Гошћа ауторка: golubica.bg
Ћирилица или латиница? И једно и друго!
Драги моји, стигли резултати, а са њима и мој привремени прелазак на ћирилицу :). Схватила сам да никад не куцам на ћирилици, па реших да мало променим, чисто да ми остане у прстима. Осим за пар кратких извештаја, нисам је користила сигурно 7-8 година, па ако видите негде лј или нј, не замерите :). Па да почнемо, чека вас подугачак блог за доста бројки и графикона, али надам се да ће упркос томе бити интересантан.
Na paradi u Moskvi, kojom se 9. maja obeležava 65 godina od pobede nad fašizmom, neće učestvovati vojnici Vojske Srbije jer nisu dobili poziv.
Paradi će prisustvovati predsednik Srbije Boris Tadić.
Vlada Srbije je saopštila da će 7. maja u svim osnovnim i srednjim školama u Srbiji biti održani tematski časovi posvećeni antifašizmu, slobodarstvu i rodoljublju, kao i analizi sudbonosnih događaja koji su obeležili period Drugog svetskog rata.
Uoči Dana pobede, 8. maja, sa Savske terase Beogradske tvrđave biće izvršena počasna artiljerijska paljba u čast državnog praznika, posle čega će biti svečano otvoren deo stalne postavke Vojnog muzeja u Beogradu posvećenog Drugom svetskom ratu.
Predsednik Tadić je u Norveškoj položio venac i odao poštu jugoslovenskim partizanima koji su se borili protiv Kvislinga.
Preključe je delegacija ministarstva spoljnih poslova položila je venac na Titov grob i zajedno sa dioplomatskim korom odala odala mu poštu kao osnivaču Pokreta nesvrstanih.
(doduše RTS je tu činjenicu prećutala, valjda da ne iritira neke druge).
Da je sve ovo rađeno svih proteklih godina umesto da se upinjalo da se dokaže kako partizani nisu oslobodili već zajedno sa Rusima okupirali Srbiju i Beograd, da nismo izbrisali sve što podseća na antifašističku borbu, a da to sve ruski ambasadori nisu primećivali, sigurno bi i Vojska Srbije marširala na Crvenom trgu.
Navodno, u Ministarstvu odbrane Srbije kažu da su priželjkivali taj poziv
(update) Kloniranje i zloupotreba nikova uz blagoslov moderacije.
Dika i ponos ove zemlje, Velimir Ilić, danas je prevazišao čak i samog sebe, ma koliko se to ─ imajući u vidu prethodno iskustvo s navedenim magistrom i ministrom ─ činilo nemogućim. Umesto preuzimanja odgovornosti za lošu organizaciju Mitinga od 21. februara i nereda koji su – usled te i takve “organizacije” – usledili, Ilić je za nerede koji su tog dana izbili u Beogradu optužio je "izdajničke grupe", na čelu s Liberalno demokratskom partijom!
U izjavi koja prevazilazi sve ono što je ovaj nesrećni čovek na mestu ministra za kapitalne investicije do sada izjavio, Ilić je LDP optužio za širenje mržnje, ocenivši kako je “za Srbiju sramota što ta politička opcija postoji”. “Obrazloživši” ovo na sledeći način: “Ustvari, oni nisu ništa svoje uložili u ovu državu, ne znam kakvi su njihovi koreni i poreklo u ovoj Srbiji i zato je ne cene”.
Na pitanje da li ova izjava znači da ljudi koji misle drugačije od aktuelne vlasti u Srbiji više nisu bezbedni Ilić je odgovorio: "ne možemo da branimo ljude koji idu i vode akciju da Kosovo nije naše da ih ne pretuče neko ko je došao sa Kosova".
U najboljem maniru Gorana Matića, Ivana Markovića ili njegove slavne prezimenjakinje, Velimir Ilić pozvao je na linč političkih neistomišljenika u ovoj zemlji.
Milan Nikolić
Ja ne mislim da je Marko Karadžić „elimisao sebe iz bilo kakve ozbiljne rasprave“ zbog toga što je otišao da se mesec dana „valja u rijaliti svinjcu Preživljavanje“. Ceca Lukić u svom poslednjem tekstu „Robinzon građanske Srbije“ u množini, pretpostavljam misleći na celu Drugu Srbiju, tvrdi da se u Marka zaklinjala dok je bio državni sekretar a sada ga, kada je samo komesar, nema nigde. Ljudskim pravima je podjednko potreban kao i ranije, i tu nema spora, ali da li su ovako teške ocene povodom Markovog izleta na Kostariku, zaista na mestu posebno ukoliko su začinjene tipičnom domaćom zlobom, koja je kod svih Srbija ista – u maniru „ako su mu trebale pare mogao je da traži od Beka.“ U poslednjoj četvrtini svog teksta prva Ceca se izjednačava sa Veljom Ilićem koji je, podjednako decidirano, mada u oblandi šatorskog magistrala humora, govorio o Čankovim tihim večerima u kući Velikog brata.
Predosadna dilema za i protiv reality i programa je besmislena iz najmanje dva razloga. Niti će većinsko, obično licemerno „protiv“ kada je isključivo deklerativno, naterati vlasnike privatnih televizija da se sažale nad duhovnim pustošenjem kojem doprinose niti će se RRA setiti da postoji.
Uz uobičajenu želju za dobro zdravlje, sreću i uspeh u novoj 2014., svima Vama (tj. nama) želim da ona bude inovativna, što nam je itekako potrebno u ovoj ekonomskoj situaciji.
Postoji široki konsenzus u akademskoj sredini, privredi, ekonomskoj politici i zajednici uopšte, zasnovan na brojnim istraživanjima, da ključ ekonomskog rasta leži u poboljšanju produktivnosti. Takođe postoji široka saglasnost da povećanje produktivnosti dolazi kroz inovacije. Što više pronalazača imamo, više otkrića i novih ideja, to smo svi smo kao društvo, pa i kao pojedinci bogatiji. Ovo odmah dovodi do pitanja: kako možemo da povećamo broj pronalazača i inovatora? Pitanje je sve važnije u svetu, pa i kod nas, obzirom na sadašnju ekonomsku krizu i sadašnje pritiske na finansije u javnom sektoru, kao i rastuće troškove visokoškolskog odnosno univerzitetskog obrazovanja....slavili smo rođendane subotom - jer su tad tata i mama mogli da se nose sa decom - svojom i tuđom... Mame su mogle natenane da odu do prodavnica u kojima je bilo bageta za sendviče i da se dave sa tonama maslaca, tanko sečene praške šunke i kačkavalja. Kad se pojavio tommy majonez u tubi sa onim reckavim vrhom koji ostavlja dekorativnu šaru - dodat je uz komadić kornišona. Mama koja se setila prva da narenda kačkavalj - bila je obožavana od sve dece - a psovana od drugih majki koje su posle rođendana pronalazile sir gde god mu mesto nije bilo.
Kada bi
Kada stigne opšte obožavano godišnje doba, od milja zvano leto, i svojim pregrejanim prstima stisne ubogog ljudskog stvora cedeći ga kao sunđer, zajedno sa njim dolazi i vreme kazne božije. Nije bitno kog boga i da li u njega verujete ili ne, jer su sigurno iz svih božijih manifesta i statuta izbrisane reči najveće kazne koju su bogovi smislili za čovekove nestašluke. »I krečićete bar svake druge godine!«, zapovedio je jedan od bogova izbacujući Adama i Evu iz okrečenog raja. Adam je otišao da kupi jarca, a Eva je počela da pokriva stvari najlonima i lepi zaštitne trake po drveću. Tako se sve do dana današnjeg krečenjem muči i zlopati siroti Homo sapiens, pokušavajući da za sobom ostavi što manje nereda i što više živaca.
Nije ovo samo kritika crkve već opis stanja i podstrek za razmišljanje zašto smo tu gde jesmo, šta su hteli oni koji su poveli i gde su svoje narode i države doveli.
I pored svega što se izdešavalo među nama, među njima i između nas i njih, i pored upinjanja svih nacionalno osveštenih i osveštanih da dokažu kako smo različiti, svakim danom u svakom pogledu pokazuje se da smo mnogo isti. Istost ili sličnost se mnogo lakše vide na promašajima i glupostima iz prostog razloga jer je toga mnogo više nego dobrih rezultata i pametnih rešenja.To može da se pokaže uporednim analizama bilo koje oblasti počev od ekonomije, politike, državnih strutura, stranačkih aktivnosti, kulture, sporta, umetnosti pa i delovanja i pozicije crkve u državi i društvu.Da je svaka sličnost mnogo više realnost nego slučajnost dovoljno je da se iz ozbiljnije analize aktuelne situacije izostave konkretna imena država, ličnosti, gradova i crkava ili umesto reči Hrvatska, hrvatski, Zagreb, HKC staviti Srbija, srpski, Beograd, SPC itd. Upravo to se može videti iz sledećeg teksta Heni Erceg :
«Kada bi se postavilo nagradno pitanje – tko je najbezobzirnija, socijalno potpuno neosjetljiva institucija,
Onomad, dok sam jednom rukom peglala, drugom pokušavala da ne sapalim večeru, a trećom kačila novi turnus veša, na prozoru u svet, zvanom televizija, počeo je dnevnik, kome sam mogla da posvetim samo jedno uvo, jer je drugo očekivalo poziv poslodavca, u cilju slanja izveštaja o potencijalnom referendumu na temu slovenačko-hrvatskog pograničnog čupetanja.
- Maaama! Gde su moje čarape?
- U fioci.
- Gde je fioka?
- U ormanu u hodniku.
- Gde je hodnik?
- Ućuti već jednom, gledam dnevnik...
gost autor: proba321
Podnaslov: Nameštanje javnih nabavki - primer iz prakse
Čin1. Priprema terena
Septembar 2012. Dinkić: „Uvidom u stanje na terenu ustanovljeno je da ljudi u poreskim upravama sede na tonama papira, bez arhiva i da je situacija apsolutna katastrofa, istakao je Dinkić napominjući da će informacioni sistem Poreske uprave biti kompletno modernizovan."
Septembar 2012. Postavlja se Saša Dulić za vršioca dužnosti pomoćnika direktora Poreske uprave - Sektor za razvoj i računarsku podršku u Ministarstvu
Mislim da se naslov bloga 'ladno može podvede u jednu od grđih keltvi u našem narodu, bar u ruralnim područjima. Sigurno se svako od nas našao u situaciji da ga negde pitaju odakle je, a onda ako nije iz očekivanog reona da ga gledaju sa podozrenjem, nešto tipa, onaj nije naš. Što se čovek više kreće u mešovitim društvima, to se manje poklanja pažnja ko je ko, odakle je ko, kojom je bojom majka priroda nekog ofarbala. Nažalost kod nas je ova pripadnost nekako duboko usađena. Nije to loše, patriotizam i nacionalizam u zdravoj meri je poželjan