Tadiću, Dačiću, Veljoviću, Dikiću, Homene - šta je ovo?!
Na početku si uvek fazan. I u školi, i na poslu, i u vojsci, i na Visu. Nema ništa gore od toga, kad si gušter, kad ljudi gledaju kroz tebe, kad si niko i ništa, kad te niko ne pita za mišljenje, kad svima smetaš, kad nemaš nikakvu ulogu u životu, kad ne znaš šta bi s rukama i kad nemaš gde da se deneš.
Prevedeno na crnogorski. Nijesam moga' odoljeti
Ovako je bilo. Prvo sam ja napisao tekst «TN i 100 muslimana». Potom je SDU napisalo saopštenje. Onda sam ja napisao odgovor na to saopštenje.
Da ne bude da nisam, jer se moj odgovor lako zagubi među 540 komentara, evo da ga obznanim:
Odgovor SDU-u
AleXandar Lambros
"Suze" i suze jednog profesora književnosti
Još se živo sećam "Politikine" povremene rubrike iz devedestih - "Hrvatski paradoksi". Jer, o svemu onome što se događalo u Srbiji, a o čemu najstariji dnevni list na Balkanu nije pisao, moglo se pročitati u toj rubrici, samo što je mesto dešavanja bila - Hrvatska. Ta "država Danska" je bila odlična, realna metafora (ako nešto što korespondira 1:1 uopšte može da se nazove metaforom) za stanje kod nas.
Izgleda da se stvari nisu mnogo promenile. Hrvatska je, imamo utisak odavde, sređenija država u svakom smislu, ali i ona je opljačkana, prezadužena, korumpirana, a izgleda i njeni političari boluju (i) od Potemkinovog sindroma.
Črnomelj je, za one koji to još uvek ne znaju, blizu Novog Mesta koje je nekad bilo poznato po fabrici kupaćih kostima «Polzela». S druge strane, blizu je tadašnjoj administrativnoj, a današnjoj državnoj granici s Hrvatskom sa kojom ga pored druma povezuje i železnica koja je za ondašnje prilike bila neuobičajeno prijatna, čista i prozračna.
Konačno, čuli smo nešto što malčice odudara od dosadašnje prakse naše vlasti oko rešavanja kosovskog pitanja.
U "Večernjim Novostima", Predsednik Tadić je izašao sa idejom dvojnog suvereniteta za sever Kosova.
U objašnjenju šta to znači pomogli su analitičari skloni predsednikovoj politici. Vladimir Todorić, član političkog saveta MIP-a, ponajviše.
Todorić kaže da bi na severu Kosova, Srbija organizovala školstvo, zdravstvo i da bi ostala srpska valuta, što bi stanovništvu stvorilo uverenje da živi u Srbiji. Ostalo bi valjda organizovala Priština, odnosno kosovska država. Sve ovo i sada postoji u srpskim enklavama na jugu Kosova. E, sad, to ne znači dvojni suverenitet, ako uopšte taj pojam ima svoj sadržaj.
Svedoci smo sveopšteg zaklinjanja iza nacionalnih interesa bilo da se nešto prihvata ili odbija, bilo da se napada ili brani, a da niko pri tome ne kaže jasno šta su nacionalni interesi Srbije.Konkretno, sada se nacionalni interesi na Kosovu i Kosovo stavlja iznad i ispred svega pa i te sumnjive EU.Podsećanja radi, državna zajednice Srbije i Crne Gore (SCG) objavila je 10. oktobra 2005.godine početak pregovora sa EU, pa su 3.maja 2006.godine bili suspendovani, pa 31.maja 2007.obnovljeni da bi 10.septembra 2007.godine dve strane usaglasile tekst Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, 29.aprila 2008.godine SSP je potpisan u Luksemburgu, a Skupština Srbije je 9.septembra 2008.godine usvojila Zakon o potvrđivanju istog.
Celi proces je vođen imajući u vidu Srbiju bez Kosova, a počet je za vakta Koštuničine vlade, što je i navedeno u čl.135 SSP, koji glasi:„Ovаj Sporаzum se primenjuje, s jedne strаne, nа teritorije nа koje se primenjuju ugovori kojimа se osnivаju Evropskа zаjednicа i Evropskа zаjednicа zа аtomsku energiju i u sklаdu sа uslovimа utvrđenim tim ugovorimа i nа teritoriju Srbije, s druge strаne.
Ovаj Sporаzum se ne primenjuje nа Kosovu koje je trenutno pod međunаrodnom uprаvom u sklаdu sа Rezolucijom Sаvetа bezbednosti Ujedinjenih nаcijа 1244 od 10. junа 1999. godine. Ovo ne dovodi u pitаnje sаdаšnji stаtus Kosovа niti određivаnje njegovog konаčnog položаjа premа istoj Rezoluciji.“
Postoji mišljenje da nas u Srbiji, po pravilu uskoro, očekuje ono što se u Hrvatskoj događa danas.
Gost autor: Mirakulus
Protekli period jeseni Hrvati su pored poljoprivrednih radova proveli u izbornoj kampanji. Preko četiri tisuće kandidada za sto četrdeset mjesta u saboru i njihovo predstavljanje na dalekovidnici pokazao je sav spektar raznih ridikuloznih pojava koje izmile na površinu svakih četiri godine. Predstavljanja stranačkih programa na nacionalnoj dalekovidnici izazivao je opću konsternaciju glasačkog tijela. Pri tome relevantne parlamentarne stranke bile su utopljene u moru marginalaca. Cijeli tijek kampanje protekao je u relativnom siromaštvu plakata i predizbornih spotova no ipak su dvije najveće stranke uspjele svaka potrošiti oko milijun i pol eura. Predizborne poruke ozbiljnih pretendenata na saborske mandate slijedile su ovim redom: