uključim TV i otpadam ceo dan na krevetu. Odem do toaleta iz poštovanja prema sopstvenom telu i organizmu, malkice u kuhinji pomirišem da li mi nešto odgovara njuhu, ukusu, očnom živcu ... zavirim u frižider uzmem hladno, osvežavajuće i sa tim se vrnem u sobnu hladovinu. Onda mi nekakav vrag ne da mira, pogledam, knjiga se upiljila kao da hoće da me proždre, stavim je na grudi, a ona bubnja, izvadim papirić za obeležavanje, 157.strana.... „bila je to grozno ledena zima potkraj 18.veka. Mladi Teodor lutao je siromašnim, opustošenim ulicama, kapci prozora zatvoreni, vrata zamandaljena kako ne bi toplota izlazila, namernici ulazili, a on je birao retke kuće iz čijih dimnjaka je kuljao dim. Prisećao se udbonosti svoga doma iz koga je otišao svojom voljom ne pristajući na ultimatume bogatih roditelja.„ Pa, dobro, Teodore zar si našao zimu da se inatiš, to se radi u proleće, do zime te prođe i zar si toliko gadljiv na bogatstvo?!
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2007&mm=09&dd=25&nav_id=264957
First things first
Zahvaljujući internet okeanima i morima, do mene je došla boca sa porukom, koja u 10 koraka objašnjava zašto treba bojkotovati izbore, a pogotovo predizbornu kampanju.
10 načina manipulacije gradjankama i gradjanima:
1. PREUSMERAVANJE PAŽNJE
Pažnju javnosti preusmeravati sa važnih problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi razmišljali i stekli osnovna saznanja u razumevanju sveta.
Autor: Rodoljub Šabić
Opšti popis stanovništva i izbori za nacionalne savete nacionalnih manjina, važne i krupne državne aktivnosti koje nam predstoje u vrlo dogledno vreme podrazumevaju, uz ostalo, robusnu obradu podataka o ličnosti. I to, razume se, i obradu onih podataka koji su Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti utvrđeni kao naročito osetljivi podaci poput npr. nacionalne pripadnosti ili veroipovesti.
Prema izričitim odredbama zakona obrada naročito osetljivih podataka o ličnosti može se vršiti isključivo na osnovu slobodno datog pristanka lica o čijim
Putovao sam do Engleske nedavno. U najboljem slučaju, od vrata do vrata, put je mogao da traje oko pet sati - a trajao je 19! I svo vreme sam se pitao u čijoj nadležnosti je ta katastrofa i ko mi je kriv za maltretiranje?
Najjeftinija povratna karta Beograd - Engleska je koštala oko 330 evra po osobi. U isto vreme, za približno iste pare potrošene za prevoz kombijem do Budimpešte i potom avionom do Engleske, otputovali smo i vratili se nas dvoje!
Jedino što je putovanje trajalo mnogo duže i bilo znatno zamornije, a ja čak nisam znao niti koga treba da psujem zbog toga:
prenosim tekst Helsinskog odbora, JT
Vrhovni sud Srbije je ove nedelje uvažio žalbe branilaca dvojice pripadnika Škorpiona za zločin u Trnovu u julu 1995, kada je ubijeno šest stanovnika Srebrenice. Optuženom Branislavu Mediću presudu od 20 godina zatvora Vrhovni sud Srbije smanjio je na 15, a ukinuo je presudu Aleksandru Mediću, osuđenom na pet godina.
Negiranje genocida
Slučaj Škorpioni[1] na najbolji način ilustruje kako srpska elita konstruiše sećanje vezano za ratne događaje u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine. Prikazivanje
Kako ne biti kada ih pogledaš
Moj dragi gost: Florian
Predrasude su sastavni deo naših života, pa je jedna na koju sam nedavno naišao dok sam objašnjavao uživanje u lepoti jedrenja dece i ta kako se može jedriti u zemlji koja nema more. Iskreno rečeno, nisam o tome razmišljao na taj način. Iz mladosti mi je ostao onaj fazon: Mađarska nema more, ali ima ratnu mornaricu, ali tek sam tada shvatio da većina ljudi jedrenje povezuje sa jedrenjakom na pučini sinjega mora. E, šta je tu je, Srbija je nakon raspada Jugoslavije postala država bez izlaza na more, Panonsko more se malo povuklo, ali je na nekom njegovom dnu ostalo Palićko jezero, kao najveće (po rečima zlobnika: najverovatnije najpliće) jezero u Srbiji.
