Planeta| Reč i slika| Život

Profil hrabrosti

Milutin Milošević RSS / 04.02.2010. u 15:55

Vilner Ulise
Vilner Ulise
Možda ste očekivali da vidite Vilnera Ulisea kako pomaže nekoj bakici da pređe ulicu. To je uobičajena slika skauta na dužnosti. Ali dvadesettrogodišnji Vilner ima danas mnogo važnije dobro delo da uradi.

On je jedan od skauta i skautkinja Leožana, grada na Haitiju teško pogodjenim zemljotresom čiji je epicentar bio u neposrednoj blizini. Grad je uništen - većina stanovnika je izgubila domove ili članove porodice, a sahrane su postale tragično učestala pojava. Ali, bez obzira na njihovu traumu i gubitak, mladi Leožana pohitali su da pomognu sugradjanima.

 

EDIT: Nove fotografije sa Haitija postavio sam u komentaru ovde

Ceo tekst Skautska čast (CARE International)

 

***

Haiti01.jpg

 

Žoani Jestin hoda kroz mali prolaz koji je nekada pripadao njenom domu, a sada je gomila betona i srušenih stvari. Buket plastičnog cveća još stoji na spoljnom zidu koji zemljotres nije srušio. Ostalo je celo i jedno drveno kupatilo.

Stojeći u sred ruševina, dvadesettrogodišnja Jestin seća se strašnog dana. Upravo se vratila kući sa posla sekretarice u lokalnoj Kul FM radio stanici i spremala se za kupanje kad je tlo počelo da se trese. Istrčala je iz kuće i zajedno sa majkom gledala kako se beton obrušava.

Kada se zemlja smirila, vratila se da potraži oca. Jedan blok ga je poklopio. Umro je istog trenutka.

Pošto je sahranila oca i pronašla mali komad zemljišta pored lokalne škole na kome je postavila privremeni zaklon, Jestin je počela da razmišlja šta može da uradu da izleči svoju slomljenu dušu, svoj slomljeni narod.

Obukla je svoju skautsku uniformu - pamučnu košulju i zelenu maramu smoranu oko vrata.

Žoani, kao i mnogi od skoro 10.000 skauta i skautkinja Haitija, odlučila je da da svoj doprinos naporima da se ublaže posledice zemljotresa.

"Važno je da Haićani budu uključeni u obnovu", kaže Žorž Klemon, vodja skauta u Leožanu. "Mi želimo da pomognemo."

Od pada režima diktatora Duvalijea osamdesetih godina prošlog veka, na Haitiju su osnovane su mnoge društvene organizacije i grupe, ali nijedna nije bila posebno jaka u tom političkom i ekonomskom nemiru, kaže Sofija Perez, predstavnik humanitarne organizacije CARE, koja na Haitiju radi od 1954. godine.

Od životne važnosti je da uključimo lokalne organizaciuje u proces obnove, kaže ona, jer obični ljudi imaju najveći interes za budućnost. Skauti imaju jednu prednost više. Mladi su.

"Mlade treba uključiti od početka", kaže Perez. "Oni mogu da nauče vrednost solidarnosti i dobrog rukovodjenja".

Odlučni kao i Žoani, ovaj društveni zadatak nije tako lak za njen skautski odred. U obližnjem selu Bausanu, oko 50 kilometara zapadno od prestonice Port o Prensa, skauti su formirali liniju za podelu osnovnih higijenskih potrepština koje je kamionom dopremio CARE.

Žoani i njeni prijatelji oglašavaju pesmom da su zajedno; to je jedini način da se prože kroz nevolje života. Smejala se i veselila sa svima. A ipak niko od njih nije bio pošteđen strašne tragedije koja je pogodila Haiti 12. januara. Mnogi su izgubili članove porodice ili dom. Preko dana, neki su u školi. Noću, spavaju pod zvezdama. Niko više ne živi ranijim životom.

Žoani deli crvene, zelene i plave kante u kojima su sapun, pasta za zube, peškiri. Skida plastiku sa sundjerastih dušeka i ćebadi da bi ih dala ugroženima. U tim trenucima pokušava da ne misli na svoj gubitak.

"Bila je Božija volja das moj otac umre", rekla je ranije. "Daću sve od sebe da pomognem drugima jer je to ono za šta sam obučavana", kaže o svojih pet godina skautskog života. "Sve do sada, nisam u stvari imala priliku da pomažem drugima."

