Sedmorica nas je budnih. Spavamo na smenu. Zemunica je topla do visine od pola metra iznad tla, ispod kao grob. Zato smo bale slame poređali jednu na drugu pa samo polovina može da spava u isto vreme.
Sedimo za improvizovanim stolom pored peći dok flaša sa rakijom kruži od ruke do ruke. Osmi nam je dan u Peščari. Temperatura noću pada ispod -25. Razgovor zamro, glave klimaju ka stolu.
„Znate li, ljudi, da su one noći pre nego što smo pošli na vežbu u Narodnoj bašti kučići pojeli čoveka?" - čujem svoj glas kao da od nekog drugog dopire. Dvojica, trojica me pogledaju uz „Aj ne seri" izraz.
„Ne, stvarno... „ - opet čujem sebe kako pokušavam da im objasnim da se ne šalim. I mislim - kao da je neko nekoga u nešto nekad ubedio...
Objektivna činjenica: dvojac bez kormilara ( Zili i Nik ) ponovo jaše. Subjektivan osećaj: kao da su u pitanju četiri jahača Apokalipse ;).
Atentati, kao na Charlie Hebdo, nisu izolovane pojave, već deo šire slike o sudaranju kultura, ali i geopolitičkih interesa u Mediteranu. Borba za prevlast u Mediteranu vodi se hiljadama godina, nova epizoda počinje pred našim očima. Gde je u svemu tome Srbija?
/Zbog forme ovog bloga, nisam u stanju da postavim fotke, jer ne mogu da smanjim velicinu da bi ovde bile u ravno sa tekstom ybog uslova iz kojih postjem i brzine neta. Nadam se da cu u perspektivi postaviti slike u galeriju, pa cu ovde dodati link./
1.
Znajući da ću u Osaku sleteti sa raspakovanim biciklom u večernjim satima, planirala sam da na aerodromu sklopim Surfija i potom da noćim u nekom parku, a da ujutru krenem ka Kobeu gde me je u goste pozvala Dragana. Pripremajući se, pomno sam pretražila
Za Taiji u Japanu bilo je ranije i više od dva svedoka, ali se sada i filmadžija 27 godišnji Ali Tabrizi dopisao na tu listu sa novim Netflix documentarcem Seaspiracy. Prica počinje tamo, na licu mesta, sa scenama masovnih ubijanja delfina, i nastavlja sa preteranim ribolovom, pomorom, na plavorepe tune, kitove, ajkule... Glad za profitom, podržan novim tehnologijama traženja i pronalaženja, i usisavanja ribljeg fonda, bez obzira na opšte eko posledice po mora i okeane , su glavne karakteristike današnje Industrije komercijalnog ribolova.
АСОВИ
Аца дуги
и Перица мали
победу извојевали
данас клубу своме.
По три гола
противнику дали
и другови
њима обећали
почасне дипломе.
Дипломе?
Дабоме.
Испуниће другови
обећања ова
чим секретар клуба
научи сва слова.
* * * (белешка) * * *
Пророчанство је преузето, дословце, из збирке
Tokom ove nedelje planiram da kompletiram sve neophodne dokumente (uverenja o državljanstvu i o prebivalištu, dokaze o visokoj stručnoj spremi, dokaze o najmanje 10 godina radnog iskustva na rukovodećim poslovima) i da redigujem već
Profesor srpskog jezika Raša Raspopović bio je već veoma pospan kada je nekome palo na pamet da pre odlaska kući popiju još jedno piće. Predlog je gromoglasno prihvaćen, a najbučniji među njima, Maksim, debeljko obrijane glave zvani Hulk, dosetio se da mu prijatelj ima klub koji sigurno radi u ovo doba noći i da tamo samo njih čekaju.
Počeo je Kopaonik biznis forum 2015. Kažu da ima oko 600 učesnika, došla je celokupna elita (i ona koja podržava premijera, kao što je podržavala i one bivše ali i ona koja nije baš tako puna podrške, ali se ne oglašava previše). Nisu bitne same poruke ovog igrokaza koji se ponavlja već neko vreme, ja bih komentarisao igrače. Kao što sam rekao, celokupna elita je tu, a ona uključuje predstavnike vlasti i onog što bi se moglo nazvati "akademskim sektorom". Ono što mi je zanimljivo je da je proteklih godina došlo do promene igrača koji su vlast (nekad su tu bili drugi ministri, drugi guverner) ali partneri ekonomisti ali i novinari ostaju isti: Bajec, Đuričin, Labus, Šoškić, Savić, Ćulibrk... tu je čak i Cvetković ,ovog puta ne kao vlast već kao ekspert/konsultant...
Kolegijum Radio-televizije Vojvodine saopštio je da je Danica Vučenić odlučila da preuzme novi posao van novinarstva.
Kako se navodi u saopštenju Kolegijuma
Čovek kome je Rada otvorila vrata, negde pred podne, bio je, tačno onako kako ga je Tonka opisala, suv, crnpurast, omanji, sa kapom koju je gužvao u ruci, kao da je došao na vrata da nešto moli. Oči su mu bile sitne i tužne a izmedju tankih usana provirivali su žućkasti zubi okorelog pušača. Rada ga je gledala nepoverljivo iako neznanac nije izgledao kao skitnica, košulja je bila čista a široke pantalone ispeglane, mada ne baš tog jutra.
„Gospodja Rada P........“?, upitao je tihim, dubokim glasom , dostojnim basovske arije u operi. Zastao