dok šetamo ograde
protesti traju već toliko dugo da je postalo sasvim očito da niko ne zna šta će s njima. vučića nerviraju i pomalo plaše, opozicija ih ne kontroliše do kraja, organizatori su... ok, ne moramo baš o svima. jedini koji izgleda znaju šta žele od protesta su građani koji uporno svake subote dolaze, ne odslušaju govor sa kamiona, ne učestvuju u izboru govornika, odšetaju, popričaju s ekipom i odu kući bez ukakvog plana da se i sledeće subote pojave na protestu iako je organizacija sve haotičnija iako niko ne zna u potpunosti
Apsolutno mi je sjajna ova ujedinjena rekacija ljudi iz vlasti na komentar svog, u dobrom broju pitanja, istomišljenika. Prosto da čovek posumnja da ima nešto u onome što čovek govori.
izvor je www.index.hr
Australski senator o pokolju na Novom Zelandu: Za sve su krivi muslimani
......
Pravi razlog za krvoproliće na ulicama Novog Zelanda danas je imigracijski program koji je muslimanskim fanaticima dopustio da se dosele na Novi Zeland", rekao je 69-godišnji senator Anning u svom priopćenju.
....."Neka nam bude jasno, dok su muslimani možda bili žrtve danas, obično su oni počinitelji. Širom svijeta muslimani ubijaju ljude u ime svoje vjere u industrijskim razmjerima", dodao je
Ne pamtim maglu, ne pamtim jesen
ne pamtim kišne godine
ne pamtim nikad zimu jer moje
sećanje otopi snegove
jedni viču hej, čitaj Borbu,
drugi viču, čitaj Mladinu
Neko nad nama vrši oglede.
Hajde, usudi se i pogledaj u Poglede,
ovde je osmeh - dogadjaj.
Drage blog-komšije, posle još jednog u nepreglednom broju razgovora o novijoj istoriji, na blogu kod Tibora Jone (koji inače ima fascinantnu tehnologiju timskog rada na svojim tekstovima :)), palo mi je na pamet da napravim jedan mali eksperiment nešto drugačije vrste timskog rada.
...ništa nije sporno.
Pre petnaestak godina, bio sam na seminaru koji je držao Kanađanin, Čarli Frencis, jedan od najboljih trenera koji su hodali ovom planetom. Pomenuću samo 32 svetskih rekorda u sprinterskim disciplinama, 8 medalja na Olimpijskim igrama u Los Andjelesu itd.
Pre neki dan (tačnije, u sredu uveče) Fu je surfovala TV kanalima. Krajičkom oka ugledao sam na jednom (TRT-u -- državnom kanalu) Aru Gulera i rekoh joj da ostane na njemu.
Ko je uspeo da prođe (samo)torturu čitanja zločina protiv prevodilačke delatnosti Istanbul uspomene i grad, Orhana Pamuka, u izdanju Geopoetike, zločinac/prevodilac Mirjana Marinković, taj je upoznat sa imenom Ara Guler (Ara Güler). Za one koji nisu, dovoljno je da upotrebim najraubovanije klišee koji idu uz čikino ime -- fotograf Istanbula, "oko Istanbula", najpoznatiji turski fotograf.
No, vraćam se dokumentarcu koji smo gledali. Po svemu sudeći propustili smo samo najavnu špicu i prva dva-tri minuta, jer smo bez problema uhvatili nit priče, a ona ide otprilike ovako:
U poslednje vreme na blogu je bilo dosta diskusije o NATO-u, odnosno da li Srbija treba ili ne treba da se pridruži istom.
Mnogo različitih argumenata se moglo pročitati sa obe strane mišljenja i meni nije cilj da ovim blogom zapodevam novu diskusiju o tome. Međutim, neformalni sastanak ministara odbrane NATO zemalja, koji je juče završen u Istanbulu, ili bolje "skandal" (koji to nije) na tom sastanku mi je dao ideju da probam da razbijem jedan argument koji, čini mi se, predstavlja wishful thinking pro-NATO kampa.*
Ja sam Toske – prvi beskucnik u Srbiji koji ima sajt na internetu
preuzeto sa PROCEDURA
FUNKCIONALNOST. PARADOKS. SMRT.
Leona Helmsley je sanjala, dosanjala i živela svoj američki san.
A san kao san - svako ima svoj. Martin Luter King je imao svoj kad je rekao ‘'I have a dream''. Prema Aristotelu ''nada je san koji hoda'', a prema poslednjim istraživanjima, American dream = kuća u predgradju i dva automobila u garaži (house in the suburbs and two cars in the garage). Leona je postigla mnogo više od toga. Ovo je blog o njenom snu, i ovaj tekst se, na svoj način, naslanja
16 reprezentacija, od kojih više od pola sanja titulu. Nas nema, najviše zahvaljujući Toletu Karadžiću. Navijaću za Ruse zbog pokojnog dede, on je uvek za njih navijao kad nas nema.
Prvenstvo danas otvaraju Poljska i Grčka (18h), dok večeras igraju Rusi i Česi. Ove četiri ekipe čine grupu A, bez dileme najslabiju grupu na ovom takmičenju.
Najjača grupa je grupa B, koju čine Holanđani (po meni glavni favoriti), Nemci (uvek favoriti), Danci i Portugalci.
Branioci titule Španci igraju u C grupi, sa Italijom, Hrvatskom i Irskom.
U grupi D su Francuzi, sa renoviranim timom, Englezi, koji dolaze desetkovani zbog povreda igrača, domaćini Ukrajinci i Šveđani čiji rezultati su najviše vezani za inspiraciju Ibrahimovića.
SRBI I BELA KUGA 2.
Super je biti samohrana majka u Srbiji. Država vodi računa o vama, nađe vam posao, poslodavci se prosto utrkuju ko će više samohranih majki da zaposli, komšije vas gledaju sa uvažavanjem, kad niste prisutni o vama pričaju sve najlepše, preko reda upisujete decu u vrtiće, država vas pomaže i finansijski i savetodavno, ma milina jedna. Ciničan sam,( ili fotografija koja nikada nije napravljena )
Ne mogu da kazem da sam neki zaludjenik tetoviranja, niti da mi je pola tela prekriveno nadahnutim delima neshvacenih umetnika mog lokalnog tattoo bara, ali je tacno da postoji jedna odredjena doza fascinacije oko ubacivanja mastila u boji u potkozni (epi)dermis, narocito kada je to (uglavnom) za vjek vjekova... (Da, znam, ne mora da bude, ali znate li vi koliko (an)laser kosta...)
U svakom slucaju, tek pod relativno stare dane sam se okurazio da odem "pod iglu" i da u periodu od nekoliko godina postanem ponosni(?) vlasnik tek dve manje skrabotine, od kojih je jedna skoro pa originalna i direktno/indirektno vezana za cinjenicu da nista u zivotu nije crno-belo osim te boje, a druga je citat koji igrom slucaja nosi i jedna slavna glumica ...