Žoani dodaje jednu po jednu CARE kantu. Ne plače kao što je to radila kad se zemlja uznemirila. Niti se brine što joj je obrazovanje ugroženo. Htela je da upiše fakultet, da studira komunikacije.

Njen otac je brinuo o obezbedjenju uslova za život. Ko će sada plaćati njeno školovanje? Ko će izdržavati njenog petogodišnjeg sestrića? Njegovi nezaposleni roditelji zavisili su od novca koji im je on davao.

Kad ostane sama, obuzima je strah.

"Volim način na koji zajednički radimo," kaže o skautima. Tako, ovog toplog popodneva, u svom tom očaju unesrećenih, ona jednostavno izgleda smireno.

Tekst Skauti su smireni u humanitarnom radu na Haitiju (CNN)

 

***

"Ne mogu da opišem koliko sam bila uplašena," priseća se Žoani strašnog dana kada se njen svet srušio u komade. "Mnogo toga smo proživeli na Haitiju, ali ovako nešto se desilo po prvi put."

Ali, Žoani ne izgleda uplašeno. Tužna, da - ali odlučna, samouverena i predana. Svaki delić ove skautkinje. "Uvek se trudim da budem hladne glave, jer inače ne mogu biti spremna da pomognem drugima," kaže mirno.

Ona ponosno nosi svoju uniformu bež boje i nebesko plavu maramu odreda Svete Roze od Lime iz Leožana. Danas joj ta uniforma znači više nego što mnogi mogu da zamisle.

Žoani je izborila sa situacijom na način na koji je to uvek radila: prionula je na posao. Čim je to bilo moguće, uputila se svom odredu skauta i, sa nekih pedesetak devojaka i momaka koji su preživeli, krenula sa aktivnostima.

Kada se prašina iznad ruševina njene kuđe slegla, Žoani se uvukla kroz sporedna vrata da pokupi nešto stvari. "Ne znam šta me je vuklo tamo - jednostavno, samo sam otišla," kaže ona. Uspela je da spase samo nešto odeće, kutiju sa kozmetikom - i još jednu stvar, najvažniju od svih.

Njenu uniformu.

Ceo tekst Profil hrabrosti (CARE International)

 

Okvir priče

Skautska organizacija Haitija bila je jedna od mnogih nacionalnih organizacija u zemljama u razvoju (da ne kažem: u zemljama u problemima). Mi koji se malo aktivnije bavimo skautskim pokretom, nismo imali mnogo podataka o njihovom radu, sem da pojedine zemlje, a najviše Francuska, sprovode projekte jačanja lokalne zajednice i demokratizacije u ovoj nesrećnoj zemlji uništenoj korupcijom i kriminalom. Oni koji su, kao ja, imali prijatelje koji su živeli i radili na Haitiju, znali su kako je to težan posao.

No, skautska organizacija porušene zemlje pokazala je izuzetnu vitalnost i izdržljivost. Stotine skauta sa svih strana Haitija probilo se do predsednika da ponude svoju pomoć ili da izveste o akcijama koje su sproveli.

Skauti Žakmela pomogli su vatrogascima da pronadju i spasu zatrpane ispod ruševina. Takodje, učestvovali su u raspodeli hrane i vode nastradalima.

Članovi odreda Sveti Marko podigli su improvizovanu kliniku koja pruža zdravstvene usluge povređenima koji dolaze iz Port o Prensa.

Skautski odredi Sen Žorž i Kaleb pomogli su preko 2.000 unesrećenih u njihovom egzodusu ka Dominikanskoj Republici vozeći ih svojim privatnim kolima, kako bi im tamo bile zbrinute rane, bez obzira na za lokalne uslove previsoke cene benzina (7 - 8 evra po galonu). Takodje, u mnogim lokalnim zajednicama delili su hranu i smeštali ljude u svoje domove.

Članovi odreda Gideona Brižnog izvukli su iz ruševina preko 300 tela i spasili oko 725 žrtava. Napravili su kovčege za desetak skauta koji su nastradali. Nadalje, iskopali su prostor za zajedničku grobnicu u kojoj je sahranjeno oko 150 žrtava.

Skauti Maršana Desalinea rukovode izbegličkim kampom u Artiboniteu.

Grupa skauta koji vladaju Francuskim, Engleskim i Kreoleom radi kao prevodioci u bolnici u Port o Prensu. Druga grupa prevodilaca radi u medjunarodnom pozivnom centru sa ciljem da olakša traganje za nestalima. Jedna grupa je pomogla Ambasadi Brazila u njihovim aktivnostima.

