Bela je rasla usred šljivara ogradjenog naherenim plotom koji je po vasceli dan groktao i čak usred letnjih vrućina se ponosio blatom do članaka. Potpuno nedosegljiva, usred strogo zabranjenog pomenutog prostora, kojim su carevale svinje. Zapravo, krmača veličine omanje podmornice, ponos kuće. Babina miljenica koja se tri puta dnevno nameštala za češkanje pod njene artritične prste, od milja gurajući ogradu tako da
Gost autor: gedza.73
U stvari ima ih više. Možda bi dete smestili u finansijski stabilniju porodicu, imalo bi veće mogućnosti za uspeh u životu, možda su hteli da pomognu nekom drugom...Evo, ubedismo ga da piše: Mikele9 - gost domaćin, na rados' našu !
Uvalimo se dva moja ortaka i ja (svi članovi Kulturnog centra) jula meseca 1968 godine među ferijalce u autobus koji vozi na relaciji Beograd - Neum, preko neke poluljubavne veze sa drugaricom članicom, recimo glavnog odbora Ferijalnog saveza. Trebao nam prevoz do plavog Jadrana. Odma' zauzmemo busiju na zadnjim sedištima i nakon što
kadar iz igrice Heroes of Might and Magic 1
Sjeli smo tako, jedno skorašnje veče, nas tri drugara na čašicu razgovora, i naravno, krenuli da ogovaramo četvrtog, koji nije bio prisutan.
Desničari često kažu da ih narod podržava, da ih većina Srbije podržava u njihovim idejama... i onda naprave najveću glupost, jer su alavi na političku i svaku drugu moć, pa izađu na izbore. Izbori su pokazali da ih narod ne podržava, da većina Srbije ne podržava njihove ideje, da im je toliko mali da čak ne mogu da se približe cenzusu sa nekoliko koalicionih partnera! Što bi rekli ljudi, slepci.
SNP „Naši" su poslednjih nekoliko nedelja bili aktuelni jer su pisali spiskove srpskih izdajnika. Moraju nekako svojim finansijerima da dokažu da imaju makar neku svrhu. To im naravno nije bilo dovoljno, te su se dosetili da bi bilo odlično da i druga strana izađe s nekim spiskom, koji bi njih svrstao među velike igrače! Ko bolje nego LGBT aktivisti, oni su ionako omraženi.
Najjednostavnije objašnjenje fenomena ratnog zločinca bilo bi da se on rađa, te da je reč o psihički bolesnim ljudima, sužene moći rasuđivanja i niske inteligencije. Međutim, to nije tako. Postoji opsežna naučna elaboracija koja nedvosmisleno ukazuje da se ratni zločinac ne rađa već nastaje, te da se većina ratnih zločinaca može svrstati u normalne ličnosti.
Umesto Eurosong-euforije, koju do te mere ne razumem (i ne pratim) da je zaista bolje da ćutim :), evo jednog zanimljivog intervjua iz današnjeg izdanja Tagesanzeigera – ako se ne varam, u pitanju su najčitanije švajcarske novine.
Brzopotezni prevod by JG, specijalno za blog, još specijalnije za blog u rasejanju, a najspecijalnije za sve one koje malo manje zanima Evrovizija ali ih zanima Evropa (sve sa neutralnom Švajcarskom u sred srede). :)
Od Radulovića bi mogao da se napravi Radler*
Odbornica Socijaldemokratske partije (SP) u švajcarskom Savetu kantona, Anita Fec (Fetz), želi da stranci budu bolje integrisani. Njima treba da se omogući da promene prezime, da bi poboljšali svoje šanse na tržištu rada.
Gost autor: Kengurica 556
Porodila sam se 9.6.2009. u Pančevu. Znači, sećanja su vrlo sveža.:-) Odmah na početku mogu da vam kažem da nije horor priča u pitanju, naprotiv.
Dok sam bila trudna išla sam nekoliko puta u obilazak porodilišta i već tada sam stekla utisak dobre organizovanosti i ljubaznosti osoblja. Iskreno, mislila sam da je sve to
Posle nekoliko godina preduzetništvovanja, zatvorim moju jadnu agenciju u februaru prošle godine.
Pre neki dan, stigne mi rešenje za porez za isticanje firmarine za 2010. godinu. Pomislim: "Kakvi ludaci, nisu proknjižili!" Odem pre pet dana da im skrenem pažnju na propust. Oćeš vraga! Rad sa strankama od 8.00 do 13.00, a ja došla u 13.10. Vrata zaključana.
Psujem, hebem mater četvoroipočasovnom radnom vremenu državnih službenika (pauza od 10.00 do 10.30), ali šta ću - odem kući neobavljena posla i poremećenih živaca, sve usput psujući Dinkića i njegov MMF.
Isplaniram danas da odem opet, ranije. Uhvatim dete za ruku i pravac - Opština Novi Beograd, II sprat, soba 76.
Kuc, kuc, dobar dan.
Zauzvrat ni dobar dan ni pomoz' Bog ni Bog ti pomogao, nego se nastavlja razgovor o tome da je neko umro, pa kako je umro, pa mlad bio, pa jao strašno, pa tako i moj neki poznanik isto, i mlad bio, pa 'vako umro, pa 'nako umro, pa znaš ga, kako ga ne znaš, pa bio ovde onomad... ko da dete i ja nismo ni ušli u kancelariju.
Cim ova dnevna zvezda postigne voljenu temperaturu, meni je u glavi samo omiljeni priodni prikaz- gore plavo, dole plavo, guza u pesku, koktel zdravlja za udisanje, pomeshan od smole, algi, minerala i shhhhhhhhhhhhhhh,...ljulja more penu po pesku.
A Rovinj, mali hrvatski grad na zapadnoj obali Istre, lociran na samom kraju njenog kljuna, neshto iznad Pule, posle chijeg vrha samo zavrne u rjechki zaliv, je bio jedna od mojih najdrazih varijanti za provodjenje leta i tamo sam ostavila jednu skoro celu malu istoriju, za koju se nadam da cu je zaokruziti- vishe bih volela, da kada za
Pošto se bliži onaj čuveni Trivundan (da ne kažem Valentinovo), vreme je za ljubavne priče.
A i odavno sam obećala Gordancu da ću ispričati ovu:
Ovo je jedna ljubavna priča koja je uzdrmala dva kontinenta.
Što se njih dvoje ticalo, tu nije bilo ničeg čudnog ni neobičnog, još manje zemljotresnog. Za njih je to bila jedna obična priča o dvoje mladih koji su se sreli na jednoj sedeljci, zapričali o džezu koji su oboje voleli, zaljubili se i odlučili da se venčaju...
On je bio visok, lep, sa brčićima ala Klerk Gebl. Šarmantan, vispren, duhovit, osećajan, vizionar i sanjar. Ona - sitna, krhka, plava, sa kovrdžama, isto tako šarmantna, ali realista i odlučna.
Njemu je 26, njoj 24.
Godina je 1947.
"Ispod površine naše provincijalne samodovoljnosti krije se strah od tegoba privredne i socijalne transformacije, od raskida sa tradicionalizmom i isključivošću nacionalnih ideologija.
To što joj nikako nije polazilo za rukom da zamisli nekoga ko je drvendupast
nije je previše zabrinjavalo. Ono, jeste da joj je unosila izvesnu nervozu činjenica da joj se, ma koliko se trudila, pred očima uporno pojavljivala jedino slika Đepetovog drvenog lutka, sa, podrazumeva se, velikim drvenim nosom i donjim delom leđa takođe od drveta, što se naročito imalo podrazumevati, jer je u svim slikovnicama i u svim filmovima uredno odeven, ali je negde nazirala sasvim opravdanu slutnju da će se misterija njoj beskrajno zabavnog izraza već nekako rešiti sama od sebe, pa se i nije preterano uzrujavala.
Čini mi se da su omiljene aktivnosti u zemlji u kojoj živim: