Analizirajući posthumno Adolfa Hitlera, psihoanalitičari su pronašli brojne patološke crte njegove ličnosti: ekstremnu narcisoidnost, intenzivnu nekrofiliju, pukotine u percepciji i socijalnim kontaktima, a verovatno i prisustvo psihoze i šizofrenije. Uzgred, ustanovljeno je i da su Hitlerove seksualne želje bile voajerističke, analno sadističke prema inferiornom tipu žena i mazohističke prema tipu žena kojima se divio. Neki su tvrdili da je vođa Trećeg rajha bio homoseksualac. Smelu hipotezu da je Adolf Hitler bio žena, koliko je poznato, ipak, niko nije izneo. Međutim, poslednji nalazi pokazuju, da ni tu mogućnost ne treba isključiti.
Postoje trenuci kada su reči suvišne. Spremajući se jutros na posao, pronašla sam jednu svoju kompilaciju. Bez mnogo razmišljanja, odlučila sam da je podelim ovde sa vama, jer je ono što osećam - svaki put kada je slušam - divna, nesebična, topla, pomalo razarajuća ljubav. Možda one sve i nisu baš ljubavne, ali ih ja osećam tako. Nije mi cilj da preletite preko naslova ovih pesama. Nije mi cilj ni da vas ubedim da su baš ovo najlepše ljubavne pesme na svetu, jer one to verovatno jesu samo meni. Ali, želela bih da ih pažljivo poslušate. Sigurna sam da će mnogi uživati, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog činjenica da su zvanične «ljubavne» kompilacije oduvek bile gomila patetičnih balada, kao i da većinu ovih pesama možda dugo niste čuli, ili ih niste nikad čuli.
Kapalo je oko dva popodne kada sam pre neki dan sedela sa drugaricom na pauzi za kafu. Posle mesec dana borbe sa vukom Fenrirom, Viking Erik je napokon uspeo da nam vrati sunce i da se tog dana pojavio u Novom Sadu, bio bi lepo nagrađen. Ali, nije, kurvar. Kroz Laze Telečkog nije prošao niti jedan Viking. Bilo je par gej gusara i nesto dečice, ali velikih, dlakavih muškaraca, koji damama vraćaju sunce i bogtepita
Nije mi se pisalo o tome, ali vidim da je situacija takva, pa osecam da mi je duznost da napisem nesto, ukratko, o tome kako obicni gradjani uticu na formiranje zdravstvene politike zemlje, iako nemaju neophodno strucno znanje.
Pocicemo od pretpostavke da je zdravstvena zastita obavezna i da se sredstva za nju obezbedjuju izdvajanjem zaposlenih, a raspodela vrsi prema potrebama i kolicini sredstava kojom se raspoloze. Ostavicemo po stani nacin raspodele, o cemu cu rado diskutovati sa Vama u komentarima, ako nekog zanima.
Zdravstvena zastita je jedna gorucih tema u predizbornim
Sve je išlo nekako sivo, tog oktobra `45. Život je polako ulazio u nekakav kolosek ali je dotadašnji bio temeljno razvaljen ratnim zbivanjima a novi je postavljan po sasvim drugačijim principima. Novi planeri su trasirali staze po tudjim, verovali su, jedinim ispravnim nacrtima ali su, u prevelikoj želji da se pokažu, iz nacrta koristili samo velike, primamljive rečenice; tako su parole postale putokazi. Krivine I skretnice su bile opisane samo sitnim slovima a o havarijama I masovnim gaženjima na jednoj pruzi koja je već bila izgradjena po tom nacrtu nigde ni reči.
Stigao je medju prvima, oni iz okolnih sela stizali su malo po malo, neki praćeni rodbinom, neki sami ili u grupi , uglavnom obavijeni plemenitim mirisom borbenog duha od dvaest gradi. Do uveče su stigli svi sa spiska, osim jednog za koga su rekli da ima groznicu i pokazali neki papir. “Baš zgodno, danas groznica a sinoć u kafani zdrav k`o dren. Valjda će da ozdravi do sutra, kad mi odemo”, procedio je narednik a oni koji su ga čuli počeli su da gužvaju lica u podsmešljive grimase. Tomi je bilo milo što je onako pažljivo hodao po kaldrmi, da je uganuo nogu…, ma, ne sme ni da pomisli. Večna sramota.
састав на тему . . . пролазности љуцке
зорка, имаће 72 ујуну, некад баш лепа рођакиња штојој се отац перица самоубијо окрушку караманку свешањем удругој башчи, а удала се за ,сада је покојни од енфизема плућа, војно лице
Oni kažu: Pušenje ubija... Pušenje može usporiti krvotok i prouzročiti impotenciju
Ja kažem: Pisanje bloga ne ubija; ne utiče na krvotok, ne stvara impotenciju. Čak, koliko ja znam, ne biva ni uzrok nesanicama
Ovo nije pisanje o štetnosti
Nek uljeze i ta luda k nama
Da nam kuću napuni smijeha (Njegoš)
Kažu za tog čoveka da je, prosto rečeno, bio inkarnacija španskog duha.
Naravno, govorim o Don Kihotu (Don Quijote, por favor), junaku istoimene knjige, čiji je prvi deo obelodanjen daleke 1605. godine, a drugi desetak godina kasnije.
Pesnički rečeno, plamen njegove velike duše zasvetleo je na zemlji, dakle,
Evo, ubedismo ga da piše: Mikele9 - gost domaćin, na rados' našu !
Uvalimo se dva moja ortaka i ja (svi članovi Kulturnog centra) jula meseca 1968 godine među ferijalce u autobus koji vozi na relaciji Beograd - Neum, preko neke poluljubavne veze sa drugaricom članicom, recimo glavnog odbora Ferijalnog saveza. Trebao nam prevoz do plavog Jadrana. Odma' zauzmemo busiju na zadnjim sedištima i nakon što
Prvi put sam to osetio kad je umro Drug Edvard Kardelj. Bilo je to 10. februara 1979. godine. Ko bi rekao da je otoič prošlo već 30 godina! Proglašena je bila trodnevna žalost. Kao što dolikuje, u datom trenutku svi radio i oba televizijska programa ispoštovali su situaciju i tri dana emitovali prigodnu muziku. Tada sam se prvi put naslušao divne, fine, osećajne muzike. Prva dva dana bila je to samo ozbiljna a onda, valjda kada je ponestalo klasike i dežurnim recenzentima opala pažnja, krenuli su instrumentali. Koliko god bio mlad, lud i roker, uživao sam. Nisam gasio radio!