U mnogim lokalnim zajednicama, predstavnici Stabilizacione misije UN - MINUSTAH ističu da su skauti jedina delotvorna omladinska organizacija sa kojom rade. Nacionalna organizacija je zvanično uključena u distribuciju pomoći, posebno u organizaciju tranzitnih i kampova za raseljena lica. Kako su rasporedjeni širom ostrva, i kako su veoma bliski običnom svetu, skauti su veoma uspešni u snimanju stanja i potreba za humantiarnom i svakom drugom pomoći. Nacionalna organizacija saradjuje sa Ambasadom Francuske sa ciljem da organizuje kamp na Polju Marsa, u Port o Prensu.

Francuski volonter
Francuski volonter
Svetska skautska organizacija takodje pokušava da učini šta je u njenoj moći. Pokrenute su akcije sakupljanja i slanja pomoći skautima Haitija. Postavljen je blog koji daje što je moguće ažurnije informacije o dešavanjima i mogućnost uplate sredstava za podršku akcijama skauta Haitija. Uspostavljen je kontakt sa nacionalnom organizacijom i sve aktivnosti se koordinirano sprovode. Veliku pomoć u uspostavljanju kontakta i podršci daju skauti Dominikanske Republike - prvog suseda. Misija koju je organizovala skautska organizacija Francuske otputovala je na Haiti sa ciljem da što bolje sagleda situaciju i isplanira aktivnosti podrške. Odneli su neophodnu opremu za komunikaciju. Na skautskim akcijama priča se o ovoj nesreći i sakupljaju prilozi. Iskustva koje je Svetski skautski pokret stekao u pomoći žrtvama cunamija u Aziji koriste se u ovoj akciji.

 

Klip sa fotografijama Evelyn Hockstein, aktivnog saradnika CARE International

Atačmenti



Komentari (18)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

miloradkakmar miloradkakmar 17:33 04.02.2010

Da li

da ostavljamo komentare ili ne !?!
Milutin Milošević Milutin Milošević 17:39 04.02.2010

Re: Da li

Samo napred. Modaratori i ja smo rasčistili problem oko postavljanja slika u desnom ravnanju i sada sve fercera kako treba.
Milutin Milošević Milutin Milošević 18:01 04.02.2010

Re: Da li

Prilikom rasčišćavanja tehničkih dilema, usput je obrisan komentar Srdjana Pajića i moj odgovor. Moderacija mi je pomogla da ih rekonstruišemo:

Srdjan Pajić

E, strašni su ovi skauti. Priznajem da me je u principu oduvek nervirao taj paramilitaristički duh kod izvidjača, uniforme, vojna disciplina i sve, ali u ovakvim situacijama, kad odu stvari dodjavola, bilo kakva organizacija je bolje od nikakve (što verovatno nažalost kapiraju i bande) + taj kolektivni duh i solidarnost pre svega medju samim skautima a onda naravno i prema ljudima medju kojima žive, je veoma dobrodošla. Pogotovu što sasvim sigurno znaju kako da se snadju na terenu, i u gadnim prilikama, bolje nego bilo koji običan gradjanin (gde je voda, kako da digneš šator, kako da se ne smrzneš, kako da uloviš i pojedeš zmiju i te stvari).

Svaka čast.


Moj odgovor

Pogotovu što sasvim sigurno znaju kako da se snadju na terenu, i u gadnim prilikama

Vidi, za vreme nepravedneiničimizazvaneagresijeNATOananašunedužnuzemlju bili smo blizu toga da objavimo uputstvo za snalaženje u vanrednim situacijama u gradskim uslovima (ako živiš na 16. spratu, bez vode i struje, itd.)

paramilitaristički duh kod izvidjača, uniforme, vojna disciplina i sve

Ovo se uklapa u pomenuti kliše o skautima koji samo pomažu bakicama da predju ulicu
srdjan.pajic srdjan.pajic 08:24 05.02.2010

Re: Da li

Milutin Milošević
Prilikom rasčišćavanja tehničkih dilema, usput je obrisan komentar Srdjana Pajića i moj odgovor. Moderacija mi je pomogla da ih rekonstruišemo:



Uh, ma komentar i nije bio vredan tolikog truda . Zato - evo ti znacka!



I moderatoru:


Da, da, bas si me dobro podsetio i za to sa bakutanerima i prevodjenjem preko ulice, voznja liftom, ustupanje mesta u autobusu i te stvari .