Palićko jezero kao morski recidiv, pored svih sukoba, poseduje jedan lokalnog tipa na relaciji dve obale.
S jedne, naslonjen na Muški štrand prilegao je na samu obalu hangar veslača, a na drugoj strani, pored Vermešovog Bagujvara, a pre pecaroškog doma, nalazi se Jedriličarski klub Palić. Sukobi članova ovih klubova su po svim osnovama, počev od prebacivanja tipa: "Koji je to sport da se krećeš leđima unapred?" (kao da se i letvica u skoku u vis već odavno ne prelazi leđima) pa do "Ko te tero, da znaš da jedriš ne bi morao da veslaš."
Inspirisano poslednjim tekstom Vesne Knežević Ćosić
Mlada devojka je pokušavala da zaspi na klupi u Velikom parku. Noć je bila hladna.Vedra.Njena sudbina, na žalost, nije bila takva.Kako se osećala?O čemu je razmišljala.Da li joj je bilo hladnije ispod tankog džempera ili u mladom devojačkom srcu željnom ljubavi?Koliko je zavidela nama koji smo se preko puta, u zgradi, iza toplih prozora svađali sa svojim najbližima oko gluposti?Zbog trivijalnih gluposti skoro da ne vidimo prave tragedije oko nas.
Za nju sam saznao kada
Na ovu Frojdovu verziju Englightenmentovog znanja kao cilja, koje nas po sebi oslobađa, me je podsetio nedavni članak u časopisu Wired: Your Outboard Brain Knows All by Clive Thompson. Pod okriljem metafore Cory Doctorow "outboard brain" on priča o Internetu kao mentalnom plug-inu, o tome kako neke osnovne stvari sve slabije pamtimo pa se oslanjamo na elektronska pomagala, kako nam je teško bez Googla i Wikipedie da se "poravnamo" sa sagovornikom.
Priča kako ponekad u diskusiji potegne za Googlom da bi naleteo na fragmente koje je on napisao, a kojih se više ne seća. Kako čak i dok vodi telefonsku konverzaciju poteže za Internetom da bi formirao, prilagodio, konceptualizovao svoj stav ili potegao za projekcijom neke teme ili teze koju je sagovornik uveo.Dotiče se istraživanja koja navode kako pamtimo sve manje osnovnih činjenica.
'' the golden billion consumes the lion's share of all resources on the planet ''
Sergey Georgyevich Kara-Murza
I imam mp3 u ušima,
I idu mi emisije ‘’Noćna mora’’ Željka Malnara.
Jedna ZEN pričica koju ste verovatno nekad čuli ili pročitali. Da bismo učvrstili gradivo, ponoviću je.
Sede učenici prekrštenih nogu ispred Zen učitelja i postavljaju mu pitanja. Jedno pitanje glasi: Šta je najskuplje na svetu? Učitelj odgovori: Crknuta mačka. Učenici začuđeni izbuljiše oči! Jedan se usudi: A zašto? Zato što joj niko ne može odrediti cenu, odgovori Učitelj.
Ima jedna zemlja u kojoj sve i svi imaju svoju cenu, mada bi po meni bilo bolje da crknu pa makar bili najskuplji na svetu.
Dan treći, 8. oktobar
Nisam sama!
Od ranog jutra, kakao sam napustila Sjange, sustižem planinare na nizbrdicama a onda me oni pretiču na usponima. Ne prođem ni pored jedne grupe a da me neko nešto ne upita i ne zaustavi nakratko, ili krene sa mnom uporedo. Svakoga zanima otkuda biciklista na ovoj ruti i da li ću voziti preko Thorunga La prevoja. Kad im odgovorim da putujem više od dve godine biciklom i da nameravam da pređem preko tog pasa jer znam da je moguće, da su i drugi biciklisti to uspeli, iskreno mi čestitaju na odvažnosti.
U jednoj od grupa upoznajem Kanađanku koja je pre četiri godine putovala biciklom od Engleske do Indije – takođe sama.
Na sinoć odigranoj utakmici 16 kola NFL-a između Atlante i Detroita, Kelvin Džonson zvani Megatron, oborio je 17 godina star rekord Džerija Rajsa u uhvaćenim jardima (jardi osvojeni hvatanjem lopte u polju).