PIŠE: Rada Karanac
Sram nas bilo! Sram nas bilo kada možemo kriminalcu Kristijanu Goluboviću, da dozvolimo da nas podučava životu; da mladima nudi „poželjan model ponašanja“; da nam prepričava svoje „velike istorijske poduhvate“ i još veće
Godina 1820. bila je prestupna. Na ostrvu Milosu otkopana je statua (doduše bez ruku) neke zgodne cice; u SAD je izborna godina - Džejms Monro opušteno trči homerun; trapavi eksperimentator Ersted primećuje vezu elektriciteta i magnetizma; ljudska noga prvi put staje na tlo Antarktika; u Engleskoj je porinut brod nevinog imena Beagle. Nemačka, u to vreme konfederacija 39 suverenih država, široko ulaže u kartografiju; od Vojvodine do Danske geometri imaju pune ruke posla.Administracija je jako zadovoljna što se projektu brzo i lako pridružio mladi, ali već poznati dr Karl Fridrih Gaus, isti onaj koji nas je mudro gledao sa novčanice od 10 maraka.
Nosači geodezijske opreme, sa svoje strane, nisu preterano srećni. Sa njihove tačke gledišta, mladi doktor je definitivno rešio da slomi svoj mladi vrat pentrajući se na planinske vrhove Hohenhagen, Inzelberg i Broken (sic!) Možemo da zamislimo nosače, koji stenju pod teškom opremom, kako besne dok slušaju tiho mrmljanje mladog doktora što se svađa sa samim sobom dok u glavi izvodi složene proračune. Verovatno su se žalili suprugama kako je taj mladi doktor ludak koga ne žele da nose na duši. I verovatno su im supruge odgovarale da umuknu jer se posao dobro plaća. Ali mladi doktor izgleda nesalomivo, a na licu mu se vidi nesumnjiv smešak pobednika; verovatno je dopustio sebi i veseli Tako je! uzvik. Merenja koja je izveo, za koja je izmislio i novi instrument (isti onaj koji je Gausu pravio društvo na inkriminisanoj novčanici), potvrdila su teoriju: zbir uglova u trouglu Hohenhagen-Inzelberg-Broken nije 180 stepeni.
gost autor: drzurin otac
Stojim nasrijed dvorišta koje je posuto pijeskom da se ne bi kupilo blato, i koje je sa svih strana ogradjeno visokim zidom od ćerpiča, jer je kuća nekada bila turska...
Izvan zida dvorišta vide se samo topole i poneka trepetljika baš kao što je ona sa presječenim vrhom na kome se vidi rodino gnijezdo i roda koja u njemu upravo raščešljava svoje perje!
Гост аутор: алс
На претходном блогу смо начели неке теме из електроенергетике, па ћу покушати да у наредна три блога направим пресек где смо били и зашто смо кренули у овом правцу, где смо данас и који су изазови даљег равоја и како ће можда изгледати будућност.
Дакле, аб ово.
jedan pravi prednovogodišnji blog sa sve zimskim ambijentom i nordijskim čarolijama ...
"Filozofi su samo različito tumačili svijet, a radi se o tome da se on izmeni." - Karl Marks, jedanaesta teza o Fojerbahu
*Majkl Kaningem: "Dok ne padne noć"
- Kakva je knjiga?
- Dosadna.
Kad vam tinejdžerka kaže da je knjiga dosadna, obavezno je pročitajte.
Gledam neki dan moju ulicu. Pusta, bez vesele dečje graje, bez tupih udaraca dečačkih skejtbordova o asfalt, bez ptica, bez uobičajenog saobraćaja, bez daška vetra. Pritisli sparina i sunce moju bačku ravnicu sa svih strana, pa nas dinstaju na tihoj vatri danima. Povremeno promakne po neko, valjda samo onaj ko baš mora. Sve se to ovih dana spustilo na Dunav, ili traži zaštitu u klimatizovanim prostorima. Grad je prazan, a zamislite, šoping centri puni. U to sam se uverila neki dan kad sam morala da svratim u BIG, i kad sam jedva našla slobodan parking. Pomislila sam prvo, da nije njegova prvosveštenička ekselencija, prajm minister, iznenada odmrznuo novce a da ja to ne znam, pa je narod u euforiji i k'o pušten s lanca počeo da kupuje sve i svašta?! Ubrzo su me razuverili prazni butici i besposlene prodavačice. Punom parom radili su samo kafići u kojima se vodila borba prsa u prsa za stolice i slobodno mesto, i šetači, šetači, šetači...Ljudi šetaju sa decom, onako porodično, i hlade se. Šta će?! BIG je ovih dana postao instant korzo, pravi rock'n'roll posle toliko vremena, jer nas već drugu nedelju ne napuštaju strašne pasje vrućine.
Poštovani gledaoci, dobro vam veče. Prethodnih godina u ovu moju i vašu prednovogodišnju emisiju, pozivala sam poznate ličnosti iz politike, zabave, sporta... Ove godine sam odlučila da u studio pozovem jednog običnog ili kako je to već uobičajeno reći, malog čoveka, našeg sugrađanina...da li vam ovo i ovakvo predstavljanje smeta....
Ne, ni malo.
Večeras je s nama u studiju...molim vas da se sami predstavite.
Mikele P.
Imate li da dodate još neki podatak?
Ne.
Ha, ha, ha...vi to baš koncizno i rekla bih, šturo.
Poslednje
decembarsko veče
sa nebom išaranim zvezdama
i linijama vatrometa
provodim
pijan
za mene je 2013. bila kao saobraćaj u beogradu:
kreni, stani: crkni.
jedva sam joj dočekala kraj.
ja sam, kao i svi ljudi vaspitavana da verujem u godišnje cikluse
i nadam se da će sledeće godine biti bolje.
u vezi sa sopstvenim životom nemam osnova za uverenje iz naslova,
a što se tenisa tiče, mislim da imam:)
Piše: Rodoljub Šabić
Pre nepune tri godine nakon sprovedenog postupka nadzora u Kliničkom centru Poverenik za (informacije od javnog značaja i) zaštitu podataka o ličnosti je, polazeći od toga da je objavljivanje podataka o zdravstvenom stanju (o pomućenoj svesti, fizičkoj i higijenskoj zapuštenosti, problemima sa mokrenjem, o ranama na telu i grudima, poodmaklom stadijumu kancera) pacijentkinje J.B. bilo ne samo mučno i nepotrebno, nego i pravno nedopustivo, podneo zahtev za pokretanje prekršajnog postupka protiv Kliničkog centra Srbije i odgovornih lica M.R. i Z.L.
PIŠE: Rada Karanac
Sram nas bilo! Sram nas bilo kada možemo kriminalcu Kristijanu Goluboviću, da dozvolimo da nas podučava životu; da mladima nudi „poželjan model ponašanja“; da nam prepričava svoje „velike istorijske poduhvate“ i još veće
Српску јавност је почетком јануара потресао случај силованих и на друге начине напаствованих девојчица, девојака у глумачкој школи где су вешто злоупотребљавани образовање, религија, уметност ... и, изнад свега, нежно младалачко поверење - како би се реализовале изопачене склоности "васпитача". Силовања, узнемиравања и омаловажавања
Da me ne shvatite pogrešno. Možda sam ja manjina manjine, ali imam utisak da sam stranac.
Stranac na planeti Zemlji.
Stranac u zemlji Srbiji.
Jedan "Stranac" završio je na giljotini, valjda neću i ja.....digresija...sklon sam tome nešto večeras.
Imam visok prag tolerancije. Razumem da je komplikovano, ili nemoguće svima objasniti sve. Razumem da se mora biti čvrst i radikalan ponekad, ali vredja me, jako me vredja , svaka laž?
Nemojte me lagati zaboga!
Ovde, na ovom blogu, upoznao sam bisere.
Nisam ih dostojan, ali
Piše: Rodoljub Šabić
"Gradonačelnik Beograda uručio je Upravi za vanredne situacije MUP-a 8 džipova, a donacija je vredna 12 miliona dinara.
Uručenju donacije prisustvovao je i ministar unutrašnjih poslova koji se zahvalio gradonačelniku Beograda.
Gradonačelnik je naglasio da će sigurno naći načina da se i sledeće godine izdvoji novac i kupi još 8 vozila."
Ovu vest je juče prenelo više medija, pojasnivši da su donirana vozila, džipovi, zapravo Lade