Imam neke dileme i baš me zanima vaše mišljenje:
- da li bi trebalo da se zabrinem, uvredim ili... u situaciji kada nas četvoro, svi obučeni zvanično, „po propisu", sedimo u restoranu, u jednom gradiću u Srbiji i konobar se mojoj trojici kolega obraća „učtivo" sa Vi, dok je jedino sa mnom „prisan", tj. od prvog trenutka je sa mnom na ti, jer, eto, poznajemo se čitavih 5 sekundi?
u prvom trenutku smo odlučili da je to zato što je konobar mlad, a ja sam najmlađa u grupi pa eto...; međutim, na scenu stupa njegov stariji kolega, kome, takođe, činjenica da se i njemu obraćam sa Vi, ne znači ništa i on nastavlja gde je njegov mladi kolega stao...
ja svaki put kada se tako nešto desi (a nije da se nije dešavalo) izaberem da zaključim da je to zato što delujem mlađe od većine svojih kolega, ali da li je?
PSIHOLOŠKI PROFIL MOBERA (III)
Moberi su, u suštini, osobe koje vlastite frustracije i negativan stav prema sopstvenom životu pokušavaju da kompenzuju verbalnom, psihološkom a ne retko i fizičkom agresijom, koju ispoljavaju prema onima koji imaju nešto za šta su sami uskraćeni ─ uglavnom u domenu privatnog života kao što su: sređen život, sretan brak, stabilna porodica, ugled u društvu... Ljubomora i zavist osobine su kojima su moberi bolesno opsednuti. Pritvorni i licemerni prema svim autoritetima, vlastiti nedostatak samopoštovanja oni prikrivaju iživljavanjem i ponižavanjima sebi podređenih. Moberi su osobe koje ne veruju nikome. Oni su u stalnom strahu, usled čega u svakome i svemu vide opasnost i pretnju. Uglavnom, reč je o veoma usamljenim osobama ─ zbog čega i uobičavaju da se kreću u čoporu. Moberi najčešće pate od kompleksa da su drugi (to posebno važi za žrtve koje izabiraju za svoja iživljavanja) talentovaniji i inteligentniji od njih ─ što uglavnom i jeste istina, usled čega im opsesija postaje upravo to da iste: blate, šikaniraju, ponižavaju, uskraćuju im poslove, informacije i prilike u kojima bi ova "strašna istina" izašla na videlo: Moralni zlostavljači su perverzne osobe koje stvaraju nejasne situacije, odbijaju odgovornost, iskorišćavaju naivnost žrtve, parazitiraju na njenoj vitalnosti i primenjuju bezbroj drugih finesa - da bi vas uništili i stekli ugled i moć na vaš račun, da bi vladali i prikrili svoju nesposobnost, u prvom redu nesposobnost da išta osećaju, ističe dr. Vesna Baltazarević.
Najbolji opis "brige" zavoda za zdravstveno osiguranje za najmlađe pacijente obolele od dijabetisa, se vidi kroz ovu prepisku doktora Saše Živića sa direktorkom zavoda. Šokantno je da se direktorka kroz pretnje nepogrešivo opredeljuje za mnogo manje efikasnu metodu kako bi sačuvala sredstva za pametnije svrhe (platu recimo!!!)
Serija zemljitresa koja je pogodila našu sjajnu i krhku loptu koja se naizgled mirno vrti Svemirom polako se bliži nama. Posle katastrofe nevidjenih razmera koja je pogodila Haiti i mnogo jačeg a srećom manje pogubnog potresa u Čileu, najnoviji sukob tektonskih ploča odneo je juče 51-nu ljudsku žrtvu i napravio priličnu štetu u Istočnoj Turskoj. Pre koji dan, negde sam pročitao da je i Balkan trusno područje, te da se zemljotres (opet) može dogoditi i nama.
Jesmo li spremi za to? Šta bi se desilo kad bi kod nas zatreslo?
Ne želim da paničim, nikada to nisam radio. No, podseti me ovo na nekadađnja moja iskustva sa zemljotresima. Pogotovo na ono što smo mi, skauti, radili a i danas radimo u ovakvim situacijama.
U pismu ministru trgovine i turizma Slobodanu Milosavljeviću povodom ostavke sa mesta predsednika Saveta za promociju Srbije, Ivan Tasovac daje jasnu sliku zemlje u kojoj živimo i Vlade koja nas vodi:
(preuzeto sa sajta standard.rs , hvala blogeru opetnaistommestu koji mi je skrenuo pažnju na ovaj tekst)
Poštovani gospodine ministre,
Podnosim neopozivu ostavku na mesto predsednika Saveta za promociju Srbije i na članstvo u Savetu.
Ostavku ne podnosim zbog neslaganja sa Vladom Srbije i Ministarstvom trgovine i turizma, u čijem sastavu je radio Savet. Naprotiv,
Da li bi sva nesreća koja je zadesila bivšu Jugoslaviju bila izbegnuta da je kojim slučajem tog 9. marta 1991. Slobodan Milošević smenjen sa vlasti?
Sa druge strane, da li je mogućnost tadašnjeg prevrata uopšte bila realna? Slobodan Milošević je početkom devedesetih uživao poverenje ubedljive većine građana Srbije i podršku još ubedljivije većine intelektualne elite, akademika, književnika, novinara, sveštenika, i bez obzira na masovnost i žestinu martovskih dešavanja, stiče se utisak da su rezultati tih demonstracija uistinu bili njihov maksimalni domet.
jednoj ženi, povodom Osmog marta
Od nesreće se nit' živi, nit' ne živi. Ljudi ne pamte svoje nesreće već ne mogu da ih zaborave. Drage ljude što ih smrt odnese čuvamo negde unutra, obmotane posebnom ljubavlju kao nekom urnom.
Od Prištine do Kosovske Mitrovice ima oko 35 kilometara. Toliko su ova dva kosovska grada bila udaljena i pre proglašenja nezavisnosti. Na samom ulazu u K. Mitrovicu nalazi se groblje, a među stotinama grobnih mesta nad kojima su porušeni spomenici, jedna mlada breza nadvija se nad zarasle humke. Tu