док шетам синоћ програм 10 хиљада корака свако вече и умрећеш здрав, присећам се записа развратника В. Зупан-а из затворских му антимемоара насловљеним Левитан
- за разговоре удвоје најпогодније је ћутање,
Juče smo najzad i mi sa jeftinijim ulaznicama mogli da saznamo šta piše u predlogu zakona o izmenama zakona o porezima na imovinu, pa da vidimo šta kaže računica, u kakvoj ćemo biti situaciji kada se ovaj predlog usvoji.
Ono u čemu se ne razlikuju sadašnji zakon i zakon nakon promene jeste da postoji razlika između onih kojih vode poslovne knjige i onih koji poslovne knjige ne vode. Za sada ću samo kratko reći da se pozicija onih koji poslovne knjige vode ne menja. Ali da vidimo kako se menja porez za one koji ne vode poslovne knjige.
Autor-Dragoljub Zamurovic
uvod
Ustane, otrese prašinu, proveri može li da hoda, maramicom pokupi krv sa kolena, pretrese džepove, pogleda levo i desno, pogleda gore, i opsuje, pogleda pravo. U sebe. Sam.
(Uvek kada mu je bilo potrebno da nije, saznavao bi koliko, kako i zašto jeste) : sam...
razrada
Dodiri u neobaveznom.. Preleti, sa ostrva, osmesima, i sličnim iluzijama.
Ali tada. Kada bi dobro došlo.. Ruka, trenutak2, da izjednači horizont sa pogledom. Pokret1? Ne. Nema. Pokoja reč:
-Diži se.
-Budi pametan.
-Budi ponosan. I pazi kako se ponašaš! (?)
We have now drifted into the third year of GFC (that is the Global Financial Crisis and specifically NOT Going For Coffee) and everyone is STILL nay-saying the economy and waxing gloomy about the prospects for this year.
What do you think for this year? Do you see any signs of improvement? Do you think we are out of it? Do you think it will continue? In the questions we should see the answers. The point is that nobody really knows, and everyone seems to be turning to friend, neighbor, family member, and random guy on the street waiting for the light to change to see if the light will really be changing or not.
iliti – I did it again ;)
Iznenadna vijest o postojanju izgledne mogućnosti da, nakon skoro dvije i po godine, ponovno doživim bliski susret sa DMT-jem, prizvala je u moje sjećanje gomilu nezaboravnih uspomena, ali i upalila sijaset kojekakvih alarmnih lampica. Duhovna strana mog krhkog bića odjednom se našla u stanju povišene bojeve gotovosti.
Indian Vels je mali, malesni, ovolicni Kalifornijski grad koji svakog marta nudi suvo i toplo vreme, pogled na impozantne planine, i vrhunski tenis rasut po 23 zeleno-plava terena. Grad je medjutim dovoljno mali da vas samo pet semafora levo ili desno deli od drugih gradova slicne velicine. Svi gradovi su pedantno obelezni, i u imenima im se cesto pominju palme, izvori, fatamorgane ili bunari, reci koje podsecaju kako je ovaj deo juzne kalifornije izgledao pre stotinak godina.
Imena lokalnih ulica su medjutim znatno modernija. Poznati zabavljaci koji su ovde godinama radili,
Bili smo planirali prolazak kroz Beograd sa zadržavanjem od nedelju dana, koliko da malo predahnemo, servisiramo bicikle, vidimo se i prostimo sa mojim prijateljima. Međutim, ispostavilo se da smo umorniji nego što smo mislili i da imam(o) mnogo više poslova nego što smo očekivali, tako da smo ostali duplo duže.
Jurili smo tamo i vamo da popravimo, doradimo ili dokupimo delove za naše makine, viđali se sa prijateljima, poznanicima i svim milim i dragim ljudima koji su želeli da nas pozdrave, kao i sa predstavnicima sedme sile koji su bili raspoloženi da čuju našu priču.
Prođe večeras i drugi intervju u poslednjih 7 dana koji je Jugoslav Ćosić imao na temu reforme pravosuđa u Srbiji. Oba su potpuno promašila centralno i ključno pitanje i dozvolila da se to pitanje potpuno zatrpa i uguši gomilom nebitnih i nepotrebnih pitanja.
Slično su prošla i dva Utiska nedelje na istu temu. Očekujem od političara da to rade. Od nezavisnih novinara očekujem više. Ja građanin.
Svaki susret dve sestre predstavlja novu priliku da se odredi koja će imati glavnu reč. Foto copyright © Nitin Bhardwaj
Sutra, 3. marta, je Svetski dan divlje faune i flore (World Wildlife Day), prilika da se osvrnemo na svu raskoš živog sveta koja nas okružuje. A sećam se kako su mi u više navrata, dok sam nepomičan posmatrao ptice, prilazili i njuškali me poljski miševi. Verovatno su samo proveravali da nisam već mrtav i da li mirišem jestivo, ali ja sam se divio njihovoj hrabrosti i radoznalosti da priđu nekom ko je toliko veći od njih.
Slede neki trenuci radoznalosti, bez nekog određenog reda:
Posle dobijanja kandidature za članstvo u EU, a kako se više zahuktava predizborna kampanja već su i biće sve glasnija minimiziranja članstva Srbije u EU, nuđenja boljih alternativa pa čak i desetine milijardi dolara ako anti-EU opcija pobedi. Ipak, ubeđen sam da ni EU-anti EU, kao ni izdaja-očuvanje Kosova neće biti ključne teme na kojima će se dobijati glasovi birača.Svakome je jasno da će se koplja lomiti oko socio-ekonomske situacije i onoga od čega se živi. Što se EU tiče, dovoljno je pogledati ko su njeni najveći protivnici u evropskim zemljama i okruženju pa zaključiti da je upravo to najbolji pokazatelj da treba ići u EU i da je sramota biti protiv.
Evropskoj uniji moglo bi se zаmeriti štoštа i u njoj bi trebаlo mnogo togа menjаti. Ali, jedno je izvesno – čаk i ovаkvа EU je mnogo boljа od onogа što nude njeni nаjgorljiviji protivnici. Kаdа se imа u vidu ko su neprijаtelji EU u nаšem okruženju, ondа više nije nаjvаžnije pitаnje dа li, odnosno koliko će koristi Srbijа imаti od člаnstvа u EU, već je, nаprosto, srаmotа biti u društvu onih koji su protiv EU. Dakle, ko ima problem da se opredeli za ili protiv EU možda će mu pomoći da vidi koje su to stranke i pokreti u regionu i Evropi protivnici EU.
U Politici je juče izašao odličan članak Vladimira Vuletića o EU i njenim protivnicima.
На страну где смо у континууму радикални ад хок антиваксери – радикални ад хок ваксери... под условом да смо у свемиру у коме се признаје постојање заразе, 'ајде и да помиримо и варијације, да није вирус него је бактерија, да није бактерија него је гљивица итд., још неке ствари осим непредузимања неопходних мера превенције, не ваљају.
Milan Nikolić
Na ovom događaju nedostajale su samo bivša supruga Milorada Ulemeka i Ljiljana Bulatović sa tašnicama dekorisanim koricama "Gvozdenog rova" ili od najtanjih niti satkane biografije "General Mladić". Da, ne bi trebalo zaboraviti, o tome je Dubravka Ugrešić već pisala, i Radovan Karadžić je pisac, štaviše kompleksna i kontroverzna ličnost baš po meri ovog vremena, gotovo multimedijalna, pa samim tim i savršeno pogodna za špalir pisaca na sinoćnoj modnoj reviji jedne beogradske izdavačke kuće - "Knjiga na dohvat ruke".