Sto klise, meni je to super: da skauti krenu da pomazu starim ljudima iako nije u toku nepravednainičimizazvanaagresijeNATOananašunedužnuzemlju ili bozemeoprosti hiperinflacija. Ono tipa da im trknu do prodavnice, ako treba do lekara ili apoteke, da se skokne u trafiku po novine i tako to. Mislim,voli nas narod decu. A i uniformu.

Moja gospoja je bila u nekakvim girl scouts, bem li ga sta je to tacno, znam samo da dele neki keks ispred prodavnice, uvek pomislim da prose ili zickaju, ali su pristojno odevene. Ili ubiru doborovljni prilog i posle ne znam sta stim rade. Isla je na neke letnje kampove sa njima kad je bila klinka, kaze da su je tamo ucili sve samo domacinstvo: kako se pere ves, namesta krevet, cesljanje kose, kontracepcija (to kasnije, za vise rankove ). I tako to. Smesno.

Milutin Milošević Milutin Milošević 09:45 05.02.2010

Re: Da li

girl scouts

Ako te ne mrzi da čitaš, evo kratkog objašnjenja:

SItuacija je takva da u svetu postoje dva svetska pokreta. Naš, izvidjački, zove se WOSM (Svetska organizacija skautskog pokreta), i star je skoro 103 godine. Osnovan je kao pokret za dečake. Tri godine kasnije, osnovana je i svetska organizacija namenjena devojčicama WAGGGS (ukratko girl guides). To je bila neminovnost vremena, jer je tada obrazovanje dece različitog pola bilo razdvojeno.

Nažalost, ono što se jednom napravi teško se ispravlja. Mada je razvoj obrazovanja doveo do toga da je ono danas u najvećoj meri zajedničko (koedukacija), WAGGGS je ostao organizacija koja promoviše odvojeno obrazovanje devojčica i mladih žena, dok smo mi u WOSMu vrlo brzo otvorili vrata i devojčicama. Mnoge organizacije u većini zemalja su takodje zajedničke, ali ima nekoliko vrlo jakih koje su odvojene i one sprečavaju dalje ujedinjenje (najpre one u SAD i Velikoj Britaniji - one se malte ne mrze medjusobno). I tako, dok se mi trudimo da devojčicama ponudimo ravnopravno i prilično široko obrazovanje, naše sestre tvrdo stoje da još ima stvari koje devojčice treba da uče odvojeno; u ovim velikim i tvrdokornim organizacijama izgleda da se to na kraju svede na štrikanje, heklanje, češljanje, spremanje i prodaju kolačića (od čega zaradjuju vrlo, vrlo pristojne novce) i slične vrlo korisne stvari, mada dosta rade na ravnopravnosti i pravima žena, reproduktivnom zdravlju i drugim uistinu korisnim znanjima i veštinama.

Da budem jasan: obrazovanje devojčica je u mnogim delovima sveta još uvek mislena imenica, a u mnogima je katastrofa i podržavam stav da im je potrebno posvetiti posebnu pažnju.

I generalno: možemo mi da napravimo kakve god dobre programe, na kraju dana od onog konkretnog vodje u lokalnoj izvidjačkoj četi zavisi da li će se deca baviti stvarima koje im zaista pomažu da odrastu ili će heklati ili ezgercirati strojevu obuku.

U nas, tradicija odvojene ženske (a time i muške) organizacije nikada nije naišla na plodno tle. Mene je, kao tada već prilično iskusnog izvidjača, sasvim zapanjiva informacija da postoji odvojena ženska organizacija, onih godina krajem devedesetih kada smo se vraćali u Svetski pokret.

Pazi, ovo je bilo kratko objašnjenje.
srdjan.pajic srdjan.pajic 16:31 05.02.2010

Re: Da li

Milutin Milošević
girl scouts

Ako te ne mrzi da čitaš, evo kratkog objašnjenja:

SItuacija je takva da u svetu postoje dva svetska pokreta. Naš, izvidjački,



Ne samo da si se potrudio da vratis moju greskom obrisanu poruku, nego si i sasvim solidno pojasnjenje oko girls scouts-a dao, i sad ja da to ne procitam i ne prokomentarisem . E, hvala, nisam imamo pojma da je to svetska organizacija, razumeo sam Rebeku pogresno da je to neka americka zajebancija.

