Iako blog nije o knjizi Fareed Zakaria „The Post American World“ pošto je nisam ni pročitao, ni o adaptiranom materijalu za članak u Newsweek-u, koji jesam pročitao, interesantna mi je paralela gde svet ubrzano ide u geo-političko-ekonomsku budućnost kroz uspon ostatka sveta i gde ICT (Information and Communication Technologies) ubrzano ide u budućnost kroz pojave na rubu mreže.

Lakše mi je definisati šta za mene nije rub mreže – komunikaciona infrastruktura i established, veliki web entiteti što nude usluge – provajderi, search engines, social networking etc.

A pošto je i sve ostalo umreženo, pa makar do daljnjeg čučalo i iza firewall-a, to mi je rub. I mi pojedinci smo rub, iako na „trivijalan“, tj klasičan, stari način.

Priča jedne devojčice.

Bez šibica.

Sa plavim očima.

Koju je možda sanjala.

A možda nije izmislila.

Scena je sledeća. Na kauču sedi bakica, Dona Louredes se zove, i nekakav kokainirani krimos. On je nju kidnapovao i sad pokušava da nađe nekoga ko će da plati otkup. Badava, ne ide mu jer kome god da telefonirao i tražio pare, niko blage predstave nema o kojoj je Lourdes reč. Otmičar pita: 
- A da nemate vi nekog bližeg?
A ona: 
- Od kad je moj Orestes umro, skroz sam sama.
I on, kud će, šta će, odluči da bakicu, kad već od nje ne može da zaradi ni dinar, pusti na slobodu. A njoj žao, pa mu kaže:
- Hoćeš, sine, da ti dam penziju? Nećeš?

Romero got married on the fifth of July, In our Lady of Immaculate Dawn, Could have got married in the revival man's tent, But there ain't no reviving what's gone, Slipped like a shadow from the family he made
In a little white house by the woods, Dropped the kids at the mission, with a rose for the virgin, She knew he was gone for good.

It's a long way to Heaven, it's closer to Harrisburg, And that's still a long way from the place where we are
And if evil exists its a pair of train tracks, And the devil is a railroad car.

Could have stayed somewhere but the

Ragged Wood

Whoa-oh-oh

Come down from the mountain, you have been gone too long
The spring is upon us, follow my only song
Settle down with me by the fire of my yearning
You should come back home, back on your own now

The world is alive now, in and outside our home
You run through the forest, settle before the sun
Darling, I can barely remember you beside me
You should come back home, back on your own now

In the evening light, when the woman of the woods came by
To give to you the word of the old man
In

LUA

I know that it is freezing, but I think we have to walk,  I keep waving at the taxis, they keep turning their lights off. But Julie knows a party at some actor's West side loft, Supplies are endless in the evening by the morning they'll be gone.

When everything is lonely I can be my own best friend, 'll get a coffee and the paper, have my own conversations. With the sidewalk and the pigeons and my window reflection the mask I polish in the evening by the morning looks like shit.

And I know you have a heavy

Cetrnaest godina izivljavanja nad sopstvenim narodom, spakovano u 72 sata paranoje istih onih koji su do svega ovoga i doveli.

Sta je to za vas, Djubradi jedna, naspram onog sto ste nam svih ovih godina cinili!

Tužno je gledati one ljude koji stoje sa slikama svojih najmiliji nestalih u ludilu ratova tokom 90-ih godina. Tužno je i ružno kako se sve države regiona i međunarodni organi odnose prema tom problemu, a još tužnije što i se i dalje raspiruju strasti koristeći brojke tih nesrećnika.

Prema podacima Međunarodnog komiteta Crvenog krsta, nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji još se traga za 14.790 nestalih  ljudi. Od tog broja u BiH se kao nestalo vodi 10.512 osoba, u Hrvatskoj 2.436 a na Kosovu 1.842 ljudi.

Prema podacima udruženja porodica nestalih, od ukupnog broja nestalih, nepoznata je sudbina još 4.418 Srba, od toga u BiH 1.756, Hrvatskoj 2.130 i na Kosovu i Metohiji 532.

Večeras sam konačno pogledao film koji sam kupio uz knjigu koju je Bojan u svoje vreme preporučio, "Ne govori mi laži" - obe stvari od istog autora - Džona Pidžera.

Film se zove "Rat demokratiji" ("The war on democracy") i čini mi se da je ime nastalo kao ruganje poznatom terminu "Rat terorizmu" ("War on Terrorism").

 Umesto da vam odmah, kao na  prvoj stranici knjige Agate Kristi iz javne biblioteke, kažem kako je ubica u stvari poštar - preskočiću

Na promociji će govoriti: Nebojša Milenković (autor), Teofil Pančić, Ljiljana Jokić Kaspar, Slobodan Tišma, Tatjana Tucić, Vladimir Vasiljev (direktor biblioteke „Žarko Zrenjanin") i Branislav Grubački Guta. Moderator večeri: Jovan Gvero.

Na današnji dan pre tačno dvadeset godina, u Subotici u kojoj je i živeo, umro je Slavko Matković - bez sumnje najznačajniji inovator i eksperimentator u srpskoj i jugoslovenskoj umetnosti XX veka.

Pre godinu dana je otišla Tanja.

Čini se da je nema mnogo duže od te jedne godine. I da je istovremeno ta godina prošla kao tren.

Čudno je vreme u kome nema nekoga ko je našim vremenima uvek pripadao. Bio tu negde.  Činio se neodvojivim od postojanja. Prosto, bio deo nas i vremena u kome živimo.

I sad ga više nema.

A to je tako nestvarno, iako stvarnost ne laže.

Lažu sećanja koja ne mogu da umru.

Naročito ona poslednja, ona koja odbijaju da se utope u mraku zaborava. I uporno žive u sitnicama. Pomisliš da više nema Tanje, i samo ti bljesne njen osmeh i poluzatvorene od smeha oči. Tako se ne smeju onih kojih nema.

Često se Google prevodilac učini kao velika štetočina, jer kada on preko jezika pregazi, za njim malo koji smisao reči preživi. Ali ponekad, toliko slučajno da se namernim čini, Google prevodilac za sobom ostavi apsurd svojstven samo živim bićima i to onim sklonim drugačnosti koji svet čitaju dirljivošću avangarde. Tako sam, onomad, natrčala na korejsku firmu džakaste odeće koja mi se stalno podmetala, i shvatila da to nije slučajno. Tamo je pomenuti prevodilac sa korejskog, preko engleskog, prevodio na srpski koji mu se učinio vrlo sličan ruskom. Rezultat je bio slomljeni jezik besmisla koji se pleo u osetljivu pesmu apsurda:

                                    DO KRAJA CLOSEOYM

Tamno Plava Žena Jesen

Jesen Tanak Štrika Džemper

Boja: Vojska zelena

Grašak Protežu Pamuka Sa Dugim Rukavima