ИЗМЕЂУ КРСТА И ПОЛУМЕСЕЦА
Бехлул је посматрао фигурине, оне готове, затим недовршене и тек започете. Ненад поцрвене: видело се да их производи по три-четири упоредо. Али Бехлулово лице је имало достојанствен изглед, као да гледа уметничка дела у неком музеју.
- Груби радови су шаблонски – Ненад осети потребу да објасни. – Ослобађам се сујете, да је опет стекнем у завршници.
И он показа две-три завршене фигуре, наизглед исте, са различитим детаљима.
Бехлил је замишљено климао главом.
- Свако отплаћује дуг свом идеалу – проговори. – И ја сам то плаћао, само на други начин.
- Идеал је да свака фигурина буде јединствена, да створи свој сопствени простор.
- Знате ли шта је идеално дело код нас, Арапа? Кад нешто исклешеш у камену и оставиш у пустињи на сунцу и ветру који носи песак. После хиљаду година имаћеш идеално дело.
Dijalog (od staro Grčkog Dialogos što znači razgovor), predstavlja vođenje usmenog ili pismenog razgovora.
Svesna upotreba dijaloga počinje kod Sofista, koji im služi za saznavanje ili raspravljanje problema u smislu klasične Dijalektike (Teze i Antiteze). Literalno se može naći u Sokratovim dijalozima
Pre možda godinu ili dve dana napisala sam blog Porcelan, taj blog je istinita priča sa kojom smo živele nas četiri.
Vest o smrti Dejana Stankovića je odjeknula taman toliko koliko smo evoluirali, a evoluirali smo malo.
Dok sam tih dana boravio na (za mene) pokojnom Tviteru, Dejana sam branio kao kerber od napada raznih budala. Nikada nije reagovao na moje komentare jer je bio prekulturan da se upusti u takve diskusije.
Ni blog B92 se nije proslavio. Nekoliko komentara starih blogera i to je to.
Komentari na glavnoj strani B92 vesti bili su u fazonu:
"Dobro da nije onaj Deki."
"Ko je bre ovaj čovek? Šta je napisao? Šta je ovo "Tiago" između imena i prezimena?
Ти заједнички тренуци лепог ојачавају међуљудске односе, а јаки међуљудски односи јесу смисао живота. И ако се човек пита шта је смислено, смислено је оно што ојачава међуљудске односе. Лепота ојачава нас.
Ово су мени омиљени тренуци лепоте.
Fear. Hatred. Xenophobia. Paranoia. Jingoism. Isolation. Zealotry. Bellicism. Ethnocentricity. And bigotry.
Good morning, America.
I woke up this morning not to any kind of “New America” but to an America that has finally allowed its baser instincts to chew through the leash on which they have been held for many years and take charge.
Доношењем овог закона ће се проширити могућности за запошљавање, пре свега у сектору управљања стамбеним зградама, јер ће оно бити обавезно и професионално организовано. Мањим зградама ће моћи да управљају предузетници, чиме ће се отворити простор за тржишну конкуренцију у сектору одржавања зграда.
Примена закона
rezultati se jos zbrajaju, proveravaju, potiskuju i mozda su vec poceli i da se zaboravljaju.
sto je dobro, ne treba se opterecivati, ipak ce novih izbornih kampanja biti koliko za par dana (znamo mi naseg predsednika).
zanimljiva je igrica pronaci svoje izborno mesto u izvestaju gradske izborne komisije pa gledati svoje mikro okruzenje. tu su najblize komisije, one sa kojima se dele kafe, price, romanse i ogovaranja (ok, kazu da je bilo i nekih koji nisu bas komsiluk ali...) pa je red videti kako se i koliko dele i politicki stavovi.
ono
otpevao je to omiljeni dečiji pesnik još pre 20 godina, hteli smpromene a dobili zamene. tako zaglavimo.
ako nas je nešto naučio kraj serije čiji smo kraj čekali kako bi se nastavio pisanje knjiga, to je da pobeda dolazi promenom sistema a ne zamenom igrača. u igri se pobeđuje napuštanjem.
srećno vam nestabilno leto, kiša i sunce često rode dugu
ps i da, zaboravih -
... životnu normalu, posle ljutog Covid-19 karantina...
Juče mi je u opštem prelistavanju vesti iskočila tabela američkog CDC-ja (državni Centar za Sprečavanje Boleština). Po mom mišljenju tabela je izuzetno korisna, iako bi mogla da bude i podosta bolja:
Od engleskog možda samo ICU nije svakodnevni akronim - Intensive Care Unit.
Kompjuterska poezija
Čitam u kulturnom dodatku Politike od 5. avgusta 2017.
Tekst Milana Mišića
"Može li poezija da se piše na kompjuteru"
Naglašavam datum ne bez razloga
Naravno da može
Evo ja je tako pišem, sednem za svoj Mek i kad osetim potrebu, želju i mogućnost
Krenem da pišem
Da se razumemo
Nije to neka naročita poezija
Ali
Jeste poezija
Zašto jeste, ko je odredio da jeste, pitate se vi, moji verni čitaoci
Vi koji čitate sve što