Nego kako se u principu finansira takva organizacija? Jel' izvidjaci (roditelji) placaju neku clanarinu, ili od tih keksova, ili cine dobra dela na sta im zahvalni gradjani munu kintu u dzep, ili se u principu drzave zauzmu oko toga pa canu neku lovu u fond i to?

A ovi instruktori, komandanti, ne znam kako se to tacno zove, jesu li oni profi, ili je sve to na dobrovoljnoj bazi, ili kako - gde?. Sigurno se secas, napisao sam na tvom blogu jako davno, da smo vodili (i jos uvek vodimo, jednom ili dvaput godisnje) klince izvidjace u neke pecine ovde u Koloradu. I obicno je njihov vodja calac od nekog klinca i ide sa njima/nama u mrak i blato. Moji drugari koji su ih vodili, a i ja sa njima, smatraju to za neku vrstu community service-a, znaci ne uzimaju nikakve pare, sami placaju svoj benzin da odu sa njima do tih pecina u planine, klopu na terenu i sve. Verovatno i u nadi da ce neko od tih klinaca da se zainteresuje, pa da dodje u nas pecinarski klub i da bude podmladak. Pogotovu sto speleologija sve vise postaje aktivnost staraca.

Meni je to super i kao ideja i kako ljudi koji pomazu na to gledaju, jer su klinci strasni, mislim, bas, bas dobra deca, dakle vidis rezultat, a nisu ni nosili vojne uniforme, niti su imali bilo kakav vojni mentalitet, osim sto ako im kazes "nemoj tamo slomices vrat", oni slusaju (ja ne bih ).



Milutin Milošević Milutin Milošević 21:24 06.02.2010

Re: Da li

Nateraćeš me da pišem eseje svaki put kad nešto odgovorim
Nego kako se u principu finansira takva organizacija? Jel' izvidjaci (roditelji) placaju neku clanarinu, ili od tih keksova, ili cine dobra dela na sta im zahvalni gradjani munu kintu u dzep, ili se u principu drzave zauzmu oko toga pa canu neku lovu u fond i to?

Situacija je različita od zemlje do zemlje. U razvijenijim (čitaj: bogatijim) društvima, roditelji su dovoljno imućni da imaju novca a sa druge strane srećni da neko hoće da se bakće njihovom decom dok oni teškom mukom ostvaruju višak kapitala, te je finansiranje uglavnom iz članarine.

Kod većine zemalaj u razvoju, ili se nekako organizacija nakači na budžet, što apsulutno zavisi od rukovodstva i njihove mogućnosti da objasne zašto su skauti dobro za razvoj mlade generacije (ovo je totalna glupost: sve uistinu zavisi od toga da li si sa nekim u Vladi dobar), ili se organizacije nalaze na tržištu projekata pa ko koliko uspe da ubedi predaneipodržavajućeokupatorsko/fondovskedonatore; ili jednostavno organizacija životari sa tim šta ima. Neke organizacije su uspele da razviju sisteme samofinansiranja; kod nas se to uglavnom svodi na organizaciju jeftinog a kvalitetnog letovanja za decu (ne samo članove), dok, recimo, skauti Velike Britanije organizuju veoma uspešne seminare o upravljanju ili gradjenu tima za veoma ozbiljne kompanije.
A ovi instruktori, komandanti, ne znam kako se to tacno zove, jesu li oni profi, ili je sve to na dobrovoljnoj bazi, ili kako - gde?

99,99% posto svih vodja u skautskom pokretu su tu dobrovoljno. Bilo da su roditelji, ili oni koji vole da rade sa decom, ili jednostavno mi nekadašnji članovi koji smo bezbadežno zaraženi i spremni da "vratimo nekoj novoj deci ono što nam je pokret omogućio". Kada ja, na primer, organizujem seminar za nove skautske vodje u Bugarskoj, dovučem par zanesenjaka sa svih strana Evrope za džabe, uključujući i konsultanta iz Irske koji svoj dan inače naplaćuje minimum 800 funti.
to ako im kazes "nemoj tamo slomices vrat", oni slusaju (ja ne bih)

Možda je ključna stvar u skautstvu prilika da se isprobaš, da vidiš svoje mogućnosti, da brineš o sebi i drugima, da si samostalan. I to je nešto što deca lako razumeju i prihvate. Iz ličnog iskustva: šurakov mali je počeo da pada godinu u osnovnoj školi, dok ga nisam doveo i dao mu mogućnost da putuje, uči i brine o sebi i drugima. Danas trenira fudbal ozbiljno, završava fakultet i razmišlja o mastersu. Kćerki svojoj ne trebam u njenom obrazovanju od trećeg razreda osnovne. I srećan sam što imam odgovornu, pametnu i veoma sposobnu princezu (prirodno, usput je najlepša devojka na svetu )
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 17:37 04.02.2010

