pretumbam sve stvari,
spopadnem ormane i credence,
opljačkam ostave i usput pojedem bombone,
isprevrćem džepove
a novčanika nigde.
o, Bože, kažem
o, Bože, uzmi me!
ТУГА 15. децембар 2012.
Понављам блог, да се не заборави.
Коме да искажем печал своју...
А. П. Чехов
Прекидам писање о драми и Христићу да бих написао пар речи о животу, на крају, или на почетку: и Христић је веровао да нам драма говори нешто важно о животу. А о чему, у чије име, проговара живот?
Umetnost je održala čovečanstvo.
Izdvajam nekoliko bitnih elemenata koji utiču izuzetno prijatno na mene i samim tim prave me srećnu: MoMA (muzeji), MET Opera i lista najomiljenijih pesama (eklektičan izbor).
*****
Ne znam šta bih radila da nemam pristup muzejima gde bih mogla da lutam satima. Čak i ne moram da stanem i gledam u ništa specijalno. Sama činjenica da se nalazim tu i svuda oko mene umetnost sa svih krajeva sveta, iz svih mogućih perioda, deluje kao magija na mene.
MoMA me je spasila. I još uvek me spašava. Tu je nedaleko
Zarđali skalpel seče sunce, ostavlja taman, crvenkast trag, na nebu. Pijem kafu za poneti. Meni se ovo ne dešava. Kamere za nadgledanje me prate. Zujanje se pojačava. Čujem dozivanja. Pritisak u ušima. Klupi nedostaje daska. Sedim preko puta. Žmurim, suze mi pune oči. Padaju na vrele obraze. Hladnoća čini da bole.
Vetar je oduvao oblake s neba. Mesec i zvezde su plavi. Prave pustinju, zimu, severni pol.
Ogledalo kom najviše verujem je prazno, slomljeno, zamagljeno. Vid mi se muti kada ustanem. Nije mi jasno šta se dešava
Roman bi bio o ljudima koji žive ovde, malo u sajber prostoru, malo na teritoriji koja se nalazi u okviru granica onoga što se zove Srbija.
Autor: Rodoljub Šabić
Koliki će biti deficit našeg državnog budžeta za 2012. godinu? Na ovo pitanje, koje je iz doslovno egzistencijalnih razloga zanima ogroman broj građana, još nema pouzdanog odgovora. Umesto kategoričnog odgovora, postoje samo „odgovori" u vidu pretpostavki, procena, spekulacija.
Tako je npr. bivši ministar finansija (i bivši premijer) svojevremeno prognozirao iznos od oko 188 milijardi dinara. Fiskalni savet, upozoravajući na dramatična dešavanja u vezi sa dimenzijama javnog duga i budžetskog deficita prognozirao je iznos od oko 206 milijardi.
Nitna.
ne umem.
htela sam da kažem
da u meni ima...tj. nema.
Kako je moguće
da taj čovek pogine danas?
El ovde ima ima pilota
k'o pleve?
Koliko treba?
Posvećenosti, ljubavi,
profesionalizma, čega sve?
da postaneš to?
jedan od malobrojnih.
i
onda šta?
čovek je mrtav.
i još jedan.
biće istraga. ma daj?
kakva?
tražio predsednik.
šta?
Srk ...
7:00- Tata, pa ovaj čika se juče pozvao na član 35, tvrdeći da je bolestan, kako ne bi prisustvovao usvajanju sporazuma sa EU.- govori mi Perica i jednim prstićem mi pokazuje na sliku sa naslovne strane, a drugi mi pruža da mu obrišem govance što je upravo isčačkao iz nosa.Gledan ja u čiku,
Dana 26. marta 1999. u Suvoj Reci, u piceriji Kalabrija, kao i na Reštanskom putu, pripadnici MUP-a Republike Srbije: Radoslav Mitrović, pukovnik i pomoćnik komandanta žandarmerije, Radojko Repanović, pomoćnik komandira stanice u Kruševcu, Nenad Jovanović, kriminalistički policajac iz Lazarevca, Slađan Čukarić, policajac iz Leskovca, Milorad Nišavić, trgovac, Miroslav Petković, radnik, Zoran Petković, saobraćajni tehničar, vozač, Ramiz Papić, policajac iz Sjenice, lišili su života ukupno 50 lica, i to: Abdulaha Eljšanija i Jašara Berišu i 48 lica, članova porodice Beriša.
Sada bih morao, kao, malo da se izvinjavam i da naširoko objašnjavam kako nisam želeo nikoga da povredim, a pogotovo ne žrtve komunističkog terora. Stvarno nisam.
Želeo bih ovom prilikom da podsetim na jedan stari, mada ne starinski film. Reč je Bertolučijevom „Dvadesetom veku". Na početku je, koliko se sećam, Verdijeva „Moć sudbine" a na kraju dva starca idu prugom i sve vreme se raspravljaju i gestikulišu. „Dvadeseti vek" je, danas mi tako izgleda, bio neka vrsta umetničke vizije tzv. italijanskog evrokomunizma. U njemu su se mirili pripadnici