IE, skautkinje

1. Tekst je dobar OSIM što sasvim nepotrebno pišeš skauti i skautkinje
Umesto "On je jedan od skauta i skautkinja" muislim da je sasvim dovoljno da se kaže "On je jedan od skauta". A može sasvim slobodno da se kaže, ako treba, i "Ona je jedan od skauta". I ti si prešao na njihovu stranu

2. Gde god koristim IE listanje najnovijih blogova se zaglavi na "Sedim ja tako"
Aleksandra Vasovića. Samo na IE. Ima li leka? nemojte da kažete da izbegavam IE, nekada nisam u mogućnosti da biram.
Milutin Milošević Milutin Milošević 17:40 04.02.2010

Re: IE, skautkinje

I ti si prešao na njihovu stranu

More, lupio bih ja šakom o sto, ali mi žena ne da da izađem iz sobe.
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 16:30 06.02.2010

Re: IE, skautkinje

Popravljeno za IE. Hvala.
Milutin Milošević Milutin Milošević 21:08 06.02.2010

Re: IE, skautkinje

Popravljeno za IE. Hvala.

Kažem ti ja: Djenka opravio - svakq mu čast
Biljana 77 Biljana 77 17:43 04.02.2010

Jedna sasvim (ne)obična cura

Žoani je izborila sa situacijom na način na koji je to uvek radila: prionula je na posao. Čim je to bilo moguće, uputila se svom odredu skauta i, sa nekih pedesetak devojaka i momaka koji su preživeli, krenula sa aktivnostima.
Milutin Milošević Milutin Milošević 17:51 04.02.2010

Re: Jedna sasvim (ne)obična cura

Jedan sasvim (ne)običan tata je srećan što je i njegova cura takva: aktivna i opredeljena
g.radicevic g.radicevic 20:07 04.02.2010

U neka bolja vremena...

kad se samo setim, koliko je bilo mogucnosti
onda
izvidjachi, istrazzivachi, ORA...
pa ko shta voli
ja sam bio redovan na istrazzivachkim akcijama (turizmolozi)
svakog raspusta mesec dana, druzzenja, lepog rada & zabave, i uspomena
koliko hocesh.
dodushe nije bilo rachunara i interneta.
Kad je moje maloletno mushko dete pozzelelo neshto slichno
jedva sam uspeo da pronadjem aktivno udruzzenje mladih izvidjacha (zahvaljujuci netu jbga).I sad svake godine, kad se vrati sa Tare, vec planira sledecu.
Nedostaju takve organizacije danas u Srbiji, i zato je fejsbuk postao toliko rashiren, gotovo nezamenjiv vid druzzenja.

P.S. bigpozz
mariopan mariopan 21:18 04.02.2010

Re: U neka bolja vremena...

Ko drugi nego hrabri izviđaći.
Za hrabru Žoani

Oni rade ono što je najbolje u datom trenutku, ne samo što pomažu svima kojima je pomoć potrebna, već i svoju tugu lakše podnesu ako rade.
Drago mi je da je lična tragedija nije slomila, mogo je očajnih ljudi, ona je mlada, život je tek pred njom.
Veoma je slatka i lepa devojka, nadam se svemu dobrom i za nju lično u budućnosti, da se sve ponovo izgradi, da završi školu..i sve redom.
mirelarado mirelarado 22:41 04.02.2010

Re: U neka bolja vremena...

Свака част скаутима и храброј Жоани!
Milutin Milošević Milutin Milošević 22:52 04.02.2010

Re: U neka bolja vremena...

Moto skauta je Budi pripremljen. Na sreću, najveći broj nas nema mnogo prilike da to na pravi način pokaže u realnom životu. Na žalost, neki kao Žoani, nadju se u takvoj situaciji. Kao izvidjač, mogu samo da budem ponosan na nju i njih.
Milutin Milošević Milutin Milošević 14:02 05.02.2010

Nove fotografije sa Haitija

Ove fotografije, kao i najveći broj objavljenih u tekstu, objavljene su uz posršku Svetskog skautskog biroa (World Scout Bureau) saglasnost autora © Laurent Grzybowski / La Vie







Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana